Nekako mi se čini, da ovaj termin
koji je kasnije preobražen u termin somatotimija najviše
odgovara našem mentalitetu. Naime, on naglašava kulturološki
uticaj na korišćenje somatskog jezika kada se putem
tjelesnih sipmtoma izražava emocionalni poremećaj. Od
davnina, u našoj kulturi, pokazivanje emocija uglavnom
označavalo kao znak slabosti. Kao što su tijelo i duša
neraskidivi djelovi cijeline, tako se može reći da svaka
tjelesna bolest uvijek propraćena nekom psihološkom
reakcijom. Isto se može reći „da ne postoji psihološki
doživljaj koji može izbjeći nesvjesnu reakciju tijela. Još
od davnina, uočeno je neraskidiva povezanost između
psihološkog distresa i pojave tjelesne bolesti. Naime,
stresnom reakcijom, naš organizam pokušava da održi
fizološku ravnotežu. U momentima kada on to svojim
mehanizmima ne uspijeva, dolazi do razvoja distresa, tj.
niza poremećaja koji na kraju rezultiraju tjelesnom bolešću.