autor tekst 002 ›››

 

 

Samir Kajošević

 

Prvi put s maskom na izbore

 Kao i u prethodnim izbornim filmovima, crnogorski kralj igra glavnu ulogu,

od bilborda do promotivnih spotova na kojima, umjesto premijera,

obilazi auto-put na čekanju

 I pored najava da će joj pandemija oboriti imunitet, demokratija u Crnoj Gori se dobro drži dok čeka još jedno izborno testiranje. U blagim danima kada se broje samo sigurni glasovi, broj oboljelih u državi opada, a koronavirus se povlači brže nego pred ruskom vakcinom. Uz očekivani rast predizbornih obećanja, proporcionalan je broj gastarbajtera spremnih da obiđu rodbinu u domovini i stanu u red na biralištima.

 Sekretari NKT-a postaju ljudi od krvi i mesa, koji od struke bolje čuju promaju u praznoj državnoj kasi. Avioni ponovo slijeću po crnogorskim aerodromima, dok Beograđani s plaža konačno postikuju Podgoričane. Kao nekad vojsku i džebanu, Srbija i Rusija šalju turiste s PCR testovima u rukama - da spašavaju ono što je ostalo od ljetnje sezone. Crnogorci više ne nose maske ni na laktovima, asocijalnu distancu drže samo komšije u nezboru. Pod budnim okom partijskih štabova i usnulih međunarodnih posmatrača, Crna Gora se sprema za još jedan praznik demokratije u kome zdravi mogu da glasaju samo pod maskama, a bolesni pismom.

 Kao i u prethodnim izbornim filmovima, crnogorski kralj igra glavnu ulogu, od bilborda do promotivnih spotova na kojima, umjesto premijera, obilazi auto-put na čekanju. Dok mu se podanici spremaju za zimsku recesiju, kao i uvijek kad partija zaište, Đukanović se iz predsjednika svih građana pretvara u oca povlašćenog dijela nacije. Drži govore u dvorištima kuća po sjeveru i izdiže u Kuče prvi put od referenduma. Kao na književnim večerima, sjedi pred odabranom publikom i priča bajke o investitorima široke ruke zbog kojih neće biti dovoljno ljudi da popune sva radna mjesta. Prestolonasljednik i ministri obilaze teren i ne ispuštaju lopate i makaze iz ruku, dok gradovi mirišu na predizborni asfalt. Pod maskama, kao Ali Baba i razbojnici, obećavaju kule i gradove, dok Monstat čuva narod od statistike do postizbornog miholjskog ljeta. Dok narod čeka da po Crnoj Gori niknu novi hoteli i putevi, po Instagramu vaskrsavaju bivši kumovi željni promjena i vladavine prava. Kao u kakvom istorijskom spektaklu, progovara nijem i budi se depresivan da zatraži promjene i oprost od boga i naroda.

 Dok bivši glavari u Instagram kameru pričaju memoare, profesor političar obilazi crkve i manastire po Crnoj Gori kao na srednjoškolskim ekskurzijama, dok mu nove partijske kolege trguju cipele za gaženje bezbožnika. Jake liderke obilaze pijace po Crnoj Gori, ali ovog puta ne mijese pite. Dive se cvijeću i dijele biračima savjete o uticaju politike na ljepotu. Po oprobanom receptu „mirotvorci“ obilaze Crnu Goru, svađaju se s policijom i čašćavaju građane hladnim sokovima i cegerima. Crno-bijeli objavljuju pisma podrške evropskih poslanika, dijele maramice za dezinfekciju i saopštenjima demantuju stranačke funkcionere nevješte s istorijom. Manjine opet sanjaju mjesta po administraciji i pozivaju dijasporu da im pomogne u ostvarenju snova. Ivan se divi crnogorskom kršu i šumama i sa strahom čeka brojanje glasova ispod Prokletija.

