autor tekst 002 ›››

 

 

Milovan Vukov Janković

 

Crnogorci u dijaspori:

Ne treba biti bogat za lagan život, dovoljno je biti samo običan radnik

Veliki broj crnogorskih građana živi i radi u inostranstvu, a u Crnu Goru se vraćaju povremeno, tokom godišnjih odmora gdje se susrijeću sa svim dobrim, ali i lošim stvarima zbog kojih su napustili zemlju. Radio Slobodna Evropa donosi priču o Crnogorcima u dijaspori koji su ispričali koje su stvari na zapadu neprihvatljive, a u Crnoj Gori uobičajene, o razlikama u načinu života, kao i o zadržanim običajima koji nijesu svakodnevni na zapadu.

 Milovan Janković koji decenijama živi u Danskoj već dugo apeluje na sedam stvari koje bi trebalo prenijeti iz Danske u Crnu Goru. Kako kaže, u Danskoj se ne može desiti da postoje prazni stanovi kojih je u Crnoj Gori više desetina hiljada, ne može se desiti da inspekcija upada u sobe turistima tokom sezone, niti se može desiti da posao ne bude završen ako je dogovoren na riječ.

 „Danci bi odmah oporezovali sa dva posto godišnje dok se prazni stanovi ne prodaju i to bi bilo 60 miliona eura prihoda od praznih stanova. Ovdje se drže riječi. Na telefonski poziv poslujemo. Gdje nema poslovne riječi tu nema ni profita kao u Danskoj 44.000 dolara po glavi stanovnika, a mi ne možemo ni 5.000 dolara da zakučimo“, kaže on.

 Nekadašnji nastavnik likovne umjetnosti Miroslav Zadrima više od dvije decenije živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne spori da živi o ambijentu surovog kapitalizma u kome ništa nije garantovano, ali postoje brojne prednosti za radnike i penzionere koji se teško mogu sresti u Crnoj Gori.

 „Ovdje je sistem nemilosrdan. Nemilosrdni su na poslu. Jednostavno si jedna brojka koja može da daje maksimum od sebe, ali nikad nijesi siguran. Ipak u Americi imaš komfor, sve o čemu si sanjao u Crnoj Gori imaš ovdje. Ako odem u tu penziju, ako je doživim mogu da uživam u laganom životu, da skoknem do Floride, da skoknem do Kalifornije. To je sve moguće. Ne moraš biti bogat da bi to mogao, već je dovoljno biti običan radnik“, ocjenjuje on.

 Kako kaže Janković, problemi sa birokratijom ili čekanje kod doktora u Danskoj su nepoznanica.

 „Birokratija mi sve servira na moju adresu. Nikoga ne molim. Ljekara nazovem, zakažem vrijeme, ne čekam duže od pet minuta. Odgovornost! Kod nas u Crnoj Gori je sve relativno i kolektivno. Niko ni za šta ne odgovara, šta god da se desi niko nije odgovoran“, navodi on.

 Zadrima je pasionirani ribolovac, a u ovom sportu postoje pravila u Americi. U Crnoj Gori često čujemo da je iz mora ili jezera izvađena velika količina ribe ubijena dinamitom. Pitali smo Zadrimu šta bi se desilo u Americi kada bi nekoga uhvatili u krivolovu dinamitom.

 „Ne bi ga uhapsili, poveli bi ga u ludnicu automatski. To nije kriminal, to je ludilo. Tako bi ovdje to tretirali, vodili bi ga na liječenje. Upoznao sam jednog čovjeka, ime mu je Jure, sa naših je prostora. Kad je došao u Ameriku, vidio je da hvataju losose u plićaku. Pođe Jure i kupi veliku volegu i zagazi u plićak i uhvatio je losose volegom. Uhapsili su ga i poveli na tretman u mentalnu kliniku“, ispričao je ovu anegdotu Zadrima.

 A šta se dešava u Danskoj ukoliko je firma nelikvidna i ne plaća obaveze?

 „U Danskoj ako je neko nelikvidan, ako ne plaća svoje račune i obaveze, oni firmu odmah likvidiraju da ne bi unosio trulež u taj ambijent, da bi zdrave firme ostale zdrave i čitave“, priča Janković.

