(Rekla
sam i da mi je svjedeno i da rade šta god žele, jela me
vlastita ravnodušnost)
U
posljednje vrijeme dopustila sam da me pojede umor. Umor od
osjećaja odustajanja, umor od osjećaja nepostajanja želje.
Poželjela sam da odem i razmišljala sam kako bih voljela da
odem dovoljno daleko da kada poželim mirise i boje, kada
poželim ona svoja osjećanja koja su vezana za ovaj prostor,
da budem dovoljno daleko da me osjećaji ne mogu vratiti.
Rekla sam i da mi je svjedeno i da rade šta god žele, jela
me vlastita ravnodušnost.
Od svih puteva koje sam prošla Bosnom I Hercegovinom, a
kilometri i kilometri su iza mene, najviše me veseli put
prema Hercegovini. Čini mi se da sam negdje pročitala kratku
rečenicu koja bi na najbolji način opisala ovu zemlju a
glasi – Hercegovina je najljepši dio Bosne, i jeste.
Bila sam prazna i umorna kada smo krenuli prema Hercegovini.
Zatvorila sam oči, rekla sam spavat ću, baš je lijepo što ja
ne vozim..ali nisam izdržala i počela me ponovo osvajati
suncem i mirisima. Rugala mi se Neretva, rugao mi se Velež.
Rugao mi se i kamen. Rugao mi se Mostar, eh taj Mostar, pa
se onda ukazao Počitelj, a uz cestu grožđe u bojama. Rugala
mi se i Čapljina. Narugalo mi se i Hutovo Blato…kako se samo
Hutovo Blato narugalo mojoj praznini. Narugao mi se i prvi
Hercegovac koji je, kako je otvorio usta, počeo pjevati,
jer meni Hercegovci kada govore pjevaju. Oni su pjevali, a
ja sam govorila.
Hrabrost odlučnih da uspiju
I pričali smo o istim stvarima, o mladima koji odlaze, o
mladima koji ostaju. Upoznala sam mlade koji su hrabriji od
mene, pokrenuli su privatni biznis i uspjeli su. Ona
praznina sa kojom sam krenula počela se polako puniti. I
nije nam dugo trebalo da se otvorimo jedni drugama, sve više
mislim da je ta jednostavnost kojom dijelimo sebe naša
najveća prednost, jer kada uspijemo izroniti iz servirane
dnevnopolitičke stvarnosti koju kreiraju oni što se busaju u
prsa da predstavljaju “svoje” narode, shvatimo da se tu
nalaze ljudi jednostavni i dobri. Nalaze se ljudi koji su
spremni pričati, ali i slušati. Nalaze se mladi koji ruše
nametnute stereotipe. Nalazi se život.
O tom životu rijetko pričamo, o dobrim ljudima skoro pa
šutimo, zatiremo njihovo postojanje, a postoje. Htjeli
priznati, ili ne, pristali smo da se povučemo, pristali smo
da nam je svjedno, dopustili smo da nas umore, dopustili
smo da nas vlastiti umor poždere. Iscrpljeni od
nezaposlenosti, od odlasaka naše djece, od minimalnih plata
i penzija…. Isrpljeni od kreditnih kartica i kupovina na
rate. Iscrpljeni od neiscrpne retorike političkih moćnika,
koja baš svaki put upli. Isrpljeni od neizvjesnoti, postali
smo prazni. Pristali smo da gradove, da ljude koji u njima
žive, smjestimo u ponuđene percepcije, često neistinite. A
Čapljina je prelijepa i Široki Brijeg. U Širokom imam
prijatelje širokog zagrljaja.
Na povratku smo jeli hercegovačke smokve. U usitima je
dominirao okus slatkog i tjerao na sljedeći zalogaj. Ruke
su bile slipave i ljepljive. Zalijepila se Hercegovina za
prste i srce. Zalijepio se ponovo osjećaj koji je tjerao
prazninu. Zalijepio se običan život, običan čovjek i
izgurao politiku..
Hercegovina, ljepši dio Bosne
U Mostaru nam se pridružio mladi autostoper iz Finske.
Mladić nasmijan. U ruksak je stalo sve što mu teba. Natrpali
smo mu ruksak sa keksom i bombonama, da mu se nađe. Napustio
nas je u Jablanici, kaže ide dalje prema Jajcu. Rekao je da
mu je lijepo i da je naša zemlja lijepa, a ljudi dobri.
Odmah je otvorio keks koji smo mu dali i ponudio nas. Nismo
htjeli da uzmemo da bi njemu više ostalo, ipak uzeli smo
samo jedan komad, da ga ne uvrijedimo. Zahvalio se, mahnuo i
opet se nasmijao dok se pozdravljao sa nama, nastavio je
dalje svoje putovanje…
Htjela sam mu reći kako je Hercegovina onaj ljepši dio
Bosne, i da je istina da ovdje žive dobri ljudi i da mi je
baš drago što i on tako misli i da bi nama svima ovdje bilo
bolje da baš svi možemo jedni na druge gledati kao što on
gleda na nas…i da sam, eto ja umorna, ali ne bi me, bojim
se, mladi Finac skontao, ali će biti dobro ako me vi,
dovoljno stpljivi da sve ovo pročitate, kontate……
Zamišljam mladog Finca danas u Jajcu, sigurna sam da mu je
lijepo….
.jpg)
_001.jpg)