 U međuvremenu teren prepoznaje prave Crnogorce što zaobilaze litije čak i kad lajkuju po Facebooku. Dok im po kancelarijama kradu hemijske, partijski čuvari štikliraju srećnike koji se u septembru mogu nadati prvom radnom mjestu ili bar sačuvati postojeće kad krenu sistematizacije. Kao nekad cetinjski tajnovidac Paju i Sinđu, ispituju bududuće glasače jesu li spremni dati svoj i glasove porodice i ponijeti zastavu kad krene pobjedničko slavlje. Partijski kadrovi prave softvere za provjeru potpisa, dok im informatici manje vične kolege popisuju sigurne glasače. Na osnovu štikliranih spiskova, kao i uvijek pred izbore, po ministarstvima i državnim firmama piše se horoskop za administraciju u kojem simpatizerima opozicije retogradni Merkur ulazi u 12. kuću posla. Koničke brigade spremaju toplomjere za provjeru nezvanih izbornih gostiju, a partijski koordinatori motivacione govore za glasače koji se plaše epidemije na biračkom mjestu. VD tužioci uživaju u zasluženom odmoru, dok sudije-kaubojke propinju konje na dvije noge i preskaču planinske potoke ko plitak Ustav.

 A onda će se završiti izborna bajka i početi postizborna sapunica s najavom zimske socijalne drame. Vladajuća koalicija postaće široka kao zagrljaj oca nacije, opozicija će prvo progoniti mangupe u svojim redovima, pa tražiti zaboravljene izborne reforme. Crkva će dobiti svoj poslanički klub, u parlamentu ćemo gledati performanse provjerenih skandal-majstora i pitati se kako da opremimo djecu za okašnjelu školsku godinu. Vratićemo maske na postiđena lica i moliti sve svece NKT-a da nas opet ne zatvore u kuće prije spremanja zimnice i slava. Za to vrijeme crnogorska demokratija će se oporavljati od još jednog izbornog udara i čitati izvještaje stranih posmatrača. Glavari će državi jačati nacionalni imunitet pred novi krug protesta, a mi ćemo se praznog stomaka pitati zašto u avgustu ne zaokružismo nikog. Čuće nam se bar prazan stomak, kad su usta ionako nijema. 

izvor: vijesti.me ›››

 

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Samir Kajošević

 

Stavi masku i ćuti

 Iako ni sve magične moći NKT-a nijesu mogle da nas vrate u corona free stanje, prva predizborna čuda počela su da se dešavaju uoči avgustovskih kolektivnih odmora. A onda će se u postizbornom septembru sve vratiti na staro

 U vrijeme prvog talasa koronavirusa Crnogorci su kao šamani propovjedali zajedništvo i zahvaljivali epidemiji što obnavlja prirodu. Narod je aplaudirao doktorima i zvao policiju kad izolovane komšije pođu do prodavnice. Volonterska mladost obilazila je sela i gradove, dok su im roditelji sjedjeli na džakovima brašna i držali stručna predavanja o koroni. Begić je dobio stikere na vajberu, a Mugoša u medijima bio koliko i slavni prezimenjak dok je vodio Podgoricu.

 Bogati prijatelji iz inostranstva davali su nam maske i respiratore, kao mi njima najbolju zemlju pored mora. Komunalna policija dobila je status kaznene ekspedicije, a u zatvor se išlo zbog držanja za ruke na klupi. Radili smo i učili od kuće - nikad dalje od šefova i obaveza. Vlada je smišljala čarobne pakete pomoći, dok smo pisali „Ne daj se mala“ po društvenim mrežama. Tužioci su radili u tri smjene, a policija progonila popove da ne šire virus po crkvenim portama i grobljima.

 Onda je premijer rekao da smo pobijedili pandemiju i u Službenom listu je Crna Gora postala corona free, baš kao što je ekološka u Ustavu. Po nestanku virusa u naše živote vratili su se parlamentarci, a narod je stao u redove pred tržnim centrima. Šamani su ponovo ispijali dojč, a volonterska mladost skrolovla po telefonima. Do juče oduševljeni građani su se sjetili partijskih knjižica i koverata koje je mnogi doktor radije primao od aplauza sa terase. Komunalci su kontrolisali samo pijace a policajci nastavili da jure popove i drže demonstrantima noge za vratom.

