Zamka etnonacionalnog identiteta
ogleda se u autizmu koji prati svako agresivno i isključivo
prenaglašavanje sopstvene kolektivne veličine u povijesti i
kulturi. U vladajućoj psihopatiji (kao osnovi patokratije)
od društvenih znanosti zahtijeva se djelimično da govore
prirodnim jezikom kako bi postale razumljive i prihvaćene. A
to znači: saosjećati s onim koji pate i koji su žrtve
fašističkih predatora. Iz tog prirodnog jezika se razvija
vlastiti objašnjavalački instrumentarij koji pomaže velikom
broju ljudi da se nose sa zbiljom. Ono što nije u riječi kao
da ne postoji! Takođe, reducirati narod na religijsku
skupinu znači pokušati njegovu cjelinu istrgnuti iz
sadašnjeg vremena i vratiti je u neko predmoderno, feudalno
stanje u kojem se pojavljuje nesvjesna masa podanika
potčinjenih nekom vladaru! To je autoritarna tendencija u
našem vremenu ili pokušaj da se povijesni trenutak potpuno
potčini nekom opasnom nazadovanju koje samoubilački
protivurječi vremenu u kojem živimo.