 Za Zadrimu ono što jed negativna strana života u SAD jeste otuđivanje porodice.

 „Nijesam vidio puno primjera da se familija zadržala zajedno. Ta dinamika života jednostavno ne otjera djecu, nego natjera djecu kad završe školu da idu od roditelja. Taj familijarni život sam donio iz Crne Gore i to sam uspio. Djeca su mi blizu“, pohvalio se on.

 Jedan od većih problema u Danskoj koje naglašava Janković jeste loš odnos države prema dijaspori.

 "Radi se sasvim konkretnom razlogu. Prihodi Crne Gore su oko 380 miliona eura od dijaspore. Ali nas niko ne uvažava, a šalju nam agente da slučajno ne odlučimo da mi pokušamo da zakupimo zemljište na 99 godina kao šeici i Azerbejdžanci. Gledaju da nas unište da se slučajno ne udružimo i napravimo neku zadrugu“, žali se on.

 Iako je život radnika u inostranstvu Zadrimi donio brojne povoljnosti i neskroman život, ipak mu iz domovine nedostaje pršuta i njeguški sir.

 "Možeš ovdje da kupiš bilo koju pršutu ali ni jedna nije blizu našoj. Fali mi druženje, ali opet ako se družiš onda ne radiš. Ja sam nostalgičan za Crnom Gorom. Fali mi onaj stil života. Ali kad odem dolje nema onih ljudi s kojima sam ja provodio vrijeme“, kazao je on.

 izvor: cdm.me ›››

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Milovan Vukov Janković

 

Osvrt na istinu i laž

 Bogastvo koje nosimo u sebe, i čuvamo kao ZENICU OKA SVOGA, da ni jedan posao koji radimo čak ni čišćenje kancelarija i klozeta, nas kao LIČNOST u očima časnih ljudi nas ne može ponizit, kao LAŽ ILI LOPOVLUK´.( ne sjećam se lika & nika čovjeka sa foruma, koji mi u brk skresa njegov stav, da bi radje kupio brabonjke po svom selu, nego čistio klozete ka Milovan Vukov Jankovic po Danskoj, da bih ubacio suprugu na mjesto čistačice, jer nije govorila danski jezik)

 Ja se ni jednog ČASNOG POSLA NE STIDIM, sjutra bih rađe cuvao koze po Brskutu nego dozvolio nekom nesposobnom i nemoralnom direktoru da zloupotrebljava svoju funkciju, ili me sprečava da uvedem neku inovaciju u načinu rada i poslovanja, ako sam siguran da imam jake ARGUMENTE, i bolji pregled postojećeg stanja, u toj firmi ili instituciji.

 Veoma kratak period “snalaženja” prilikom dolaska u Dansku 1969, sa sestrom, njenom drugaricom i vjerenikom sestrine drugarice, četvoro mutavih invalida, neko je morao izdrzavat, ja sam taj teret preuzeo na svoja pleća, i tih PAR NEDJELJA ME PROGONE CIPAN CIJELI VIJEK, a taj period je bio bezazlen, bio sam više posmatrač nedjela ili neka vrsta psihičke pomoći, sitnim lupežima, ali niko ko nije GUBIO MIR, ne zna kako boli ZVONO NA VRATA, kako VAM REŽE SRCE, ni Roskoljnikov nije osjećao toliki STRAH I GRIŽU SAVJESTI, koji je ubio BABU I SLUŠKINJU, kao Milovan Vukov Janković iz Brskuta, da ću uzet OBRAZ OCU VUKU , MAJKI DARI, DJEDU STANIŠI, BABI STANI I TETKI MILJI, i cijelom plemenu JANKOVIĆA, ni najvećem neprijatelju ne želim da UNAKAZI SVOJ ŽIVOTNI MIR I SPOKOJ, a što je od svega NAJGORE, LIČNO SAMOPOUZDANJE I POŠTOVANJE SAMOG SEBE.

