Sarajevo su preplavila
izbezumljena lica, strana, puna srdžbe i oholosti. Svako od
njih je nosilo neku tragiku, istoriju koja je bila sve samo
ne sretna. Ljudi su se kretali užurbano, utabanim stazama,
bez mnogo zadržavanja. Ulice su raspodijeljene dilerima
deviza, a pritvorni osmijeh, koji im je krasio lica,
garantovao je da će u njihovim rukama umjesto falsifikovanih
deviza uskoro zasvijetliti pištolj. Oružje i droga
oslobođeni bespotrebnih poreza i nameta postaju dostupni
svakom našem građaninu, a ako se demokratija mjeri
pristupačnošću cijena heroina i kalašnjikova, onda Bosnu i
Hercegovinu, početkom devedesetih, možemo svrstati u red
najslobodnijih društava na planeti. Klubovi i kafići su puni
ljudi i napetog iščekivanja. Nervoza se pomiješala sa
alkoholnim isparenjima, a stres sa kokainom. Toaleti služe
za šmrkanje i jebanje mnogo češće nego za pišanje i sranje.
Vozi se ludo i brzo, iako je goriva sve manje. Ono se nosi u
onim limenim kantama od po dvadeset litara, koje sam prije
toga imao prilike da vidim u vojsci. Čak su i semafori
izgledali unezvijereni i nesigurni u sebe. Niko od nas nije
mogao ni da zamisli kakvi dani dolaze.
_001.jpg)