G

 

autor tekst 007 ›››

 

 

Siniša Luković

 

Država nezaustavljivo klizi u fašizam

 Što nam je pokazala borba protiv koronavirusa u Crnoj Gori

 Nakon četrdesetak dana primjene u praksi vanrednih mjera nečega što se zove Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv zaraznih bolesti i svega što se u tom periodu izdešavalo sa vladavinom prava u našoj državi, možemo slobodno održati 40-dnevni pomen pokojnoj Crnoj Gori kao demokratskoj državi u kojoj se slovo Ustava i zakona (manje-više) poštuje.

 Naime, pod plaštom borbe protiv infekcije, crnogorski režim je od 13. marta naovamo izveo svojevrsni državni udar, suspendovao Ustav, veći dio zakona i osnovnih ljudskih prava građana, pritom zvanično ne proglasivši vanredno stanje. Proglašenje vanrednog stanja jedino, po Ustavu,može dati legalni obol preduzimanju takvih mjera koje van snage stavljaju zakone i građanska prava u okolnostima koje bi primjetile samom opstanku države i društva. „Kreativno tumačenje“ raznih propisa i odlučnost vlasti da se „potpuno vrati u sedlo“ nakon što je od Nove godine naovamo značajno uzdrmala „kaša koju je sama sebi skuvala“ - diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti, doveli su Crnu Goru u predvorje fašizma - svidjelo se to nekome da prizna, ili ne.

 Kako drugačije osim kao čisti i nepatvoreni fašizam nazvati praksu u kojoj se donose pravno vrlo diskutabilne mjere i naredbe tijela kojeg ne poznaju važeći zakoni u državi, a koje je na sebe preuzelo da upravlja kompletnim životom u državi? I pritom donosi mjere i naredbe koje suspenduju ili direktno krše osnovna ljudska prava građana, ili pak, van snage stavljaju čitave zakone, iako su sve te mjere i naredbe NKT-a, akti sa manjom pravnom snagom od zakona? Pa onda recimo, zna osnovu mjera NKT-a, završite u zatvoru jer ste u svom autu vozili troje ljudi, iako Zakon o bezbjednosti saobraćaja (koji nije stavljen van snage) kaže da se vozilom može transportovati onoliko lica za koliko je ono registrovano - pet osoba u slučaju putničkog automobila. A onda još pride i to što se takve mjere i naredbe nejednako primjenjuju na sve građane i pravne subjekte u državi, pa za nekoga one važe do mjere da se građani hapse iz idiotskog razloga zato što sjede po dvojica na parkovskoj klupi, a za neke nema ni „packe po prstima“ kao kada predsjednika danilovgradskog DPS-a uhvate da za vrijeme policijskog časa sjedi sa prijateljima u kafani u tom gradu? Nije li fašizam kada neposlušnog i lajavog opozicionara prisilno strpate u karantin jer je „narušio mjere samoizolacije koje je bio dužan ispoštovati kada se vratio u CG iz inostranstva“, a predsjednika države i DPS-a ni ne opomenete da bi i on morao da 14 plus 14 dana „ostane doma“ i ne izlazi iz kuće dok se pouzdano ne utvrdi da nije, ne daj Bože, i on pokupio gdje kovid-19 na svojim putešestvijima po zemljama Baltika? Nije li najcrnji mogući medijski mrak to što press konferencijama NKT-a ne mogu da prisustvuju novinari (uz poštovanje svih mjera održavanja fizičke distance i korišćenja zaštitne opreme) kako bi ekspertima iz tog tijela mogli da postave elementarno suvisla pitanja, već redakcije moraju delegirati pitanja Vladi satima prije pressa, u vrijeme kada se ni ne zna ko će na konferenciji za štampu tog dana i govoriti? Koliko osvjetljavanju takvog medijskog mraka doprinosi činjenica da pitanja koja se i postave na pressu NKT-a, prethodno moraju da prođu selekciju Biroa za odnose sa javnošću Vlade?

 Kako drugačije nego kao fašizam nazvati društveno-politički sistem u kome se članovi porodice ministra zdravlja slikaju i sprdaju sa najskupljim i najdeficitarnijim zaštitnim maskama na licu, u vrijeme kada ljekari po crnogorskim bolnicama nemaju čak ni dovoljan broj najobičnijih hirurških maski da stave preko svog lica, iako im one ne pružaju ama baš nikakvu zaštitu od udisanja kapljica sa virusom u vazduhu, već samo predstavljaju psihološku „odbranu“ ? I sve to prolazi nekažnjeno za ministra zdravlja koji je dozvolio da crnogorski zdravstveni sistem proteklih godina napuste brojni ljekari, bolnice se raspadaju, a u njima nema ničega u dovoljnoj mjeri - čak ni hrane za pacijente koji se u njima liječe.

