Ukoliko znamo koliko nam takav odnos prema neostvarenim
očekivanjima crpi životnu snagu, uz mnoštvo neprijatnih i
negativnih osjećanja, zašto ne bi primijenili jasne upute,
kojima se sve može promijeniti na dobrobit i nas i drugih
ljudi?
Bavi se sobom da bi mogao da razumiješ druge. Sebe odredi,
drugog prihvati. Jer, svaka pretpostavka majka zablude.
Neophodno je da sebe odredimo u pogledu stanja naših
osjećanja, misli, želja i potreba. Tek tada možemo da
shvatimo KO SMO i zauzmemo stav o tome. Naša osjećanja,
misli, želje i potrebe kazujemo riječima tzv. ,,JA PORUKOM”,
a tijelom ih POKAZUJEMO.
Čovjek kome se proces sazrijevanja okončava, zapravo je onaj
koji je ovladao prepoznavanjem svojih granica i prihvatanja
realnosti u okviru pojedinačnih mogućnosti svake individue,
može lako prihvatiti drugoga. Dok ne dodje do toga stepena,
svaki čovjek mora raditi na sebi.
Mi nijesmo pozvani da sudimo, nego da sebe i druge volimo i
poštujemo. S tim je, svakako, u neraskidivoj vezi i
praštanje, odnosno napuštanje osvete. Tim činom (praštanjem)
oslobađamo ogromnu energiju koja je do tada bila vezana
isključivo za konflikte. Upravo ta energije može biti
upotrijebljena za samorazvoj i kreativnost, kojoj svaka
jedinka, svjesno ili nesvjesno teži.
Briga je jedan od najvećih neprijatelja u životu. Ona
produkuje raznorodne životne situacije koje negativno utiču
na naše cjelokupno zdravlje. Stoga je neophodno sebe
odrediti. Kao što je već napomenuto u prvom uputu, neophodno
je prihvatiti realnost, sagledati činjenice i u skladu sa
njima preduzeti odgovarajuće korake. Dakle, odredite se
prema problemu. Drugim riječima, ne brini, već (izaberi)
uradi ili ne uradi.
Ukoliko smo okrenuti prošlosti, prije svega mislima, odlazi
nam sadašnji trenutak. Uz to, takođe, zaboravljamo da
sagledamoprošle događaje iz perspektive sadašnjeg trenutka
(ugla), što najčešće i uzrokuje doživljavanje osjećanja
krivice, razmišljajući: Mogao sam? Gledajući u budućnost,
opet gubimo uvid u sadašnji trenutak i trošimo ogromnu
eneregiju za prilagođavanje događajima koji se najčešće i ne
dogode.
Umjesto samorealizacije odvija se proces samorazgrađivanja
sa slikom agresije prema drugima ili, pak, depresije (koja
predstavlja agresiju prema sebi) ili već čitavim nizom
psihosomatskih bolesti.
Povezani smo podjednakim potrebama za životom, razvojem,
pažnjom, prihvatanjem i pripadanjem, riječju povezani smo
ljubavlju.
Često mislimo o drugom i projektujemo svoje potrebe i želje,
a da toga nijesmo ni svjesni, a iz toga proizilaze
nesporazumi, svađe i ratovi, jer se ponašamo u skladu sa
pretpostavkama – projekcijama.
.jpg)
