Dr Nele Karajlić
oprostio se dirljivom porukom na Fejsbuku od Dijega Armanda Maradone
u kojoj se prisetio trenutka kad je upoznao legendarnog Argentinca.
Post Neleta Karajlića o Maradoni prenosimo u celini.
Negdje na sred
koncerta, Emir mi je prišao i šapnuo mi na uho da je u salu ušao
Maradona. Madrid je te noći gorio pred nama. Vrela španska krv, i
razuzdani balkanski ritam od sale, čije sam ime zaboravio, napravio
je vulkan. Znoj je liptila niz zidove, a vazduh je ključao poput
gejzira. U jednom trenutku osjetih dodatni zemljotres. Masa se
uskovitlala, počela da pjeva u slavu Njegovog veličanstva kralja
fudbala. Pored mene u gospodskom odjelu, sa osmjehom na licu stajao
je Diego Armando Maradona. Imao sam prilike da vidim pregršt velikih
svjetskih zvijezda. I onih malih, i onih velikih, ali samo oko
njegove glave stajao je svetački oreol. Iz njega je izbijala
svjetlost. Od te svjetlosti nisi mogao da skloniš pogled.
Poslije svirke,
sjedio je sa nama u svlačionici. Pričao nam je o tome kako su kao
djeca igrali fudbal noću, u mraku, da bi nevideći znali gdje se ko
nalazi i da bi loptu sluhom umjeli da dodaju jedan drugome, pričao
je i o siromaštvu, o nepravdi, o bolu koju nosi u sebi, pricao nam
je o Če Gevari, Kastru, Markezu, Revoluciji. Pričao nam je i o onome
golu kojeg je dao Diki Stojanoviću kada ga je cjela Marakana
nagradila aplauzom. Nas je zavolio, jer je u našoj muzici osjetio
isti ono sunce slobode za koju smo svi mi, "davali kap krvi za kap
Njenog mlijeka"
A on je bio to Sunce
slobode. Zastava poniženih i obespravljenih. Istinski bunt protiv
Tiranina. Nakon te noći bilo mi je jasno da je ona ruka, kojom je
spakovao loptu iza Šiltonovih leđa, zaista bila Božja.