Koronakriza broji svoje zadnje
tjedne ili mjesece. Bar ova o kojoj pišemo, a koja nas
je zbila u kuće. Portal Logično nudi dvije strane priče
o koroni. Jednu, usklađenu s mainstream medijima i
drugu, prijeko potrebnu, koja propituje svjetske
“autoritete”. Bez oprečnog mišljenja i znanstvenog
propitivanja, oportunisti djeluju, a pošteni gube. Prije
svođenja računa, koje neminovno stiže, potrebno je
rezimirati aktualnu situaciju, te ostaviti trag i poruku
za pouku.
1. 9. čovjek u generalštabu
Izraelske vojske
2. Kod koronakrize svi žele
“ubiti” 9. čovjeka
3. Švedski ili Kineski model?
Samo logika!
4. Što kažu u Švedskoj?
5. Moje okruženje
6. Što reći za kraj?
Osobno me koronakriza ne
dodiruje. Ured mi 10-tak metara od spavaće sobe. U nekoj
vrsti “karantene” sam više od 5 godina. Posla, projekata
i ideja, nikada nije bilo više. Svi zovu i žele
digitalizirati svoju aktivnost. Netko bi na mom mjestu
poželio da sve traje. Međutim, osobno sam vrlo nesretan
zbog drugih koje ova kriza pogađa – privatno i poslovno.
9. ČOVJEK U GENERALŠTABU
IZRAELSKE VOJSKE
Prije nekoliko godina, gledam na
nacionalnoj francuskoj televiziji dokumentarac o
izraelsko-arapskim sukobima. Jedan izraelski general
(mislim da se radi o Arielu Sharonu), objašnjava kako je
Izrael iz jednog od ratova izvukao pouku i time
spriječio svoj nestanak.
Tehnički i vojno jači od svojih
arapskih susjeda, samouvjereni izraelski generali su
analizirali iznenadnu dominaciju svojih neprijatelja.
Shvatili su da su pogriješili i da je “generalski
konsenzus” bila velika greška. Atmosfera u generalštabu
je bila ledena, a zabrinutost na licima generala očita.
Nakon početnog šoka, generali su sjeli za stol i
zaključili da su pogriješili. Posumnjali su u dotadašnju
vojnu strategiju, nakon čega je došlo do vrlo kreativnog
prijedloga.
Odlučili su između sebe odabrati
najboljeg i najinteligentnijeg generala koji će igrati
ulogu neprijatelja. General je morao iskoristiti sve
svoje talente, kako bi izdominirao svoje kolege koje su
razrađivale strategiju protiv arapskog neprijatelja. Tog
su generala nazvali “9. čovjek“.
Prema tvrdnji sugovornika, od
tada izraelska vojska postiže puno bolje rezultate na
bojnom polju, a u generalštabu i danas sjedi, najbolji
među njima, 9. čovjek.
KOD KORONAKRIZE SVI ŽELE “UBITI” 9. ČOVJEKA
Koronakriza u mnogome sliči
dokumentarcu kojeg sam rezimirao. Na jednoj strani imamo
cijeli svijet i znanstvenu zajednicu koja uvjereno tvrdi
da sve zna, a na drugoj strani pojedince koji
postavljaju logična pitanja, na koja državni i drugi
“autoriteti” ne žele odgovoriti. Mediji ih vrijeđaju i
stigmatiziraju. Pronalaze im dlaku u jajetu, ne bi li ih
diskreditirali, jer ih postavljena pitanja, iz njima
poznatog razloga, smetaju. Svi žele ubiti 9. čovjeka
čije je mišljenje od krucijalne važnosti za razumjeti
koronakrizu.
U Hrvatskoj, Srbiji,
Makedoniji… također postoje kandidati za 9. čovjeka.
Lako ih je prepoznati. Djeluju javno, s punim imenom,
prezimenom, znanjem, zvanjem i djelima. Možemo ih čitati
i gledati samo u alternativnim medijima, jer javni i
mainstream mediji ih rijetko zovu. Osim kada primijete
beznačajni tipfeler u tekstu. Ne mogu ubiti poruku, ali
zato žele ubiti autora. Narod je ovim zakinut i doveden
u opasnost.
ŠVEDSKI ILI KINESKI MODEL? SAMO LOGIKA!
Živim u gradu koji s okolicom
broji 14 milijuna ljudi. Prema statistikama Svjetske
zdravstvene organizacije, Francuska je zemlja visokog
rizika gdje umire na stotine, od koronavirusa, oboljelih
dnevno.
Jučer sam nazvao kćerku svojih
kućnih prijatelja. Ona radi u odjelu gerijatrije jedne
velike pariške bolnice. Svaki dan je u kontaktu s
oboljelima od koronavirusa. Pazi ih, daje im lijekove i
hranu, pomaže liječnicima i drugom osoblju, te ih
ispraća na onaj svijet.
“Petre, to su stari ljudi koji
čekaju smrt. Imaju mnoge bolesti i samo je pitanje dana
kada će umrijeti. Prije koronavirusa su također umirali,
ali sada kada se zaraze koronavirusom, smrt dolazi
ubrzano. Slično je i s običnom gripom, samo što
koronavirus to učini malo brže.
