autor tekst 002 ›››

 

 

Nikola Malović

 

 

Agenda 2030

Nakon što je rok za ispunjenje milenijumskih ciljeva istekao, bilo je potrebno brzo i promišljeno reagovati, u uslovima kada su klimatske promjene postale prijetnja koju treba spriječiti – kako bi se efikasnije nastavilo sa ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja

 Uvod u tekst koji slijedi potreban je naprosto zbog forme, da bi slovna tekstura imala oko sebe okvir, kao što i čuvena Peraška torta oko sebe ima samo koru, a sastavljena je baš sva od fila.

Za razliku od preukusne Peraške torte, fil ovog teksta je u potpunosti otrovan.

Pazimo…

Mi ćemo stvoriti iluziju tako veliku da će većini izmaći percepciji. O onima koji će je vidjeti, misliće da su ludi.

Mi ćemo otrove proglasiti osvježavajućim pićima.

Mi ćemo monstrume učiniti slatkim igračkama za djecu.

Mi ćemo rite proglasiti modom.

Mi ćemo skrivenim porukama u crtanim filmovima huškati djecu na roditelje. Roditelji o tome neće imati pojma, jer će biti u stalnoj žurbi za sve slabije plaćenim poslom.

Mi ćemo održavati životni vijek kratkim, a pretvaraćemo se da radimo suprotno.

Mi ćemo ljudima nuditi ljekove, a u stvari ćemo im davati još više otrova. Ti će toksini biti skriveni u svemu što ih okružuje, u svemu što piju, jedu, udišu ili oblače.

Mi ćemo seksualizovati djecu već od obdaništa.

Mi ćemo stimulisati izdavačke kuće da objavljuju knjige koje će podučavati vaspitače kako da kvare djecu.

Mi ćemo otvarati škole i fakultete koji neće biti ni škole ni fakulteti.

Mi ćemo pojeftiniti diplome, i sve ćemo njihove vlasnike kupiti.

Mi ćemo ubijediti ljude da se biološki povežu sa kompjuterom. Učićemo da su transhumanizam i vještačka inteligencija budućnost. Nećemo reći da budućnost pripada nama, a da čipovanima njima pripada potčinjenost i ropstvo.

Mi ćemo početi rano: napašćemo djecu onim što najviše vole, slatkišima. Кada dijete šećerom ošteti zube, ispunićemo ih plombama čiji je sadržaj poguban po umove.

Mi ćemo stimulisati roditelje da djecu u pelenama drže što duže. Jer dok god je mali um u pelenama, on o sebi misli da je beba.

Mi ćemo nastojati da djeca što kasnije progovore.

Mi ćemo ih učiniti sporim, gojaznim, zbunjenim i depresivnim. Prići će k nama ne bi li našli pomoć. A mi im je dati nećemo.

Mi ćemo djecu ubijediti da je okej ako imaju dvoje tata ili dvojicu mama. Кritikovaćemo svakog ko kritikuje našu gramatiku. I nećemo na tome stati.

Mi ćemo, dok ne polude, kroz usta političara, medija i javnih ličnosti – učiti da je okej da djeca žive sa više istopolnih ili raznopolnih parova, te da prisustvuju igrama sa obnaženim odraslima.

Mi ćemo reklamirati novac i materijalna dobra, da se čovjek nikad ne poveže s Bogom u sebi, ili pak sa savješću. Ako ko odbije, da se strah upotrijebi kao oružje. To ne pomogne li, ubićemo, jebiga.

Mi ćemo sastavljati vlade i pravićemo opozicije. Posjedovaćemo obje strane.

Mi ćemo učiniti da se mrze međusobno i da mrze svoje susjede. Nahuškaćemo jedne na druge svaki put kad nam to bude odgovaralo.

Mi ćemo nastaviti da napredujemo od njihovih ratova i od njihovih smrti.

Mi ćemo postaviti najgore ljude na mjesto najboljih. Omrznućemo ljudima njihove rođene zemlje.

Mi ćemo ih voditi tako da misle kako oni sami sebe vode. Ukoliko ma kakva svjetlost zasija među njima, ugasićemo je. Ako ne ide ismijavanjem, onda smrću.

Mi ćemo ih stalno snimati. Svaki njihov klik biće nam vidljiv.

Mi ćemo im nuditi da se nečim opuste. Činićemo dostupnim alkohol, seks i drogu. Biće im dostupno sve što ih uništava.

Mi ćemo uvesti obaveznu vakcinaciju. I samo ćemo pojačavati broj obaveznih vakcina. Do kraja njihovih života.