 Da li je jedna od glavnih karakteristika fašizma nejednakost ljudi pred zakonima, odnosno voluntarizam u postupanju vlasti, nevezano za formalo važeće propise - jeste. Što onda u 21.vijeku imamo u Crnoj Gori koja NEUSTAVNO i NEZAKONITO u periodu od 13. do 16. marta uvodi npr. zabranu autobuskog i taksi prevoza, uplovljavanja jahti i kruzera, rada knjižara, cvjećara, frizera, kozmetičara, zubara, ugostitelja i drugih, a Vlada, međutim, tek 18. marta donosi „Odluku o preuzimanju mjera za sprječavanje i suzbijanje novog koronavirusa“, a tek 25. marta se usvaja akt kojim se korona virus stavlja u „Pravilnik o listi zaraznih bolesti nad kojima se sprovodi epidemiološki nadzor i protiv kojih se primjenjuju mjere sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti“?

 Kako to da su sve gorenavedene kontroverzne mjere donešene i počele se sprovoditi (a ljudi selektivno hapsiti i kažnjavati zbog njihovog kršenja) još od 13. marta, a tek 26. marta je Ministarstvo zdravlja dobilo „Naredbu o proglašenju epidemije zarazne bolesti kovid-19 u Crnoj Gori“? Kako su neke djelatnosti poput gorenavedenih prepoznate kao rizik za širenje korone, pa ih je trebalo ugasiti a ljude koje od njih žive dovesti u težak socijalno-finansijski položaj, a neke druge djelatnosti, poput recimo građevinskih poslova na izgradnji stanova za prodaju na tržištu nisu rizične, pa je onima koji se time bave omogućeno da i dalje to rade i nastavljaju da zgrću novac? Kako nazvati državu u kojoj hapse popove jer su im vjernici došli ispred crkve, a ne hapse političkog direktora DPS-a koji se kršeći sve mjere NKT-a dva dana šetka po opštini u kojoj ne živi, sreće sa velikim brojem ljudi i obećava im kule i gradove u ime svoje partije? Neke su životinje ipak jednakije od drugih, rekao bi stari dobri Orvel, zar ne?

 Kako to da je „izazivanje panike“ zbog koje ga policija hapsi to kada neki građanim prenese na fejsbuku lažnu vijest tabloida o navodnoj bolesti crnogorskog predsjednika, a nije izazivanje panike i širenje lažnih vijesti kada Vlada na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavi da je iz Pekinga poletio avion sa 19 toma kupljene medicinske opreme za CG, a onda da je u Podgoricu stiglo samo 17 tona? Kako to da su Tuzi, Podgorica i Danilovgrad za NKT „jedna cjelina“ pa njihovi stanovnici mogu da se kreću kroz sve tri opštine, a npr. Boka Kotorska ili Vasojevići nisu druge cjeline, pa njihovi stanovnici nemaju tu privilegiju? Kako to da šefica jednog od operativnih timova NKT-a građanima sa neskrivenom dozom paternalizma, docira o njihovom navodnom neodgovornom ponašanju, a onda ista bezobrazno javno ustvrdi da NKT nije bio dužan da Krizni štab jedne od opština na sjeveru uopšte obavijesti o tome da se u bolnici u tom gradu 11 dana mimo svih procedura koje je isto to NKT utvrdilo za postupanje sa takvim pacijentima, liječi čovjek zaražen koronavirusom? Nije li ponižavanje vlastitih građana to što im godinama i decenijama uzimate porez i doprinose za zdravstveno osiguranje, pa onda u krizi kada se vidi da država nenamjenski i loše troši taj novac, od njih ponovno tražiti da donacijama pomažu državu i nedovoljno opremljeni sistem zdravstva? Nije li fašisoidnim režimima svojstvena organizacija ispraznih akcija širenja navodnog patritozma i davanja javne podrške službama koje rade posao za koje su predviđene i plaćene, poput stupidnog javnog apaludiranja svake večeri medicinarima sa balkona zgrada i kuća, a sve to da se naglasi „herojstvo kojim nas ljekari brane od korone“ i pod tom dimnom zavjesom sakrije nesposobnost države da na vrijeme preduzme adekvatne mjere, kupi neophodnu opremu, bolje plati to isto medicinsko osoblje, napravi robne rezerve, obezbijedi rezervne kontingente mediciske opreme i zaštitnih sredstava... Da jednostavno, uradi sve ono što je uradila jedna normalna i sposobna država kakva je bila SFR Jugoslavija? Ili je to previše tražiti od „Male“ koja izgleda ne može shvatiti ni da su joj svi građani, makar na papiru, jednaki pred zakonom, sa jednakim pravima i obavezama?

 izvor: vijesti.me ›››

G

 

autor tekst 005 ›››

 

 

Siniša Luković

 

Čija je naša vlada?

