Liječnik ne smije učiniti na tijelu svog pacijenta ništa s 
					čim osoba nije suglasna. Prisilno cijepljenje je zapravo 
					oduzimanje slobode osobi jer je svakome njegovo tijelo dom s 
					kojim ima pravo raspolagati bez ičije privole na bilo što,pa 
					radilo se tu o hrani, piću ili lijeku. Pravosuđe koje 
					priznaje pravo na prisilno vakciniranje zapravo priznaje 
					pravo na porobljavanje osobe. Dati pri tom tumačenje da se 
					cijepljenjem djece štiti njihovo pravo na zdravlje je i 
					pravno promašeno. Ne postoji pravo na zdravlje jer bi onda 
					trebalo postojati i jamstvo na to pravo. Postoji samo pravo 
					na zdravstvenu zaštitu a to je nešto posve drugo nego 
					nepostojeće pravo na zdravlje. Po toj logici, ako zbog 
					vakcine oboliš, onda su oni koji su ti je dali i to 
					prisilno, prekršili tvoje "pravo na zdravlje". Nitko, 
					nikakva grupacija, nikakva država, nikakvo pravosuđe ne može 
					donijeti zakon kojim će osporiti najtemeljnije ljudsko 
					pravo-pravo na slobodu da odlučuje o tome što će primiti u 
					svoje tijelo i svoj um. Roditelj odlučuje za svoje dijete po 
					temeljnom prirodnom pravu koje nitko ne smije uzurpirati 
					kada se radi o ovom stvarima. O samoj vakcinaciji može se 
					govoriti samo kroz ocjenu konkretne vakcine-njene medicinske 
					logike-je li korisnija ili štetnija, kompletne informacije o 
					postupku proizvodnje i sastavu, o kliničkom testiranju, o 
					studijama koje govore o nuspojavama, posebno o udaljenim 
					komplikacijama... No, bit stvari je u tome da prisilna 
					vakcinacija znači uvođenje prava na porobljavanje osobe.