Iako većina običnih ljudi ne
razumije koliko je ovo opasno, ljudi na vlasti su toga
svjesni. Zato su ubijedili centralne banke da
nacionaliziraju tržišta obveznica.
Ovo znači da države izdaju dugove
da spase ljude i kompanije, kao sa Trumpovim sporazumom od 2
hiljade milijardi dolara, a te dugove guta drugi dio države,
centralna banka. Ljevičarski ekonomisti, i ja, upozoravaju
da će, dugoročno, stagnirajući rast i veliki dug dovesti do
ove tri politike: države će plaćati građanima univerzalni
prihod jer automatizacija čini dobro plaćeni posao
nepouzdanim i rijetkim; centralne banke će posuđivati novac
direktno državi da je održe na površini; masovno javno
vlasništvo glavnih korporacija da se održe vitalne usluge
koje ne mogu donijeti profit. U rijetkim prilikama kada su
takve sugestije iznošene investitorima u prošlosti, odgovor
je bio obično uljudno odmahivanje glavom ili, među ljudima
koji su svjedočili padu sovjetskog komunizma, zaprepaštenje.
To bi ubilo kapitalizam, kažu oni. Ali sada se nezamislivo
već dešava, sve je tu: univerzalne isplate, pomoć državi i
finansiranje državnih dugova od strane centralnih banaka već
je usvojeno brzinom koja je šokirala i one koji obično
zagovaraju ove mjere. Pitanje je hoćemo li ovo napraviti s
entuzijazmom i sa jasnom vizijom društva koje će izroniti na
drugoj strani, ili nevoljko, s namjerom da oživimo sistem
koji se upravo raspao?