 Plaćate porez i očekujete da će vaše dijete u školi imati normalne uslove za rad, čist toalet sa tekućom vodom i (Eureka!) sapunom pored umivaonika? Aha, kako da ne! Kriza brale, država je siromašna, nema za djecu

 Provodeći posljednjih 25 od ukupno 39 godina mog života pod vlašću DPS i njenih više-manje promjenljivih satelita, iskusio sam mnoge „blagodeti“ koje mi je donijelo njihovo mudro upravljanje državom - počev od toga da sam, ni ne pomjerivši se sa mjesta, imao privilegiju da promijenim četiri države (uz svo DPS zaricanje da je svaka od te četiri ponaosob, baš ona prava, po mjeri naših interesa), pa do toga da sam, sticajem okolnosti i posla kojim se već 18 godina bavim, do savršenstva unaprijedio svoju ličnu vještinu instant-prepoznavanja bitangi i nesposobnjakovića na javnim funkcijama. Ok, takva kadrovska politika je valjda očekivani rezultat političke  trgovine DPS sa koalicionim partnerima, ali i same sa sobom - sve u cilju opstanka na vlasti nekolicine onih što su u džemperima i starim „ladama“ 1990. sa ulice stigli u kabinete državnih institucija. I od tada do dana današnjega, isti ti me, evo već četvrt stoljeća, ubjeđuju da Vlada koju vode radi u najboljem interesu građana Crne Gore i da niko bolje od njih ne može voditi ovu baraku od države...

 Vlada CG koju je u proteklih 25 godina najviše vodio, a i danas joj je na čelu „Premijer pobjedničkog duha“ Milo Đukanović (što bi rekla Pobjeda i njena oštra pera), je dakle zvanično naša - Vlada svih građana CG. Usudiću se, ipak, na jeres da zapitam sebe i vas da li je to baš tako, odnosno da postavim pitanje - čija je naša Vlada? Krenimo dakle, u postavljanje činjenica i logično deduciranje, pa da vidimo do kojeg će nas to zaključka dovesti!

 Vlada CG predlaže zakon o eksporopijaciji kojim može u ime „opštih državnih interesa i smanjenja državnog duga“, po kratkom postupku oduzimati privatnu imovinu građana CG. Ista ta Vlada svojim odlukama utvrđuje i proglašava taj tobožnji „opšti i javni interes“  i ista ta Vlada svojim katastrofalnim vođenjem države, iz sekunde u sekundu, povećava nivo javnog duga. Vlada CG kreira ambijent u kome radi podsticanja investicija, „pod noge baca“ važeću plansku dokumentaciju, radno-pravno zakonodavstvo ali i ljudska prava žitelja Crne Gore, a za račun nekoga ko u CG dolazi ko zna odakle. E sad ga baš pretjera! - prekoriće me neko od vas čitalaca, ali ipak ostajem pri toj teškoj optužbi - da je Vlada CG najveći kršilac ljudskih prava građana koji je kroz porez plaćaju da radi u njihovom najboljem interesu. Ne vjerujete mi? Ok, pokušajte prošetati do Kraljičine plaže ili kroz Miločerski park, ili ako vam basta, dođite na mulo 5 Porto Montenegra i vidjećete da pravo slobodnog kretanja po svojoj sopstvenoj državi ne važi za sve CG građane. Ako stavite prst na čelo, shvatićete da niste ni svi isti pred zakonom - nedaj Bože da vam zatreba hirurška operacija na srcu, bićete sretni ako je dočekate u KBC Podgorica, dok će za odabrane iz vrha DPS to biti odrađeno na klinikama po Italiji, Švajcarskoj, naravno, o trošku Fonda zdravstva CG. Ako ne daj Bože, koga pregazite kolima, teško da ćete kao neki bivši ministri, umjesto u zatvoru, dane provoditi u udobnom kabinetu kontemplirajući o marketingu, brendingu i životnoj sredini...  Imate imovinu na obali mora? Bolje vam je da se odmah ubijete i prekratite sebi muke da pred organima ove izvršne vlasti, dokazujete da je vaša imovina vaša, a ne državna. Uostalom, ko vam je kriv što ste se rodili na pravom, a ne u Kamenom moru Krivošija, Cuca i sličnih ekstenzivnih krajeva iz kojih porijeklo i nasljedstvo vode naši najistaknutiji državni dužnosnici...

 Plaćate porez i očekujete da će vaše dijete u školi imati normalne uslove za rad, čist toalet sa tekućom vodom i (Eureka!) sapunom pored umivaonika? Aha, kako da ne! Kriza brale, država je siromašna, nema za djecu tebe građanina pokornog, niti za lijekove kada te spopadne kakva boleština koje, gledajući RTCG, redovno zaobilaze našu deželu, ali zato „kose“ svuda po okruženju! Očekuješ da ćeš u prigodno vrijeme dobiti Hitnu medicinsku pomoć prije nego što ti duša izađe na nos nakon infarkta, smatraš da je normalno da svjetlo zasija svaki put kad pritisneš onaj prekidač na zidu, a platio si račun EPCG-u, vodiš se iluzijom da kad plaćaš jedan od „najluksuznijih“ benzina u Evropi, nema opasnosti da otkineš točak na svom automobilu na rupčagama naših evropskih džada? Bože, kakvo nepatriotsko razmišljanje, tebe- građanina urednog, redovnog platiše poreza i poštovaoca zakona! Pa shvataš li ti da je naša država pred izazovima (kojima, uzgred budi rečeno, evo četvrt stoljeća „uspješno“ odgovaramo) i shvataš li ti nepatrioto (izdajniče), da se moramo sada svim sredstvima boriti za naklonost najsvetijih i najplemenitijih sila i ljudi znanih homo sapiensima - INVESTITORA?!

