Htjeli priznati, ili ne, pristali smo da se povučemo,
pristali smo da nam je svjedno, dopustili smo da nas umore,
dopustili smo da nas vlastiti umor poždere. Iscrpljeni od
nezaposlenosti, od odlasaka naše djece, od minimalnih plata
i penzija…. Isrpljeni od kreditnih kartica i kupovina na
rate. Iscrpljeni od neiscrpne retorike političkih moćnika,
koja baš svaki put upli. Isrpljeni od neizvjesnoti, postali
smo prazni. Pristali smo da gradove, da ljude koji u njima
žive, smjestimo u ponuđene percepcije, često neistinite.