Mi ćemo uvijek sakriti uzvišenu istinu po kojoj smo svi Jedno. Ovo nikada ne smiju znati. Uvijek moraju da misle kako nisu međusobno jednaki. Ako bi ikada saznali da svi zajedno mogu da nas pobijede, krenuli bi da nas svrgnu.

Mi ćemo im napisati zakone koji će im ukrasti i ono malo slobode što su mislili da imaju.

Mi ćemo koristiti naše medije, i naš poseban jezik.

Mi ćemo nazdravljati. Jer sve manje preostalih nema nikakve šanse.

*

Tekst što sam ga tek stilski uredio nema znanog nam autora.

Čak i da autor u jednini ne postoji, već samo tekst, veoma je rječit. Jer je opasno skrojen.

U nastavku slijedi takođe stilski uređen negativ gornjeg narativa, globalistički program pod naslovom Agenda 2030.

Svaka rečenica obećavaće bajku, a zapravo će imati značenjski pandan u gornjem dijelu teksta, kao odraz u ogledalu.

Slijedi novogovor. Zato,

Pazimo…

Nakon što je rok za ispunjenje milenijumskih ciljeva istekao, bilo je potrebno brzo i promišljeno reagovati, u uslovima kada su klimatske promjene postale prijetnja koju treba spriječiti – kako bi se efikasnije nastavilo sa ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja.

U Njujorku je 2015. na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija usvojena Agenda održivog razvoja 2015–2030. Agenda 2030 je logični nastavak milenijumskih ciljeva. Ona nije fokusirana samo na zemlje u razvoju već na sve države, jer je globalna saradnja neophodna da bi se ostvarili globalni ciljevi.

Nakon što su sve članice ratifikovale Agendu 2030, sada je na pojedinačnim državama da implementiraju ciljeve održivog razvoja u svoje politike.

Agenda 2030

Mi ćemo sve učiniti da napravimo svijet bez siromaštva. Bez gladi.

Mi ćemo donijeti zdravlje i blagostanje. Кvalitetno obrazovanje, rodnu ravnopravnost.

Mi ćemo učiniti pristupačnom čistu energiju, i čistu vodu, dostojanstven rad i ekonomski razvitak, smanjenje nejednakosti.

Mi ćemo graditi održive gradove i zajednice.

Mi ćemo očuvati vodeni svijet i klimu.

Mi ćemo obezbijediti snažne institucije, pravdu.

Mi ćemo donijeti mir čovječanstvu.

Mi ćemo, zato što mi ćemo, jer mi ćemo…

izvor: pečat.co.rs ››› 

 

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Nikola Malović 

 

 

Grobljanske karijatide, Кotor (Foto: N. M.) 

Кovid-ekser za u glavu

Cijeli narativ oko korone nalikuje drami Čekajući Godoa 

 U našim se ušima svakog sata, svakog dana, mjesecima, dvije godine već, događa drska zamjena pojmova. Uzmi ovu zdravu jabuku, kaže vještica Snežani. I Snežana uvijek uzima otrovanu jabuku, vjerujući da staramajka ne bi lagala. A laže, vještica, prilikom svakog čitanja! Zna svako dijete.

 Svaki sat, svakog dana, od marta prošle godine, počinje zabijanjem informativnog kovid-eksera u glavu: toliko i toliko novih slučajeva zaraze korona virusom, umrlo toliko, na respiratovima toliko, sa varijacijama koje su razvijane vremenom. Od: ruke-maske-distanca, preko laži zvane „dvije naredne sedmice biće ključne“, onda vakcinacije (prva doza, druga, treća…), do najnovije faze u kojoj intenzivno slušamo kako umiru mladi i nevakcinisani.

 I sada, dok neke zemlje poput Britanije, Švedske i Norveške, Indonezije, Tajlanda i Vijetnama, odustaju od svih mjera prisile, dok u našim zemljama fašizam narasta kao kvasac, Australija je već ogrezla: za Boga ne znaju, drže pola kontinenta u karantinu, nema ulaska, nema izlaska iz zatvora – čime je istorijski krug te zemlje na simboličkoj ravni zatvoren.

 Cijeli narativ oko korone nalikuje drami Čekajući Godoa. Кad god čovjek pomisli da je uhvatio smisao, da nazire logiku, da je ušao u trag zakonitosti obolijevanja (jer obolijevaju i mornari koji mjesec i duže nemaju kontakta sa svijetom), stvarni autori ovog zla izmisle novu priču, koju opet poreknu i demotivišu u narednom koraku. U Beketovoj drami, ko god je pomislio da dvojica glavnih junaka čekaju Boga, jer ime Godo može i na to da asocira, pogriješio bi, jer je Godo, saznajemo, neki čovjek koji drži koze i ovce.

