Taman kad se začuo glas
slobode sa medija čiji su vlasnici građani Crne Gore,
nazadnim političkim snagama iz devedesetih, koje su, za
sramotu, i dalje vlast u Crnoj Gori - zasmetao je takav
iskorak. Nije se dovoljno vagalo šta se smije pustiti u
etar, a šta ne, pa slijedi disciplinovanje
Sjećam se da je na prvoj godini
studija na pitanje profesora Šta vi kolega mislite o tome
moj kolega k’o iz topa odgavarao - Vidite profesore, mene
niko ne plaća da mislim o tome. Profesor bi se nasmijao i
mimo svih kurikuluma i planova (makar za njegov predmet)
zadao da ekspresno pročitamo kapitalno dijelo Eriha Froma
"Bijekstvo od slobode". U tom djelu From govori o
mehanizmima bijekstva od slobode, ili sasvim stručno,
mehanizmima odbrane. Između ostalog objašnjava fenomen
sklonosti ka konformističkom ponašanju, što otprilike
opisuje i kolegin duhoviti odgovor. Provjereno, ovo je
sjajan štos kad želite da izbjegnete odgovor na škakljivo
pitanje.
No, otkud kod nas sklonost ka
konformističkom ponašanju? Da ne idem u duboku prošlost,
sklonost ka ovakom načinu funkcionisanja najviše prepisujem
bivšem sistemu.
Socijalističko samoupravljanje,
kako smo se uvjerili, imalo je dobrih strana. Njih,
nažalost, nismo uspjeli da implementiramo, ali smo zato
zadržali ponešto loše. To loše socijalisticko nasljeđe,
između ostalog, podrazumjeva da se vaga svaka javno
izgovorena riječ. Nekoliko puta promislimo prije nego
izgovorimo ono što smo željeli. Pri tome, obično vodimo
računa da govorimo kad baš moramo, kad smo ugroženi, pa se
pokušavamo braniti ili kad hoćemo nekom da se dopadnemo. Ta
dva indikatora pretežno određuju komunikaciju u današnjoj
Crnoj Gori. Još jedna dogma naslijeđena iz bivše nam
domovine glasila je - Ne na Tita i ne na partiju! A ona
modifikovana danas bi glasila - Ne na Mila i ne na DPS! Ovaj
fenomen našeg načina komuniciranja bi se mogao nazvati
autocenzura ili samozastrašivanje.
I sve bi bilo idealno da ne dođe
neko drugo vrijeme u kome se propagira sloboda govora, u
kome se podstiče mišljenje vlastitom glavom. Novi trendovi
po pravilu najbolje prime mladi. Oni su svakako
neopterećeni nasljeđem bivše nam otadžbine. Pritom, hrabriji
su od roditelja jer nemaju negativna iskustva od mišljenja
svojom glavom. Rekoh li nemaju?! Pa uglavnom nemaju, makar
ne na ulici, što se ne moze reći za npr. školu ili studije.
U školi je još uvijek popularno doslovno citirati što
nastavnik ili profesor govori. Dugo iščekivanu slobodu
govora nespremno smo dočekali, osim nezavisnih medija koji
su sve ovo vrijeme (posljednjih skoro tri decenije) bili
svetionik slobode govora.
Nisam mogla a da ne primjetim i
da je i Javni servis u posljednje vrijeme počeo ličiti
upravo na to, na servis svih građana Crne Gore. Ipak, samo
za kratko.
Budalasti, kakvi jesmo, naivno
povjerovasmo da dolaze bolja vremena, da će polako iščeznuti
era cenzure i autocenzure i da ćemo i mi uživati u slobodi.
Vladajuća oligarhija na čelu sa DPS-om je nekoliko puta kroz
saopštenja "upozoravala" da joj se ne dopada način
saopštavanja Javnog servisa, da bi se na kraju i aktuelni
premijer uključio u rješavanje ovog problemčića. Zakonski,
kako drugo?! U državi u kojoj zakoni ne važe za sve jednako,
nego se selektivno primjenju, pristigla je, vele, anonimna
prijava da su eto tamo neki članovi Savjeta RTCG-a u
konfliktu interesa…
Taman kad se začuo glas slobode
sa medija čiji su vlasnici građani Crne Gore, nazadnim
političkim snagama iz devedesetih, koje su, za sramotu, i
dalje vlast u Crnoj Gori - zasmetao je takav iskorak. Nije
se dovoljno vagalo šta se smije pustiti u etar, a šta ne, pa
slijedi disciplinovanje. Hoće li se i ovog puta povodom
odbrane slobode po pravilu javiti samo NVO organizacije i
poneki slobodomisleći građanin ili ćemo odlučno kao društvo
raskinuti sa nasljeđem daleke periferije Evrope?
.jpg)
_001.jpg)