G

 

autor tekst

 

 

autor: Rajko Radonjić

 

 

TEKST

 

Gravitacija Inercija Sila Svijest

 

Prividno bestežinsko stanje

 

Gravitaciona sila daje tijelima gravitacionu težinu.

Sila inercije daje tijelima inercionu težinu.

Kod pravolinijskog kretanja.

Kada neko tijelo slobodno pada u gravitacionom polju, kreće se ubrzano pod dejstvom teže.

Zbog ubrzanog kretanja javlja se sila inercije.

Na tijelo tada djeluju dvije sile, gravitacije i inercije.

Obje sile su istog intenziteta i pravca ali suprotnih smjerova.

Tijelo istovremeno ima dvije težine gravitacionu i inercionu.

Te težine se prividno ne ispoljavaju i ne mogu se registrovati instrumentima.

To ne znači da je tijelo u bestežinskom stanju.

Poenta je da je to samo prividno bestežinsko stanje.

Ako se isto tijelo kreće ubrzano suprotno od smera dejstva sile gravitacije takođe ima dvije težine koje se sabiraju u jednu zajedničku koja se može registrovati i instrumentima.

 

Kod kružnog kretanja

Kada satelit kruži u gravitacionom polju planete, sila gravitacije daje tijelu gravitacionu težinu.

Istovremeno centrifugalna sila inercije daje tijelu inercionu težinu.

Te dve sile su tada istog intenziteta istog pravca ali suprotnih smjerova.

Tijelo tada ima obje težine ali se one samo prividno poništavaju.

To nije bestežinsko stanje.

To je prividno bestežinsko stanje.

Na prvi i površan pogled to i nije bitno ali pruža jednu novu mogućnost.

 

Prividno neinerciono kretanje

Jedan od razloga negiranja postojanja NLO objekata je za nas neshvatljiv  način njihovog kretanja.

Kažu da je nemoguć jer je suprotan zakonima fizike.

Sada dolazi do izražaja ona na prvi pogled nebitna razlika između bestežinskog i prividno bestežinskog stanja.

Zamislimo da smo shvatili i ukrotili silu gravitacije.

Konstruišemo gravitacione motore i koristimo za našu letilicu.

Iz stanja mirovanja letilica kreće pravolinijski ogromnim ubrzanjem koje ljudski organizam ne može da podnese.

Ali tada stupa na snagu zakon o prividnom bestežinskom stanju.

Gravitacioni motori, tj. sila gravitacije daje letilici  i putnicima u njoj  gravitacionu težinu.

Zbog ubrzanog  kretanja javlja se sila inercije.

Obje sile su istog intenziteta  istog pravca ali suprotnih smerova.

Letilica i putnici istovremeno posjeduju dvije težine gravitacionu i inercionu.

Obje težine se međusobno prividno poništavaju  pa su i letilica i putnici u prividno bestežinskom stanju.

Dobijamo prividno neinerciono kretnje.

Putnici mogu podneti ekstremna ubrzanja jer neće ništa osetiti.

Ako želimo usporenje samo promenimo smer dejstva gravitacionih motora.

Kod promene pravca i smera kretanja ako sa pravolinijskog pređemo na kružno ili krivolinijsko kretanje sila gravitacije i centrifugalna sila inercije daju isti efekat.

Gravitacioni motori daju mogućnost i promjene pravca kretanja pod uglom od devedeset stepeni bez posledica za letilicu i putnike.

NLO letilice ne krše zakone fizike,  ljudi nisu obratili pažnju na malu sitnicu da je gubitak težine samo prividan, kao kod Arhimedovog zakona.

 

Tačka oslonca

Arhimed je rekao, dajte mi oslonac i pomjeriću zemlju.

Kod slobodnog pada u gravitacionom polju na tijelo deluju dve sile, gravitacije i inercije.

Obje sile su istog intentziteta istog pravca ali suprotnih smerova.

Te dvije sile su u ravnoteži.

Tijelo bi trebalo da se trenutno zaustavi.

Ali tijelo i dalje pada.

Sila gravitacije ima oslonac, planetu. Sila inercije nema oslonac.

Sila bez  tačke oslonca je kao lav bez zuba.

To možemo iznijeti i kao zakonitost.

 

Dejstvo sile bez tačke oslonca je ravno nuli.

Kod  krivolinijskog kretanja javlja se centrifugalna sila inercije.

Za razliku od pravolinijskog kretanja, kod krivoliniskog kretanja sila inercije ima oslonac i ispoljava svoje dejstvo.

Ostaje otvoreno pitanje, šta sili inercije daje oslonac.

 

Priroda sila gravitacije i inercije

Obje sile imaju veoma slično dejstvo na tijela, na materiju.

Zato im i priroda mora biti veoma slična.

Nikola Tesla tvrdi da sila gravitacije i ne postoji već je to djelovanje elektromagnetne sile.

Izneću  i treću postavku.

Polazim od aksioma da je materija svijest a svijest materija.

Da je i najmanja čestica materije u suštini čestica svijesti.

Različiti oblici materije, različiti oblici udruživanja čestica,  različite  svijesti.

    

Sile svijesti

Svjesna čestica, svjesno tijelo, posjeduje svoju silu.

Privlačnu silu koju doživljavamo kao silu gravitacije, jer teži da sve čestice ujedini u jedno.

Sa stanovišta emocija sila gravitacije je vrsta nostalgije za nekadašnjim  jedinstvom, jer sve čestice potiču iz istog izvora.

Silu inercije kao emociju otpora, jer svijest ne podnosi djelovanje strane ili stranih sila pa teži da im se suprotstavi.

Sila inercije je reakcija svijesti na akciju strane sile.

 

Stvarno neinerciono kretanje

Kada svesna čestica sama i svojom voljom odluči da promijeni sopstveno stanje, da promijeni pravac kretanja, brzinu ili oblik putanje, kada nema djelovanja strane sile, tada nema ni reakcije. Čestica se kreće bez ispoljavanja sile inercije.

A  pogonska sila je sila svijesti.

To je stvarno neinerciono kretanje.

Na ovom nivou razvoja to se ne može iskoristiti ali teoretski.

Zamislimo da posedujemo letilicu sastavljenu od čestica koje su sve povezane u jednu jedinstvenu svijest.

Da su svi putnici u njoj povezani sa letilicom u jednu svjesnu

cjelinu.

Tada svojom voljom ,  silom  svijesti mogu da se kreću kako

požele, bez inercije.

Ne troše gorivo ne zagađuju okolinu.

Čak i teleportacijom.

 

Vječite sile

Sile gravitacije i inercije su sile koje se ne troše ni vremenom ni upotrebom.

To je još jedan argument da potiču iz istog izvora.

Kada i ako ih ukrotimo postaju neiscrpni izvor energije i neinercionog  kretanja, 

pravi perpetum mobile.

autor tekst

 

G