 Sjeti se toga, grešniče, kada patriotski plaćaš PDV od 19 posto na dječiju garderobu ili meso što se ni ne „okrene“ na stolu tvoje porodoce, a naši investitori i njihovi „siromašni“ klijenti bivaju oslobođeni PDV-a kada gorivom poje ili drugima iznajmljuju svoje skromne jahtice, piju bescarinska i bezporezna vina koja po boci koštaju koliko i tvoja (Monstatova) potrošačka korpa... Spomeni se toga, vječni nezahvalniče, koji ne poštuješ muke naše državne administracije da ti pruži usluge stomatologa koje ćeš platiti, čak i ako ideš preko Fonda za dječiju protezu, koji se trude da ti obezbjede najbolji besplatni zdravstveni sistem na svijetu u kojem ponekad neko umre i od nehigijene u porodilištima, te školstvo u kojem će tvoju djecu organizovano, u robote bez mozga i sopstvene kritičke misli, pretvarati armije DPS poslušnika  što caruju po školskim odborima i direktorskim foteljama. Razumi, dakle, nezahvalni građanine, škrgutanje zubima i jed Premijera našeg, na sve neprijatelje države koji sjenku bacaju na nakane plemenitih investitora što su iz bijelog svijeta došli da otvore desetine hiljada radnih mjesta za sobarice, konobare, čuvare, šišače trave i nosače golf palica. Zebe on za nas i osjeća prokletu odgovornost da napokon, nakon 25 godina truda, od Crne Gore napravi uspješnu priču! I stoga, kako se i uopšte građanine pokorni, možeš  i zapitati za koga radi i čija je naša Vlada?!

izvor: vijesti.me ›››

G

 

autor tekst 004 ›››

 

 

Siniša Luković

 

Fake news ili fake inteligence?

 Nije za baciti to kada te maestro pohvali da si ga, navodno prevazišao u disciplini kojom on suvereno gospodari...

 Informacija da je u Tivtu povodom 29. novembra (Dana Republike u bivšoj SFRJ), na gradskoj rivi Pine postavljena statua doživotnog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, od strane dežurnih analitičara platforme Raskrinjkavanje.me, označena je još krajem prošle godine, kao navodna lažna vijest (fake news).

 Kao autor iste, nisam se nešto puno uzbudio zbog analitike iza koje stoje medijski stručnjaci Centra za demokratsku tranziciju, NVO koja je pokrenula pomenutu platformu, ali moram priznati da me je vrlo prijatno iznenadio Javni servis RTCG, koje je baš tu moju informaciju, u ponedjeljak u emisiji „Argumenti“, eksploatisao kao najeklatantniji primjer proizvodnje „lažnih vijesti“ u Crnoj Gori. Kada to dolazi od takvog autoriteta u oblasti širenja lažnih vijesti i pravljenja fake stvarnosti kao što je RTCG, moram se, htio ili ne htio, nasmiješiti i nakloniti takvom „priznanju“. Nije za baciti to kada te maestro pohvali da si ga, navodno prevazišao u disciplini kojom on suvereno gospodari...

 Šalu na stranu, označavanje mog teksta kao „fake newsa“ od strane analitičarke CDT-a Milice Bogdanović i sada eksploatisanje te teze od strane javnom interesu i istini predanih novinara i urednika RTCG u emisiji sa vrlo relevatnim sagovornicima kao što je šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade CG, navodi me na potrebu javne analize sporne vijesti, a sa njom i analize analizatora i njihovog modus operandija. I na koncu konca, da se iskreno zabrinem u vezi nivoa intelektualnih kapaciteta onih koji pretenduju da nešto znaju o toj problematici...

 Prema metodologiji, ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu. Ove medijske objave su primjer kako se mediji neodgovorno odnose prema građanima i kako, ne označavajući da je u pitanju šala ili satira, netačno prenose informacije i ne omogućavaju kvalitetno informisanje, veli nam analitičarka “Raskrinkavanja” Milica Bogdanović. 

Ok, ajmo redom:

 1. Gdje je „činjenično pogrešna tvrdnja ili informacija“ u najbitnijim aspektima sada već čuvene informacije o postavljanju spomenika Titu na gradskoj rivi Pine u Tivtu? Nema je - čak ni u tome da je na gradskoj rivi postavljen zaista SPOMENIK a ne, kako su to tvrdili analitičari medija i dežurni perači crnogorske stvarnosti iz Pobjede, „FIGURICA“. Naime, ta je „figurica“ visoka tridesetak centimetara i teška 5-6 kilograma i ona je treći po redu umanjeni, AUTORIZOVANI I PEČATIRANI ODLIVAK znamenite statue Tita, rada akademskog vajara Augusta Augustinčića, a koja kao spomenik, već desetljećima stoji ispred Titove rodne kuće u Kumrovcu. Isto takav odlivak ovog spomenika, ali u nešto većoj razmjeri, nedavno su gradske vlasti postavile u Podgorici. Zanimljivo, svi mediji o tome što se dešavalo su izvjestili kao o otkrivanju SPOMENIKA, a ne FIGURICE, a Raskrinkavanje.me se oko toga baš i nije uzrujalo da čitav taj medijsko-politički performans DPS-a i njemu vjernih satelitskih „boračkih organizacija“, nazove onim što to zapravo jeste - fake reality!