 PREZIR KOJI ČOVJEK OSJEĆA ako je udario dijete, suprugu ili nekog SLABIJEG OD SEBE, i griža savjesti i bolovi srca, su TEŽI OD BATINA KOJE SAM DOBIO U PULI U KASARNI SAURA KAD SAM NAJACEG SRBINA SA KOSOVA I NAJVECEG NASILNIKA U KASARNI PLJUNUO I UDARIO, a on me pretukao kao mačku, i prvog i drugog dana kad sam ponovio izazov, trećeg dana me zagrlio svoga modroga i unakaženoga i zamolio za MIR, tog dana sam postao poglavica, svi su znali DA JE BRKO LUD, tako su mi tepali i svi me slušali, niko više nije bio slabijeg od sebe, dosta je bilo da slabiji kažu da će reći BRKU, to su bile prve i poslednje tuče za 6 mjeseci, u Sauri da znam. Danas sam penzioner, i prijeti mi opasnost da moram napustit kuću, radionicu i dvorište sa baštom i mojim povrćem, ako me neko pita dali bih povratio stotinak hiljada eura koje sam dijelio za DONACIJE, prijehodnih dvije decenije, kunem se na ovih mojih petoro da mi nije žao, naprotiv, mene je ŽAO, zašto nijesam veći DOBROTVOR.

 Evo sam otvorio DUŠU, samo da se neko ne zaleti od VAS kao moj sin Ivan, da se bije sa POLICIJOM i RAGARIMA, jer ga tako tata učio, to je bilo IVANOVO OPRAVDANJE, ne izigravajte HEROJE NA ULICI, ne vaspitavajte LJUDE VAN SVOG KRUGA ILI KOMPANIJE, ne trošite ENERGIJU van dometa, Ivan je platio cijenu moje neopreznosti i hvalisanju, nebi volio da dodje do nesporazuma i pogrešnog tumačenja. ŽELIM DA KAŽEM, da NEMA CRNE GORE, NIKAD NEBI PODNIO OVU ŽRTVU, JER SE ONA NEBI ČULA OD VARDARA PA DO TRIGLAVA, ali kad je OD BARA DO BOLJARA, DAO BIH I ŽIVOT, Saura je bila ZATVOR, ili ograđeni vojni objekat za REGRUTE.

 ISTINA JE BOŽANSTVENA SILA, ona od polupismenog Milovana pravi uzornog GRAĐANINA iz Brskuta, ISTINA I ISKRENOST IMA ŠARM I ŠMEK, ona je za DUŠU LIJEK, ponos kad čistite klozete, ako to radite kvalitetno i pošteno, gledate sve u oči, svakome skrešete sve BRK U BRK bez razmišljanja, jer se SVAKI LAŽOV ZAPLETE U SVOJE LAŽI KAO PILE U KUCINU, a onaj koji se služi ISTINOM OD BOGA ILI ARHITEKTE UNIVERZUMA VAM ŠALJE TEKST,

 Ne treba vam ni grama mozga jer ISTINA SA VAMA UPRAVLJA I UVIJEK VAS VODI NA ISPRAVAN I PRAVI PUT, ISTINA JE MARATONAC KOJA TRČI DO KRAJA ŽIVOTA; I PRATI VAS I POSLIJE SMRTI; ONA JE NAJBOLJI SAVEZNIK I NAJVJERNIJI PRIJATELJ ČOVJEKU I ČOVJECANSTVU. NEMA TE LAŽI KOJU ISTINA NEćE PRONAćI U NAJDUBLJI PONOR I IZNIJETI NA SVIJETLO DANA. SA LAŽIMA SU SVI KUKAVICE A SA ISTINOM SVI HEROJI.

 Ovo su samo moji prsti, a istina rukovodi sa njima, ja se ne pitam sa ovim što pišem koliko pjani sa gaćama. ISTINA je mene odabrala da upravlja sa mojim mozgom, ja se njoj ne mogu ODUPRIJET, ona je jača i od mene od moje stvarne i realne HRABROSTI, samo sam pred njom KUKAVICA I POKORNO JOJ SLUŽIM, a DOBAR JE I VELIKODUŠAN GOSPODAR.

autor tekst ›››