Mi te ljude ne liječimo, nego ih
održavamo u životu, te dajemo maksimum da umru na što
lakši način. Bilo kakvo liječenje stvara im velike
bolove zbog kašlja. Produljenje agonije za nekoliko
dana, nema nikakvog smisla.
Kako se ne bi patili, držimo ih
kontinuirano na morfinu i drugim analgeticima. Osobe su
u polusnu gdje ništa ne osjećaju. Sve činimo da svoj
život završe što lakše. U sobe ulazimo s maskama,
rukavicama i specijalnim odjelima. Ne želimo te ljude
zaraziti gripom ili koronavirusom. Mnogi od nas u
bolnici su već preboljeli koronavirus, bez ikakvih
simptoma”, završava svoju priču kćerka mog prijatelja.
Iz ove izjave, jasno se vidi da
Francuska radi po švedskom modelu, kojeg toliko
stigmatiziraju. Glavi cilj je zaštiti stare i rizične
osobe. One koji se zaraze gripom ili koronavirusom ne
liječe, jer lijeka za sada nema, nego ih održavaju u
životu nadajući se da će se tijelo izboriti za život.
Pri toj borbi za život, francuski liječnici nastoje da
sve prođe humano i po bolesnike bezbolno.
ŠTO KAŽU U ŠVEDSKOJ?
Prije pisanja sam nazvao više
prijatelja u Švedsku. Naš blizak prijatelj Predrag
objašnjava:
“Šveđani su poslušan narod.
Slušaju svoju vlast i slijepo slijede preporuke. Vrlo su
organizirani i nakon svake nove krize izađu bolji i
jači. Sve što čitate ili gledate na televiziji nema veze
sa švedskom realnošću. Istina, ljudi su se malo povukli,
ali život ide kao i prije.
Restorani rade. Trgovine
također. Osnovci idu normalno u školu, kao da se ništa
ne događa. Radim u poduzeću koje ima 500 zaposlenika,
ali nitko nije obolio. Podijeljeni smo u dvije grupe,
jer su Šveđani oprezni. Još nisam čuo da je netko umro,
a da ga znam. Većina osoba koja umire, nalazi se u
staračkim domovima i bolnicama. Posjete tim ustanovama u
Švedskoj je jedino važno ograničenje, sve ostalo su
preporuke.”, završava svoju priču prijatelj.
MOJE OKRUŽENJE
Živom 8 km od Eiffelovog tornja.
Legalista sam i respektiram što nalaže zakon. Šetam
svaki dan po 3 kilometra i za sada mi je dovoljno.
Predgrađa Pariza, ali i grad Pariz su velika sela. Sve
se zna. Kao u mom rodnom gradu. Ništa ne možete sakriti.
Mjesec dana nakon koronakrize
još nisam čuo da je netko preminuo. Oko mene živi na
tisuće starijih osoba, a malo dalje na milijune. Pitao
sam bar 20 prijatelja i poznanika, poznaju li oni nekoga
tko je nastradao od koronavirusa, ali je odgovor još
uvijek negativan.
Svjetska medijska kampanja
svakodnevnog brojanja mrtvih je učinila svoje. Imamo
osjećaj da ljudi umiru kao nikada do sada, što prema
izjavama mojih poznanika nije istina.
ŠTO REĆI ZA KRAJ?
Hrvatskoj i drugim zemljama
trebaju logične i intelektualno poštene osobe koje će
igrati ulogu 9. čovjeka. Ne može se jedna država
osloniti samo na mišljenje druge države. Sasvim je uredu
poslušati tuđa iskustva, ali odluke svaka zemlja mora
donositi sama. Suverena zemlja mora imati osobe profila
izraelskog 9. čovjeka, koje će bezinteresno propitivati
svaki detalj, voljeti svoju zemlju i ljude koji u njoj
žive.
Naše bake i djedove, te osobe s
rizikom je trebalo odmah zaštiti, kao što ih se štiti od
gripe. Umirovljenicima je trebalo dati duplu mirovinu i
staviti ih u karantenu. Donositi im hranu i lijekove na
kućni prag. Domove za umirovljenike i bolnice je također
trebalo izolirati kao što to rade u Francuskoj i
Švedskoj. Novac kojeg smo izgubili zbog karantene i
neoliberalne politike mogao bi se iskoristiti za
poboljšanje zdravstvene njege. Sve se to moglo, ali
možda nemamo samo problem koronavirusa?
Osobno, vjerujem svojim dobrim
prijateljima koji me nikada nisu slagali i svojim očima.
Vjerujem više poštenim znanstvenicima i liječnicima koji
ispaštaju zbog svoje iskrenosti i logičnog razmišljanja,
nego mainstream medijima, korporacijama, političarima i
karijeristima. Mitoman jučer, ne može biti nositelj
istine danas.
Riječ treba dati svima.
Konstruktivna javna polemika svih strana će izroditi
puno objektivniju odluku. Nakon takve odluke, ako treba,
spreman sam ići u 10-to godišnju karantenu, nositi maske
ili se ukopati pod zemlju. Prihvaćam biti prvi, ali ne
ovca.
12.04.20
.jpg)
_001.jpg)