Kako se osvaja 
					zdravlje? 
					
					
					VAŽNO JE REĆI “NE” SVEMU ŠTO JE LOŠE, 
					
					
					OD NEZDRAVE HRANE DO DRUŽENJA SA ZLIM LJUDIMA
					
					“Radeći na osećanjima 
					došla sam do uzroka svojih problema i počela da rešavam 
					odnose sa ljudima, od mrtve mame do živog oca, dece, 
					propalih ljubavi… Kad sam razumela, onda se istopio gnev, 
					bes, strah…” 
					
					Pre više od 14 godina 
					Maji Volk su lekari saopštili da ima treći stadijum kancera 
					i da mora na hitnu operaciju. Seća se i danas sa koliko 
					gorčine je izašla iz bolnice, uverena u to da zvanična 
					medicina nema odgovore na dva pitanja: zašto se rak dogodio 
					i da li će se vratiti. Kad se zapitala ko bi to mogao da zna 
					zaključila je da su svi odgovori u njoj samoj i tad je 
					odlučila da sve promeni u svom životu. Promenila je 
					prioritete, počela da brine o sebi, jede živu biljnu hranu, 
					radi na svojim osećanjima nakon čega se, kaže, sve 
					preokrenulo. Svojim najvećim uspehom Maja Volk (64) smatra 
					hrabrost da pogleda svoj život i kako kaže- prizna da je 
					bila zla prema sebi.
					
					
					Kakva su vaša sećanja na period od pre 14 godina kada ste 
					saznali da imate rak?
					
					
					- Moram da odem još dalje u prošlost, u trenutak kad je 
					sunovrat počeo. Razvod braka, smrt moje mame, ženidba oca, 
					sve to je učinilo da moj život postane jedan vrtlog u kome 
					sam se bukvalno davila i koprcala. Bežala sam u rad, svirala, 
					pevala, a nisam ništa razumela, ni ko sam, ni šta radim, ni 
					zašto to radim. Mnogo sam zla sebi nanela, ponašanjem, 
					ishranom, pevanjem u kafanskom dimu, kao da sam podsvesno 
					želela da sebe uništim i umrem.
					
					
					Kako ste prihvatili dijagnozu, u kojoj životnoj fazi ste 
					tada bili?
					
					
					- Prihvatila sam dosta mirno, ali nisam prihvatila osudu na 
					smrt jer sam bar u jedno bila uverena, a to je da ja mogu 
					sve, ja mogu i da preživim. Želela sam da se život nastavi 
					ali sa mnom u njemu i to je bilo presudno.
					
					 
					
					 
					
					GNEV, BES I 
					NERAZREŠENA OSEĆANJA
					
					 
					
					Kako je nekad 
					izgledala vaša svakodnevica?
					
					
					- Tuga, potisnuti očaj, jurcanje, deca, uveče svirke, preko 
					dana predavanja na fakultetu, rešavanje kućnih problema. 
					Troje dece koje je trebalo utešiti, a ja puna gneva, besa, 
					nerazrešenih osećanja….
					
					
					Šta vas je po vašem mišljenju dovelo do bolesti?
					
					
					- Ta potisnuta osećanja, smrt moje mame, beskrajna tuga, očaj 
					i iznurivanje organizma. Neredovna ishrana i to loša, 
					pevanje svakog dana u dimu, alli pre svega to osećanje 
					bespomoćnosti, očaja, besa i tuge koje nikom nisam mogla da 
					iskažem niti priznam.
					
					 
					
					VAŽNO JE USPORITI
					
					 
					
					Kako savremeni čovek 
					u 21.veku može da sačuva svoje zdravlje budući da u borbi za 
					egzistenciju živi mnogo brže nego pre koju deceniju?
					 
					
					- Da ukoči. Promeni prioritete. Jedna stvar je došla sa 
					dijagnozom je da se sve iskristalisalo u sekundi, šta je 
					bitno, a šta je nebitno. Sve u šta sam verovala, rad, posao 
					sve je to postalo glupost, a najvažnije je postalo moje 
					mentalno, psihičko i fizičko zdravlje.
					
