Liječnik ne smije učiniti na tijelu svog pacijenta ništa s
čim osoba nije suglasna. Prisilno cijepljenje je zapravo
oduzimanje slobode osobi jer je svakome njegovo tijelo dom s
kojim ima pravo raspolagati bez ičije privole na bilo što,pa
radilo se tu o hrani, piću ili lijeku. Pravosuđe koje
priznaje pravo na prisilno vakciniranje zapravo priznaje
pravo na porobljavanje osobe. Dati pri tom tumačenje da se
cijepljenjem djece štiti njihovo pravo na zdravlje je i
pravno promašeno. Ne postoji pravo na zdravlje jer bi onda
trebalo postojati i jamstvo na to pravo. Postoji samo pravo
na zdravstvenu zaštitu a to je nešto posve drugo nego
nepostojeće pravo na zdravlje. Po toj logici, ako zbog
vakcine oboliš, onda su oni koji su ti je dali i to
prisilno, prekršili tvoje "pravo na zdravlje". Nitko,
nikakva grupacija, nikakva država, nikakvo pravosuđe ne može
donijeti zakon kojim će osporiti najtemeljnije ljudsko
pravo-pravo na slobodu da odlučuje o tome što će primiti u
svoje tijelo i svoj um. Roditelj odlučuje za svoje dijete po
temeljnom prirodnom pravu koje nitko ne smije uzurpirati
kada se radi o ovom stvarima. O samoj vakcinaciji može se
govoriti samo kroz ocjenu konkretne vakcine-njene medicinske
logike-je li korisnija ili štetnija, kompletne informacije o
postupku proizvodnje i sastavu, o kliničkom testiranju, o
studijama koje govore o nuspojavama, posebno o udaljenim
komplikacijama... No, bit stvari je u tome da prisilna
vakcinacija znači uvođenje prava na porobljavanje osobe.