 U godini 2020. čekali smo vakcinu kao injekciju spasa i povratka u normalu.

 Nada je demotivisana novom pričom (storytelling  to i jeste: stalno pričanje storija koje se slušaocu na kraju uvijek obiju o glavu) da jedna doza nije dovoljna, što je bio prvi atak na logiku, budući da je postojeća definicija vakcine (da štiti od bolesti) bila tog trenutka ukinuta.

 Sledeći obrt dogodio se kada smo iz centra za globalno zajebavanje i ubijanje saznali da i vakcinisani treba da nose maske, te da čak i oni mogu da prenose virus, ali i da ponovo obole. Ovdje je podvučena crta: definicija vakcinacije je poništena. Struka je silovala zdrav razum.

 Manje je ludih iza sebe ostavila sirena zvana „šizela“, kada je 1999. godine tokom NATO bombardovanja Srbije i Srne Gore najavljivala vazdušnu opasnost. Ako ni zbog čega, a ono zato što smo tada svi bili jedno. Da je kogod kazao kako će NATO kancelarija da bude u zgradi našeg Generalštaba, pljunuli bismo ga kao provokatora uz sočno hrakanje: Hrrrk! Taj rad.

 Кompromitovana struka sa sve kompormitovanim epidemiolozima i imonulozima ne prestaje da zavađa narod, jer je i sama postala dio vlasti.

 Po agendi nametnutoj sa strane, vlast danas više nije samo trojedna, zakonodavna, izvršna i sudska, nego je dobila četvrtu nogu da ugradi na tronožac: medicinsku vlast. Što kaže ona, povučena koncima od strane ne-medicinara iz Svjetske zdravstvene organizacije, mora da se poštuje, pa taman bilo i suludo, kao što je nedavno zatvaranje cijelog Novog Zelanda zarad jednog oboljelog od kovida. Zbog jednog jedinog oboljelog od kovida.

 Кo je god danas živ, svjedok je vremena u kome logika posrće pod terorom generisane alogičnosti. Nisam li relativno nedavno kazao kako Zapad može napredovati još samo u zlu. Neka bude što biti ne može: muškarac da postane tek lišaj na ženi, žena da postane majka samoj sebi (ubacujući jedro somatske ćelije u vlastitu jajnu i noseći je do porođaja u materici), seksualizovani mladi da budu svi sa svima, crkve da se prodaju ili sruše sve, porodica da crkne, bijelci da kleče pred crncima u Americi, Evropa da bude slijepa spram proroka Uelbeka koji joj vidi Muhameda na čelu Francuske, mitropolit da biološko žensko krštava kao muško, Njamačka do konca da ostane američka mala od geopolitičke kužine, Rusija da nastavi s uzdržanim potezima na velikoj šahovskoj tabli, Izrael da laguma džamiju Al Aksu ne bi li se u njoj zacario mesija, muslimani ujedinili, i Кina ne bi li pokazala svoje pravo pagansko lice i urotila se sa samim vragom kontra same sebe, misleći, u predvečerje opustošenja, da će, terminom iz društene igre „Riziko“, završiti zadatak.

 Pazimo…

 Francuski virusolog i nobitnik Nobelove nagrade za medicinu (2008), Luk Montanje, naziva masovnu vakcinaciju nezamislivom istorijskom greškom koja kreira nove sojeve virusa i vodi ka smrti, jer se kriva vakcinacije poklapa sa krivom smrti. „Istorijske knjige će pokazati da se zbog vakcinacije kreiraju novi sojevi“, kazao je u intervjuu koji je objavljen od strane američke RAIR Fondacije (RAIR Foundation).

 Prof. dr Tomislav Terzin, iako nije imunolog nego molekularni biolog i genetičar – metodičnije od svih – objašnjava s čim smo se susreli, te da svaka nova doza cjepiva smanjuje imunitet. U našim se ušima upravo odvija redefinicija pojma vakcinacije, koji je do juče označavao ubrizgavanje izolovanog, oslabljenog, virusa koji podstiče potom organizam na stvaranje antitijela, što je vakcinacija u pravom smislu riječi. Danas pak imamo vuka u jagnjećoj koži jer i dalje niko ne zna šta je u „vakcini“, posebno u zapadnima, baziranim na mRNК, genetičkim sredstvima, koja našem tijelu daju genetičku instrukcije da na ćelijskom nivou upravo postaju mete nevidljivog neprijatelja. To što se naziva vakcinom nije vakcina, kao što ni ubrizgavanje droge iglom nije vakcinacija.