 Vlada je zaboravljala čarobne pakete pomoći ali se 19 sekretara NKT-a kitilo medaljama za istrebljenje virusa. More pored Budve i Kotora postajalo je vlažni san srpskih turista, dok je premijer molio Evropljane da se odmaraju na praznim plažama i vjeruju u crnogorsko zdravstvo. Otac nacije zakazao je prve ljetnje izbore, a struka potvrdila da se smije glasati sa distance.

 Sve dok se iz bratskog Beograda i komšijskog Tutina nije ušunjao virus skriven među navijačkim rekvizitima i kacama mladog kajmaka. Ljubitelji šetnji Beogradom opet su postajali državni neprijatelji, a Rožaje kao nekad Tuzi, klaster opština dobra za fašističku sprdnju po društvenim mrežama. Vlada više nije objavljivala spiskove jer smo i lično poznavali zaražene, a virus se gradovima širio brže od tračeva po podgoričkim kafanama. Kafane su radile do sutona a crnogorske plaže podsjećale na černobilske ulice po kojima strani turisti hodaju kao rijetki oblici života. Kad već nije bilo Rusa i Beograđana očajni hotelijeri su sanjali Podgoričane kako kraj mora jedu hobotnicu upola cijene ili makar ispijaju dojč.

 Epidemiolozi i doktori su opet obilazili jutarnje programe, a policajci nastavili da kontrolišu crkve i groblja. Bez obzira na doktorate Facebook epidemiloga, virus se nije povlačio pred vrućinom, koliko ni pred maskama koje su Crnogorci nosili pod bradama i na laktovima. Zaraženi su krili kontakte od doktora kao stari Vujadin jatake i krčmarice pred Turcima Lijevnjanima. Kao u proročanstvima o novoj 1918. u kojoj nestaje hiljadugodišnja državnost, Crna Gora je pred očima građana gubila teško stečeni status corona free države.

 Iako ni sve magične moći NKT-a nijesu mogle da nas vrate u corona free stanje, prva predizborna čuda počela su da se dešavaju uoči avgustovskih kolektivnih odmora. Administracija je grabila porodične pakete u domaćim hotelima, dok se narodu ukazivao treći čarobni paket i u njemu milijarda. Premijer je obećao da će parkirati službene automobile i pomagati crnogorske programere i startapove kao nekad partijske drugove i kumove. U čudotvornim Vladinim ugovorima nestajala je obećana crnogorska crkva a država nije uzimala svetinje, ali se u dijelu sa sitnim slovima vaspostavljala registracija. Prevareno sveštenstvo se krstilo i nanovo klelo Vladu, ali su glavari već koristili odbijeni ugovor da vrate partijske drugove opijene tamjanom. Omamljena je bila opozicija koja je, kao i uvijek pred kampanju, zaboravljala na jedinstvo i izborne reforme. Na brzinu su sklapane koalicije za cenzus a partije se kitile podrškom nepoznate struke i potrošene inteligencije. Borci protiv satanizma prijetili su progonom gastarbajtera sklonih glasanju u domovini, dok se Crna Gora spremala za najveću izbornu prevaru od svađe Mila i Momira.

 A onda će se u postizbornom septembru sve vratiti na staro. Kao konji i princeze u bajkama, treći paketi postajaće miševi, a građani pepeljuge na socijali države maćehe. Opozicione koalicije pucaće već nakon potvrde poslaničkih mandata i opet ćemo slušati o bojkotima i prelaznim vladama. Kad se iskapi slavljenički šampanjac, poneki heroj NKT-a će zakučiti fotelju u Vladi a bivši ministar biće ražalovan u ambasadora. Kad poraze opoziciju i narod, crnogorski glavari krenuće na pandemiju i ponovo uvesti policijski čas. Nekadašnji šamani tada će postajati alhemičari koji hrane porodice od smanjenih i neredovnih plata. Poznavaćemo ljude koji su ostali bez posla, kao što sad znamo zaražene. Tihovaćemo u četiri zida i moliti nebesa da čuvaju radna mjesta kad nam NKT već čuva zdravlje. Na ulici ćemo nositi masku i ćutati ispod nje. Dok svi ne ozdravimo. 

izvor: vijesti.me ›››