Specijalista psihijatrije dr Maida Burdžović, govori za
Portal Analitika o ugušenim emocijama kao uzroku teških
bolesti kod naših građana, o nedostacima našeg zdravstvenog
sistema ali i o sindromu „umornog ljekara“ i lutanjima u
našem zdravstvenom sistemu.
„Mnoga aktuelna istraživanja u nastanku kardiovaskularnih,
endokrilnih, onkoloških i niza drugih tjelesnih bolesti
uključuju psihološki faktor kao jedan od značajnijih“, kaže
u intervjuu za Portal Analitika Burdžović.
Prema njenim riječima, u psihijatrijsku psihopatologiju je,
osamdesetih godina, uveden termin aleksitimija koji
karakteriše nemogućnost prepoznavanja sopstvenih osjećanja.
„Nekako mi se čini, da ovaj termin koji je kasnije
preobražen u termin somatotimija najviše odgovara našem
mentalitetu. Naime, on naglašava kulturološki uticaj na
korišćenje somatskog jezika kada se putem tjelesnih sipmtoma
izražava emocionalni poremećaj. Od davnina, u našoj kulturi,
pokazivanje emocija uglavnom označavalo kao znak slabosti.
Kao što su tijelo i duša neraskidivi djelovi cijeline, tako
se može reći da svaka tjelesna bolest uvijek propraćena
nekom psihološkom reakcijom. Isto se može reći „da ne
postoji psihološki doživljaj koji može izbjeći nesvjesnu
reakciju tijela“, kaže Burdžović, inače jedna od najvećih
ekspertkinja u ovoj oblasti.
ANALITIKA: Da li je moguće da psihološki stres može dovesti
do razvoja tjelesne bolesti?
BURDŽOVIĆ: Još od davnina, uočeno je neraskidiva povezanost
između psihološkog distresa i pojave tjelesne bolesti.
Naime, stresnom reakcijom, naš organizam pokušava da održi
fizološku ravnotežu. U momentima kada on to svojim
mehanizmima ne uspijeva, dolazi do razvoja distresa, tj.
niza poremećaja koji na kraju rezultiraju tjelesnom bolešću.
ANALITIKA: Govori se mnogo o psihosomatskim bolestima u
Crnoj Gori. Šta su to psihosomatske bolesti i kakav uticaj
imaju emocije na njihov nastanak?
BURDŽOVIĆ: Kada je riječ o psihosomatskim bolestima,
zajedničko im je da psihološki uticaj presudno utiče na
njihov nastanak, kasnije tok i prognozu. Prema prvim
studijama, urađenim iz domena psihosomatike, smatra se da su
emocije jedan od glavnih pokretača raznih fizioloških
procesa, koji u stanjima distresa mogu da dovedu do raznih
fizioloških poremećaja. Svako može da primjeti reakcije
organizma u momentu kada osjeća intezivne emocije poput
straha, bijesa, ljutnje, radosti i kada one su praćene
„lupanjem“ srca, ubrzanim disanjem, pojačanim znojenjem i
nizom drugih manifestacija...
ANALITIKA: Od čega zavisi da li će doći do razvoja ovih
poremećaja?
BURDŽOVIĆ: Postoje razni činioci koji utiču na razvoj
psihosomatske bolesti, kao što su struktura ličnosti,
genetska predispozicija, socijalni momenat u kome se osoba
nalazi, kao i niz drugih faktora. Mnoga aktuelna
istraživanja u nastanku kardiovaskularnih, endokrilnih,
onkoloških i niza drugih tjelesnih bolesti- uključuju
psihološki faktor kao jedan od značajnijih.
ANALITIKA: Kako bi Vi okarakterisali stanje emocija našeg
naroda?
BURDŽOVIĆ: U psihijatrijsku psihopatologiju je osamdesetih
godina uveden termin aleksitimijakoji karakteriše
nemogućnost prepoznavanja sopstvenih osjećanja. Nekako mi se
čini, da ovaj termin koji je kasnije preobražen u
termin somatotimija najviše odgovara našem mentalitetu.
Naime, on naglašava kulturološki uticaj na
korišćenje somatskog jezika kada se putem tjelesnih sipmtoma
izražava emocionalni poremećaj. Od davnina, u našoj kulturi,
pokazivanje emocija uglavnom označavalo kao znak slabosti.
U takvom okruženju se vremenom iskazivanje emocija na
objektivan način skoro iskorjenilo. Rijetke su porodice u
Crnoj Gori koje su odoljele tim negativnim uticajima
sredine.
ANALITIKA: Koji su nedostaci našeg zdravstvenog sistema?
BURDŽOVIĆ: Svjedoci smo da se, u novije vrijeme, pojavio
veliki broj usko specijalizovanih grana medicine, koje se
isključivo bave pojedinim dijelovima organizma, može se reći
pojedinim bolestima. Stiče se utisak da se takvom praksom,
udaljavamo od sagledavanja cijeline, da vrlo često ne
sagledavamo bolest i bolesnika, kao jedan mozaik u kome
svaki kvadratić ima svoje mijesto.
S druge strane, sistem organizacije zdravstva kod nas, pred
svakim ljekarom, postavlja sve veći broj zahtjeva. Broj
pregleda je znatno iznad kapaciteta svakog pojedinca
zaposlenog u zdravstvu. Takođe, medijska klima koja sada
vlada u Crnoj Gori nije ni najmanje naklonjena ljekaru kao
nosiocu zdravstvenog sistema.
Tako „umoran ljekar“, uglavnom, pribjegava kauzalnoj
medicini, tj. liječenju posljedica, a nerijetko prenebegne
traganje za uzrokom, koje je u stvari jedini pravi put ka
izliječenju. Na taj način, može se reći da „lutaju“ i
pacijent i ljekar, a i zdravstvni sistem u cjelini.
ANALITIKA: Kakav tretman i liječenje zahtjevaju
psihosomatski poremećaji?
BURDŽOVIĆ:Još Hipokrat, koji se smatra „ocem medicine“,
liječenju je pristupao na holistički način, smatrajući da se
ne može liječiti bolest ako se ne liječi bolesnik.
Holistički pristup liječenju podrazumijeva istovremeno
bio-psihosocijalni tretman. Ne postoji efikasna
medikamentozna terapija, bez prave psihološke podrške, bez
adekvatnog socijalnog tretmana. Sve ovo su neraskidivi
djelovi sistema bez kojih nema izliječenja.
.jpg)
_001.jpg)