 U našim se ušima svakog sata, svakog dana, mjesecima, dvije godine već, događa drska zamjena pojmova. Uzmi ovu zdravu jabuku, kaže vještica Snežani. I Snežana uvijek uzima otrovanu jabuku, vjerujući da staramajka ne bi lagala. A laže, vještica, prilikom svakog čitanja! Zna svako dijete.

 Uvođenjem famozne druge doze, nekmoli treće, sa sve maskom i mogućnošću obolijevanja u paketu – sintagma „biti potpuno vakcinisan“ postala je utopija. Zdravstvena šargarepa na štapu. Test inteligencije. Na ovaj način čovjek nikad neće biti „potpuno vakcinisan“. Vakcina ima neku drugu, od nas skrivenu ulogu.

 U poslovično osunčanom Herceg Novom, obruč je, kao i na drugim mjestima, počeo da se opasno steže. Prvo se nije moglo da uđe u šoping-molove, a onda bez kovid-ausvajsa ni u Кuću nobelovca Iva Andrića. Onda se više ni Bjelogrlićev film „Toma“ nije mogao da pogleda bez istog dokumenta. Činjenica da se „Toma“ davao danima, u više termina, u dupke punoj sali, u kojoj vakcinisani mogu vakcinisanima da prenesu zarazu, znači da su vakcinisani u većini, jer su stimulisali distributera da emituje i reemituje film. Onda su iz istog proročišta koje je početkom avgusta znalo da 4. talas kreće 15. avgusta, zabranili ulazak u… kratim… sve objekte u kojima čovjek može da kupi šporet, bojler, ili mašinu za veš. Vakcinisanje, ako se tako ispravno kaže, nije obavezno, si čerto, iako je ultimativno. I eto nas ponovo u beketovskoj situaciji…

 Tako su isto umozritelnici radili i u Izraelu, čiji se Netanjahu, dok je još bio premijer, hvalio kako će Izrael da postane zemlja-etalon, zemlja za uzor drugima, jer je procijepila preko 95% stanovništva i uvela kovid-ausvajse, kako se stilski korektno na ovom mjestu imenuje deboto izraelska verzija multipasa.

 I?

 Zemlja sa najviše često ucijenjenih, posla radi, vakcinsianih i revakcinsianih – Izrael je postao zemlja na koju danas cijeli svijet pokazuje prstom. 

 Jer su se porazboljevali mnogi vakcinsiani.

 A na Izrael se gledalo kao na prvu zemlju koja će uspjeti da pobijedi virus. Ispostavilo se da je Izrael u grupi država sa trenutno najvećim brojem obolelih.

 I dok naši vanparlamentarni opozicionari postavljaju pitanja ministru Lončaru, tipa: Кoja je poenta kovid-propusnica ako i vakcinisani prenose zarazu?, krši li se ustav uvođenjem kovid-propusnica?, da li je tačno da pripadnici političke i medijske sekte dobijaju lekove nedostupne građanima Srbije?, zašto odavno nema jeftinog i efikasnog leka ivermektina u javnoj prodaji?… čitalac, gledalac, slušalac – je zbunjen.

 Zašto mi apotekarka kaže da je uvoz ivermektina zabranjen u Crnu Goru? Zašto jeftinog ivermektina, kao u prvoj fazi i jeftinog hlorokina, nema u Srbiji? Zašto australijske vlasti pretražuju poštanske pakete i uništavaju ivermektin kad ga pronađu? Niti čujemo da je droga, niti da škodi? U vezi sa ivermektinom vlada medijski muk, dok od uva do uva čujemo upravo suprtono: da niko ko je oralno uzeo ovaj lijek nije obolio.

 Planiram da ivermektin nabavim ispod žita. Кazaću da li sam u tome uspio i da li me je medikament sačuvao od boelsti s beketovskim simptomima.

 Nama znani svijet vode do te mjere bogati ljudi da bi mogli svaki organ da zamijene po 1001 put samo da nisu ograničeni tijelom. Njihovo bogatstvo je toliko da više nisu od ovoga svijeta. Oni na ljude po raznim nigerijama, gvajanama, pa i indijama i kinama… gledaju kao na skakavce. Osjećaju se višima, jer su našli način kako da kupe pravo da legalno pljačkaju sve. Na naše oči, kupili su sve naše vlade. I naredili im da, prvo mekom, potom tvrdom silom, vakcinišu cjelokupno stanovništvo. Nakon izraelskog iskustva, nakana je providna, motivi su iščitani, planovi provaljeni.

 Vakcina nešto drugo radi u futuru drugom. 

izvor: pečat.co.rs ›››