Kada je Tesla 1884. soputovao u
Ameriku imao je ideje, ali ne i novac da ih oživi. Postao je
Edisonov pomoćnik i nezamenjljivi stručnjak. Tada počinje
istorija sukoba koji i danas polarizuje svijet nauke. Edison
je imao reputaciju solidnog naučnika, ali njegova priroda je
bila drugačija. Bio je ambiciozan biznismen, sa velikom
žudnjom za naučnom reputacijom i pompom. U Tesli, „ludom
naučniku zanesenjaku“, kako ga je zvao, vidio je mogućnost
da debelo zaradi. Ponudio mu je 50.000 dolara da ispravi
nedostatke generatora za jednosmjernu struju. Tesla je to
učinio, a kada je došao po nagradu, dobio je podsmijeh:
"TESLA, VI NE RAZUMETE NAŠ SMISAO ZA
HUMOR",
rekao mu je Edison i okrenuo
leđe. Tesla je prekinuo poslovnu saradnju, ali i ubrzo
nesvjesno otpočeo naučni rat. Predstavio je naizmjeničnu
struju kao bolji koncept od jednosmjerne, a Edison je
pokazao mračnu stranu.
Edison je pravio beskrupulozne
kampanje: čak je javno ubio slona „Teslinom opasnom
strujom“... kako bi dokazao kako je njegov koncept bolji.
Čak je i kumovao stvaranju prve električne stolice, a time i
prvoj američkoj smrtnoj kazni. Vrijeme je skromnom Tesli
donijelo pobjedu u ratu, a naizmjenična struja postala je
standard u Americi. Edison je u međuvremenu odustao od
napada na Teslu, zadovoljivši se parama. Vidjevši profit u
novoj struji, zaboravio je ostrašćena uvjerenja. Njegov
„Dženeral Elektriks“ počeo je da ulaže u Tesline inovacije i
zarađuje milione. Tesla je umro praznog računa, ali čiste
duše, a Edisonov Dženeral Elektrik je danas na Forbsovoj
listi najbogatijih firmi.