 2. Koja „tvrdnja je potpuno lažna“ u informaciji da je Generalni konzulat SFRJ 29. novembra 2018. na gradskoj rivi Pine u Tivtu postavio spomenik Titu? Da se to nije desilo (a kao što vidimo, jeste), ne bi bilo ništa od ovih bedastoća koje su uslijedile naknadno. Da je spomenik Titu na Pinima odmah po objavljivanju mog teksta krenuo tražiti predsjednik jedne od tivatskih boračkih organizacija kako bi vrhovnom komadantu odao počast, a tadašnji šef Komunalne policije poslao svoje činovnike da zaplijene spomenik zbog nelegalnog postavljanja, još je jedan dokaz u prilog tome da tvrdnja iznešena u tekstu nije bila ni potpuno, ali ni djelimično lažna.

 3. Kako to sporni tekst navodno nije bio „označen da je u pitanju šala ili satira”? Pa i sama Bogdanovićka u svojoj analizi citira rečenicu iz teksta koja je to sasvim jasno: “Na taj način Tivćani su simbolično pretekli Podgoričane u time ko će prvi u Crnoj Gori ponovno nakon raspada SFRJ, otkriti spomenik pokojnom maršalu i zadali ‘domaći zadatak’ podgoričkom gradonačelniku Ivanu Vukoviću (DPS) a koji je obećao postavljanje Titovog spomenika u nekadašnjem Titogradu.” Ako je već nije primijetila tu, istu, vrlo bitnu riječ “simbolično” (a koja svakoj prosječno inteligentnoj osobi ukazuje na karakter događaja i novinskog izvještaja o njemu) ima i u rečenici koja se naslanja na upravo cititranu, a koja glasi: “Simbolično, spomenik vođe SFRJ i Komunističke partije Jugoslavije na Pinima, postavljen je tako da je Tito “okrenuo leđa” luksuznima jahtama i skupim stanovima u Porto Montenegru…”

 Ako već cijenjena medijska analitičarka CDM-a nije to primijetila, valjda je, da je zapravo riječ o vrhunskoj satiri, mogla jasno zaključiti iz ostatka teksta gdje se pominje “zasjedanje AVNOJ-a u Tivtu, kojim je, kao i prije 75 godina u Jajcu, predsjedavao drug Ivan ribar (po profesiji).” Doesn`t that ring the bell u glavama analitičara koji samouvjereno lupaju etiketu “fake news“ preko nečega što je iz svemira vidljivi primjer satire? Očito da ne, jer ovi satiru ne bi prepoznali ni u djelima Radoja Domanovića koji je jelte, npr. u „Vođi“, takođe napisao „fake news“...

 “Svaki građanin kad stane pred internet, malo treba razmišljati i može se lako doći do zaključka da li je nešto fake news ili ne“, jasan (i potpuno tačan - dodajem ja) recept za prepoznavanje i otkrivanje lažnih vijesti dao je u pomenutoj emisiji RTCG-a, ni manje ni više nego šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade CG, Srđan Kusovac. Dakle, više je nego jasno da analize ovog tipa, pretendovale one da se predstave kao bogzna kako društveno značajne na specijalizovanim platformama za koje NVO uzimaju pare od donatora, ili pak na nivou običnog seljaka-domaćina i njegovog razgovora o društvenim zbivanjima sa prijateljima uz čašicu, zahtijevaju prije svega, „zrno soli u glavi“. A toga ovdje očito manjka, kako analitičarima - raskrinkavačima, tako i urednicima emisija na Javnom servisu.

 Zanimljivo, ni jedni ni drugi nisu se pozabavili najvećim fake newsom u Crnoj Gori do sada - činjenicom da je Javni servis onomad intervjuisao advokata Piperovića, mrtvo lažući i predstavivši ga javnosti kao advokata trenutno najpopularnijeg Crnogorca - odbjeglog biznismena Duška Kneževića, iako to Piperović već danima nije bio. Fake inteligence i fake morality su izgleda, u Crnoj Gori, nažalost, mnogo, mnogo veći problem od „lažnih vijesti“.

 izvor: vijesti.me ›››

G

 

autor tekst 002 ›››

 

 

Siniša Luković

 

Superhikov veliki pothvat

Oslobađanje Porto Montenegra od plaćanja komunalija po osnovu ovog na što se poziva DPS, NEMA UPORIŠTA U ZAKONU

 Gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijević ne leti držeći se za balon ispunjen alkoholnim parama, nema krabulju na glavi i plašt oko ramena, ne nosi stare tenisice i bocun kiselog vina u ruci, ali moram priznati da me svojim nastupom na posljednjoj sjednici lokalnog parlamenta koji je glasovima odnornika njene partije usvojio odluku da grad Tivat časti Porto Montenegro sa simboličnim iznosom od 5,6 miliona eura, neodoljivo podsjetila na Superhika.

