autor tekst 001 ›››

 

 

Jelena Lovrić

 

Red u državi, nered u glavi

Usta moja, hvalite me - tako po prilici u posljednje vrijeme djeluju istupi Zorana Milanovića. Kad neće nitko drugi i kad mu je podrška u javnosti nikakva, premijer je, posve nesimpatično, zaredao glancati vlastiti lik i djelo. U subotu je tako u Splitu ustvrdio da je njegova Vlada na ponos Hrvatskoj: ponosna je na samu sebe, a i zemlja bi na nju, kaže, trebala biti ponosna jer u Hrvata nikada bolje nije bilo.

 Kao najvažnije postignuće premijer ističe uvođenje reda u državi. Zaista, njegova je Vlada naslijedila državu u katastrofalnom neredu i nekakve je pomake u tom pogledu, fakat, napravila. Ako se uspoređuje s prethodnom HDZ-ovom, sa strašnom korupcijom povezanom Vladom, aktualna je zaista nevinija. Ali, pošten se čovjek ne uspoređuje s lopovom. Biti bolji od klijenata Remetinca - pa to je elementarno. Milanovićeva je ekipa zaista u izvjesnoj mjeri pospremila Hrvatsku. Država više ne djeluje kao razbojnička jazbina. Ali, to nije dovoljno. Ni jedan od krucijalnih problema nije riješen. Situacija je sigurno manje neuredna, ali je i dalje beznadna. Ovu državu treba mijenjati, a ne počešljati. Nije dovoljno da se kuća pomete, treba joj temeljita rekonstrukcija.

 Ne samo da nije provela nužne reforme, nego je Vlada recentno krenula u protureformsku kampanju. Plaši javnost baukom reformi, samu sebe reklamira tvrdnjom da ih ona - suprotno Bruxellesu, koji, kako tvrde, pojma nema - nije htjela provoditi, političku konkurenciju pokušava tući optužbama da će srezati ovo ili ono, kao da Hrvatska bez toga može proći. Reforme se, vrlo tendenciozno, poistovjećuju s kresanjem plaća, mirovina, zdravstvenih prava... Premda to nije njihova suština. Hrvatska jednostavno više ne može funkcionirati na dosadašnji način, trošeći više nego što stvara. Mora naučiti živjeti racionalno. Naravno da to znači kresanje troškova. Ali, racionalizacije ne moraju automatski značiti i manje socijalnih prava, pravde i osjetljivosti.

 U novoj, drugačijoj distribuciji tereta i benefita ne moraju gubitnici, kao dosad, biti najslabiji dijelovi stanovništva. Kako će cijena reformi biti raspoređena - to je politička odluka.

 Kao što je i dosad bila. U vremenu bez reformi najviše su stradali upravo oni koje se sada, inzistiranjem na pospremanju, a ne reformiranju, navodno hoće zaštititi. Politika je proizvela tajkune i sirotinju. Partije čuvaju svoje uhljebničke piramide, ne daju dirnuti u hipertrofirani teritorijalni ustroj države. Tvrdnje da sada stoje na braniku radnika i umirovljenika zapravo služe cementiranju parazitskih struktura. Kurbin pir političkih elita i njihovih klijenata platio je i plaća najproduktivniji dio stanovništva. Nije teško izračunati kome status quo odgovara. Ne odgovara pauperiziranima. Ni intelektualnom proletarijatu. