Nikad nije bilo više ćaskanja, a
manje razgovora, više poznanika, a manje prijatelja.
Posledica tog tužnog stanja je usamljenost koju upoređuju sa
najgorim siromaštvom, lekari je neretko izjednačavaju sa
bolešću, a pesnici nazivaju tihom kugom. Za epidemiju
usamljenosti jedni krive tehnologiju koja je, kako tvrde,
ubila istinsku intimnost i zamenila je trivijalnom
virtuelnom povezanošću. Drugi krivca pronalaze u savremenom
životu koji je na pijedestal stavio individualizam,
sebičnost, jurnjavu za bogatstvom u kojoj nemamo ni želje ni
vremena da se bavimo drugima.