 “Moramo izaći u susret investitoru, radimo sa Portom u zajedničkom interesu”,  izgovorila je gradonačelnica, a u mojoj glavi, kao nekoga ko je odrastao na kultnom stripu “Alan Ford”, za trenutak se iza skupštinske govornice ukazao legendarni Ezekiel Bluff i u ušima su mi odjeknule njegove otkačene, anti-robinhudovske poruke: “Kradem od siromašnih da bih dao bogatima! Superhik štiti jadne bogataše od terora sirotinje!”

 Ono što se u srijedu desilo u tivatskom parlamentu, naime, nalikuje na scenu kakvu ni legendarni Magnus i Bunker ne bi mogli smisliti za najluđe epizode “Alan Forda”: lokalna vlast bez da za to ima bilo kakvo zakonsko uporište, a još manje pravnu obavezu, odlučila je mrtva-hladna da plemenite investitore Porto Montenegra časti sa 5.600.000 eura novca koji pripada svim građanima Tivta. Ako je vjerovati rezonu gradonačelnice, Tivat to radi da bi “izašao u susret” investitoru projekta kojeg je crnogorska vlast proteklih 10 godina uzdigla na pijedestal svojevrsnog polubožanstva koga je samo Proviđenje dovelo kod nas, da nas usreći svojim plemenitim investicionim nakanama i izvede na put vaskolikog napretka. Lično spadam u rijetke “bijele vrane” koje od samog početka priče Porto Montenegro ukazuju na brojne kontroverzne i negativne aspekte tog posla na kome je lično insistirao i progurao ga lider DPS i bivši premijer Milo Đukanović. Nerijetko me on zbog toga i indirektno pominjao u svojim javnim nastupima kao nekog ko želi zakočiti nezadrživo crnogorsko “srljanje u napredak”, jer je “zaostao u hladnoratovskim vremenima”, pa više voli zarđale ratne brodove od blistavih jahti. Ipak, danas kada se i ovim ludilom u SO Tivat potvrdilo da sam bio u pravu sa tom mojom skepsom o “medu i mlijeku” koje je Tivtu donio Porto Montenegro, ne osjećam se nešto posebno dobro zbog toga što je cijena tog “meda i mlijeka” (za sada) određena na iznos od 5,6 miliona eura koliko se Tivćani imaju odreći novca u gradskoj kasi da bi “izašli u susret” potentnom stranom investitoru. Priznajem da mi malo suludo djeluje priča da ta “sitnica” od 5,6 miliona koju Tivat treba žrtvovati, baš toliko puno znači za dalji razvoj Porto Montenegra  njegovom oficijelnom vlasniku - državnom investicionom fondu prebogatih Ujedinjenih Arapskih Emirata, ICD koji barata sa milijardama eura. No, biće da crnogorski i tivatski DPS-ovci ipak bolje od mene i ostalih skoro 90 odsto Tivćana što su su se protiv toga izjasnili u anketi lokalnog radija, znaju kako volatilna mogu biti kretanja na svjetskom tržištu nafte, plina i zlata i kao je ICD-ov investicioni potencijal u stvari krhak, pa ga valja osnažiti sa tivatskih 5,6 miliona.

Stoga i neću ovdje reći da bi za taj novac Tivat mogao dobiti kompletnu novu veliku zgradu prijeko mu potrebne nove osnovne škole, ili napraviti kanalizaciju u Radovićima i Donjoj Lastvi, ili najmanje pet novih ulica u zaleđu magistrale da riješi ljetnje saobraćajne čepove. Neću reći ni da je taj iznos veći od kompletnog godišnjeg budžeta koji na raspolaganju imaju Plužine, Andrijevica, Plav, Gusinje, Žabljak, Mojkovac, Šavnik, Petnjica, Kolašin…

 Reći ću nešto ozbiljnije - tivatska vlast je  ovim postupkom već napravila nekoliko veoma teških krivičnih djela poput zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi i sklapanja štetnih ugovora. To je jasno i svakom brucošu prava, ali `ajde da to objasnim kako bi čak i predsjednik SO Tivat Ivan Novosel mogao razumjeti (možda čak i neko u državnom Tužilaštvu, što je doduše, infinitezimalno mala mogućnost da se desi).

 1. Opština Tivat NIJE bila potpisnik ugovora o prodaji Arsenala ali je, iako to nije morala, donijela POLITIČKU ODLUKU da na sebe uzme dio obaveza koje su ugovarali Vlada i Adriatic Marinas (nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja sa višemilionskom štetom po gradski budžet - tužioci, birajte sami).