					
					Kako pravilno poređati životne prioritete?
					
					
					- Kad volite nekog ništa nije teško. Najveća prepreka ljudima 
					je to što zapravo u dubini duše ne vole sebe i zato sebi 
					nanose štetu. Učiti da sebe volite je zapravo učiti da 
					brinete o sebi kao dobra mama. Sad mi ništa nije teško, ni 
					da cedim sokove, ni da pravim salate, ni da radim detoks, ni 
					vežbanje, ni disanje. A onda, kad ste zdravi, kad imate 
					energiju, kad ste pozitivni, nađe se vreme za sve.
					 
					
					Od koga ste učili na svom putu ka trajnom zdravlju?
					
					
					- Pre svega od Dragoslava Grujičića Gruje, psihoterapeuta, 
					profesora psihologije, a sada učitelja života. On je na ovoj 
					hrani skoro četrdeset godina i najzdraviji je čovek koga 
					znam. Sada ima 86 godina i vitalan je i pun planova.
					 
					
					Šta podrazumeva trajno zdravlje?
					
					
					- Svakodnevni rad na tri plana – ishrana kao gorivo za ćelije, 
					fizička aktivnost i rad na osećanjima. Izbegavanje i prekid 
					dotoka svih otrova – mora da se izbaci trajno iz upotrebe 
					sve što je čovek napravio, od kafe, mleka, mlečnih proizvoda, 
					mesa, ribe, do gaziranih pica, prerađevina, industrijske 
					hrane. Mora da se vežba jer mišići rastu vežbanjem, a kosti 
					jačaju vežbanjem i da se kaže “ne” svemu što je loše, 
					uključujući i zaludno sedenje po zadimljenim kafanama, 
					slušanje gluposti, čitanje vesti i druženje sa zlim ljudima.
					
					 
					
					(ZA)VOLETI SEBE
					
					 
					
					Kako ste zavoleli 
					sebe kao dobra mama?
					
					
					- Razumevanje je ključna reč. Radeći na osećanjima, došla sam 
					do uzroka svojih problema i počela da rešavam odnose sa 
					ljudima, od mrtve mame do živog oca, dece, propalih ljubavi. 
					Kad sam razumela, onda se istopio gnev, bes, strah. A onda 
					sledi znanje. Znanje eliminiše strahove. Kad sam kroz rad na 
					osećanjima izbacila sva toliko gušena osećanja, onda je 
					prirodno došla ljubav. A sa ljubavlju I energija.
					 
					
					Kojim tempom ste osvajali zdravlje?
					
					
					- Promena ishrane je bila ključna. Za tri nedelje je krvna 
					slika bila savršena, vratila se kosa, energija, boja u lice, 
					želja za životom. Kad jedete đubre, đubre je i u glavi. 
					Mozak je krenuo da rešava zadatke. Nahranjen dobro, namiren, 
					više nije bagovao. A onda psihoterapija, rad na osećanjima. 
					Treći stadijum je bio početak ozbiljnih treninga.
					 
					
					Kako se vaša porodica snalazila u periodu kad ste bili 
					bolesni? Šta im zamerate, a šta su dobro uradili?
					
					
					- Ne zameram im sad ništa, samo sebi i svom detinjem 
					nerazumevanju. Svi su odreagovali onako kako im je sklop 
					karaktera odredio, puni gneva, straha, krivili su verovatno 
					s punim razlogom mene, a ja sam se osećala da su me svi 
					ubili i da me niko ne razume. Ali kad sam se ja promenila, 
					svi su se promenili. Tako da je sve bilo u meni, a ne u 
					njima.
					
					SPREMANJE ŽIVOTA
					
					Šta je pored ishrane 
					važno promeniti kako bi čovek bio zdrav i ispunjen u 
					sopstvenom životu?
					
					
					- Uraditi veliko spremanje života. Smanjiti svoj ego. Imati 
					hrabrosti da se pogledate u oči i priznate da ste recimo 
					narkoman zato što pušite i da ste budala zato što znate da 
					je nešto loše, a i dalje to radite. Od hrane do 
					zaljubljivanja u idiote. Kad se suočite sa sobom i priznate 
					da ste bili zli, sebični i loši prema sebi. Onda možemo da 
					krenemo napred.
					
