Priključio sam se svijetu koji
tuguje za mrtvima u Parizu. Tugovao sam za mrtve nakon 11.
Septembra – Australijance koji su umrli u terorističkim
napadima na Baliju 2002. godine, stanovnicima Londona koji
su poginuli u terorističkim napadima 2005. godine,
francuskim građanima koji su umrli u napadu na Charlie Hebdo
u januaru ove godine, Rusima čiji se avion srušio iznad
Sinaja prije sedmicu dana ili tako nešto. Toliko je još
nezapadnih smrti koje su mediji u SAD-u jedva primijetili.
Tugovao sam također i za onima koji su ubijeni u manjim
napadima koji su već duboko u našem opskurnom sjećanju. I
tako mi tvitamo haštagove i fraze na srednješkolskom
francuskom i postavljamo GIF-ove na facebook. Znamo šta
trebamo raditi; radili smo sve to već ranije. Ali moramo
reći, posebno gledajući na bolesno ponavljanje iste priče,
da uprkos 14 i više godina rata protiv terorizma, teror se
čini sveprisutnim, možda više nego ikada prije. Vrijeme je
da ponovo razmislimo o tome šta smo uradili i šta radimo.
_001.jpg)