 2. Gradonačelnica će POTPISATI ugovor koji će rezultirati direktnom finansijskom štetom od 5,6 miliona eura za budžet Opštine Tivat (Orhana Šahmanoviča iz Plava su privodili i podigli optužnicu protiv njega da je, idući u susret tamo nekom investotoru, navodno oštetio gradski budžet oslobodivši investitora plaćanja komunalija bez pravnog osnova, u iznosu od 8.952 eura).

 3. Oslobađanje Porto Montenegra od plaćanja komunalija po osnovu ovog na što se poziva DPS, NEMA UPORIŠTA U ZAKONU. Sa druge strane, ZAKONSKA JE OBAVEZA lokalne uprave da naplati dažbine koje su svi dužni platiti, pa i komunalije od Porta, a što ona ne čini već duže od dvije godine. Za to vrijeme Porto nesmetano gradi nove zgrade, a Opština ne preduzima ništa da od te firme uzme novac na koji ima zakonsko pravo i obavezu da ga naplati. (U normalnoj zemlji, za takvo što opštinski činovnici bi odavno bili iza rešetaka, zar ne, dragi tužioci?)

 Koliko li ono košta zatvorski dan u Spužu i koliko dug “aranžman” po sistemu all inclusive, tamo čovjek može dobiti za 5,6 miliona eura?

 izvor: vijesti.me ›››

G

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Siniša Luković

 

 Destruktivna stvar

Žalim što je Premijer Crnu Goru od države PONOSNIH RADNIKA- PROIZVOĐAČA i zemlje FABRIKA i INDUSTRIJE, pretvorio u vilajet UCIJENJENIH SLUGA, PROSJAKA, NAPLATNIH PARKIRALIŠTA, STANOVA ZA PRODAJU NA TRŽIŠTU i FENSI-ŠMENSI MJESTA ZA PROVODE Premijera, njegove ekipe i strateških partnera

 Zašto nerviram premijera i njegove "strateške investitore"

 Osjećam se počastvovano što je Premijer Milo Đukanović na Miločerskom razvojnom forumu, mene i moje tekstove u Vijestima o Arsenalu, Porto Montenegru i Qatari Diaru označio kao glavni problem inače, izuzetno uspješne ekonomije Crne Gore pod njegovom upravom. Ni slova ne reče Premijer o KAP-u, štrajkovima, padu državnih garancija, stečajevima. Neki mediji koji ne vide opšte blagostanje u Crnoj Gori, glavni su izvor problema - kako reče, “unutrašnje destrukcije“ koja Premijeru rastjeruje renomirane investitore.

 I dok se on tako žestoko i uspješno nosi sa zlim novinarima, četnicima iz Beograda, svjetskom ekonomskom krizom, Sunčevim pjegama, crnim rupama u univerzumu i ostalim pošastima koje pokušavaju da mu rastjeraju investitore, problem je što se neko usudi da se pita i piše da li je baš moralo biti ovako kako je Premijer napravio da bude i da li je baš sve tako kako on želi da prikaže da jeste.

 Odmah priznajem - kriv sam što žalim za Arsenalom i pored ovakvog Porto Montenegra kojim se Premijer diči. Žalim za najkompleksnijim, najskupljim i najstarijim INDUSTRIJSKIM PREDUZEĆEM u Crnoj Gori koje je zapošljavalo 490 radnika i par stotina kooperanata u doba kada ga je Premijer zatvorio, za firmom koje je POSLOVALA POZITIVNO u vrijeme kada joj je On zakucavao posljednji ekser u mrtvački sanduk, koja je imala milionski vrijedne poslove u inostranstvu onda kada je On prodao za otprilike toliki iznos kao građevinski plac Piteru Manku.

 Žalim i što je račun za remont posljednjeg sovjetskog ratnog broda u Arsenalu iznosio 32 miliona dolara, a Premijerova Vlada je od ostataka tog novca koje su Rusi ostali dužni Asenalu, prije nekoliko godina od Moskve kupovala školsku opremu, traktore i opremu za TE „Pljevlja“. Žalim i zbog toga što moj standard danas ne iznosi ni 30 odsto standarda kojeg su imali moji roditelji 1990. kada se pojavio mlad, lijep i pametan On i usrećio CG ekonomiju i njene građane, po modelu spaljene zemlje. Smeta mi što smo umjesto državne  firme koja je poštovala zakon i plaćala sve dadžbine, dobili povlašćenog investitora koji krši zakone, planske dokumente, nepoštuje preuzete obaveze, mulja sa preprodajom struje bez licence i izvlači dobit u inostranstvo.