					 
					
					Da li ste došli do 
					svoje formule življenja bez stresa i bolesti?
					
					
					- Naravno. Još u bolnici sam donela odluku da više ne gutam 
					knedle, da ne prećutkujem ništa i da svako svoje osećanje 
					iskažem.
					
					 
					
					SIROVI ŽIVOT
					
					 
					
					Kako izgleda jedan 
					vaš dan kada je reč o ishrani i stilu života?
					
					
					- Kad sam u Beogradu budim se u zoru, odgovaram na pitanja, 
					pišem plan šta treba da se uradi, popijem vodu, napravim 
					smuti i čekam da mi se unuk probudi. Napravim smuti za celu 
					porodicu. Onda se bavim mojim Lukom, jurim ga sa voćem po 
					stanu, igram se s njim, pevam mu, sviram. Popodne odlazim u 
					nabavku, zatim radim online radionice, uživo prenose na 
					instagramu, pojedem salatni obrok oko šest, sedam popodne i 
					to je to. Uveče rano legnem i gledam po milioniti put 
					Zvezdane staze. Kad sam u Babama, režim je drugačiji. 
					Ustanem u cik zore, upalim saunu i dok se greje, ja vežbam, 
					pijem koralnu vodu, radim vežbe za rame, a u sauni se 
					masiram Epson solima, radim jogu za lice, zogan masažu, 
					vežbe za rame i popijem skoro dve litre vode. Sve završim do 
					osam ujutru i onda dan može da počne. Slikam po šest, sedam 
					sati dnevno, šetam psa Đanga i ne javljam se na telefon.
					
					LIČNA PRIČA
					
					 
					
					“Kako 
					sam osvojila trajno zdravlje” je vaša nova knjiga koju 
					ste pisali sa posebnim emocijama. U njoj ste objasnili kako 
					izgleda put do trajnog zdravlja, ali ste jedan deo posvetili 
					i receptima za ukusna jela koja se pripremaju bez šporeta, 
					šećera, brašna, isključivo od biljnih namirnica. Šta je 
					najličnije što ste podelili sa čitaocima… šta će im pomoći 
					da unaprede svoje zdravlje?
					
					
					- U knjizi sam se vratila unazad i oživela ponovo te dane kad 
					sam bila izgubljena u bolesti. A onda sam četrnaest sledećih 
					godina skupljala i sticala znanja iz mnogih oblasti i to je 
					sve stavljeno u knjigu. Iskustva sa radom sa ljudima na mom 
					imanju u Babama, vikendi zdravlja takođe su mi dali 
					dragocena iskustva. Sve je tu sad u knjizi, od recepata, 
					saveta do vrlo konkretnih podataka o suplementima, tehnikama, 
					veštinama koje možemo i treba da primenimo u životu kako 
					bismo osvojili trajno zdravlje.
					 
					
					Koji su vam omiljeni recepti i da li su oni koje ste naveli 
					u knjizi jednostavni ili priprema zahteva jake aparate- 
					blendere, specijalne namirnice koje se teško nalaze što 
					mnogima prvo pada na pamet kada se pomene sirova hrana od 
					koje treba praviti ukusne obroke?
					
					
					-  Osim blendera, secka i eventualno dehidratora, ne treba 
					ništa više. Dobar nož, mnogo boja i mnogo mašte. Ja sve 
					volim samo da nije termički obrađeno.
					
					
					Šta je najvrednija životna lekcija koju ste naučili tokom 
					vašeg putovanja ka trajnom zdravlju?
					
					
					- Da je sve što sam učila u školi bilo pogrešno. Čovek ne 
					stari, već usavršava mladost. Čovek ne boluje već 
					ozdravljuje. Čoveka ne ubijaju drugi, već on sam sebe ubija 
					time što to sve dozvoljava. Naučila sam da ne budem dobra i 
					poslušna, već slobodna i kreativna, kakva sam se i rodila.
					
					Branka Gajić