 Žalim za vremenom kada je Tivat, prevashodno zahvaljujući Arsenalu, bio druga opština u SFRJ u dohotku per capita, osmah nakon slovenačkog Velenja i žalim za propuštenom prilikom da se sačuva firma sa tradicijom dugom 120 godina, koja je osim brodoremonta, bila i PROIZVOĐAČ koji je pravio patrolne čamce, drvene barke, topove, morske mine, protivgradne i rakete za osvjetljavanje, višecjevni bacač raketa, pontonske mostove.... To se prije dolaska na vlast Premijera, nalazilo na  impozantnom spisku PROIZVODA što su se pravili u Crnoj Gori, zemlji gdje je sada najkompleksnija roba što je njene fabrike prave, aluminijski ingot, svježe posječeni drveni trupac, boca piva, rakije i vina.

 Žalim što je Premijer Crnu Goru od države PONOSNIH RADNIKA- PROIZVOĐAČA i zemlje FABRIKA i INDUSTRIJE, pretvorio u vilajet UCIJENJENIH SLUGA, PROSJAKA, NAPLATNIH PARKIRALIŠTA, STANOVA ZA PRODAJU NA TRŽIŠTU i FENSI-ŠMENSI MJESTA ZA PROVODE Premijera, njegove ekipe i strateških partnera.

 A mogao je, On baš, na primjeru Porto Montenegra drugačije  - natjerati Manka da marinu i stanove za prodaju na tržištu radi kao pravu greenfield investiciju - na pustim kamenim hridima i makiji Luštice kao što to sada radi Orascom, a ne da uništi Arsenal da bi svom partneru na srebrnom poslužavniku servirao najvrijednije - obalnu infrastrukturu građenu duže od vijeka.

 Mogao je Premijer poštedjeti Arsenal, te dobiti u dijelu njegovih kapaciteta, željeni servisni centar za jahte zbog kojeg On sada namjerava da uništi brodogradilište Bijela. Mogli su se u Tivtu i Boki i dalje školovati i zapošljavati inženjeri, ekonomisti, pravnici, vrhunski majstori i zanatlije, a ne kao danas da je ovdašnja mladost osuđena na „krpu i metlu“  - poslove stražara, čistača, sobarica i konobara u Porto Montenegru, jer su sve vrijednije menažerske pozicije zauzeli kadrovi od Podgorice, Nikšića, Beograda, preko Londona i Kejptauna, do Toronta i Sidneja. Mogao je tako „ubiti i geopolitičku muvu“, pa bi imao i nešto ozbiljno ponuditi partnerima iz NATO.

 Umjesto što je u Porto Montenegro dobio najveće rusko naselje na Jadranu, mogao se Premijer možda danas hvaliti da je Tivat poput Rote u Španiji, baza ratnih brodova SAD koji su dio interkontinentalnog balističkog raketnog štita i ne bi morao „grebati“ na  vrata NATO-a da ga puste unutra i tako sačuvaju postojanje države koju on vodi. Ovako, ostalo je pljuvanje po Arsenalu kao „crnoj ekološkoj tački“ Jadrana zbog 8.400 kubika grita i teškim metalima zagađenog sedimenta na dnu mora, a koji se i dan-danas, sedam godina nakon što je Premijer uspješno zatvorio tu „crnu tačku“ nalaze na istom tom mjestu - na dnu akvatorijuma blještave Mankove marine. Žalim i što moj Premijer, vrsni ekonomista momišićke škole, kada je već odlučio da uništi Arsenal, nije svom omiljenom poslovnom partneru rekao:

 OK, čika Peter, evo tebi cijeli Arsenal, zemlja, zgrade, oprema i mašine, sve što vidiš. Nosi, prodaj, sruši, rasturi, radi što hoćeš i sve to dobijaš za džabe. Daćeš zauzvrat, državi Crnoj Gori nepromjenljiv vlasnički udio od recimo, 34 odsto u tvojoj kompaniji Adriatic Marinas, pa će i nama u državnu kasu, srazmjerno kapati od uspjeha Porto Montenegra.“

 Ovako, Premijer je sve to trsio za simboličnu cifru, a država Crna Gora nije došla u situaciju da i sama osjeti blagodeti “podsticajnog investicionog ambijenta“ koji je za zaradu svojih poslovnih partnera kreirao Premijer, pa da i njoj malo kapne od prodaje goriva oslobođenog carine i PDV-a, stanova čiju gradnju unapred finansiraju njihovi kupci, rente poslovnih prostora, iznajmljivanja vezova. Patriota Premijer ni ne pomišlja da država kao vlasnik brodogradilišta Bijela uloži u njega i napravi remontni centar za jahte, već i to servira Manku sa istom spin pričom koju je 2005-2006. imao za Arsenal.

 Para imamo, pa prošle smo godine iz cuga platili 100 i kusur miliona garancija za Premijerovog partnera u KAP-u, neki dan smo dali 5 miliona za njegov „brend“ Pobjedu! Arsenal koji je osnovan 1889. i Bijela koja posluje od 1927. nisu, je li, brendovi koje je trebalo sačuvati, a KAP i Pobjeda jesu, kao i Premijerova obiteljska Prva banka „osnovana 1901“. Izvinjavam se Premijeru, ali ja ću se toga sjećati i dalje, ma kako to „destruktivno“ djelovalo.

 izvor: vijesti.me ›››

G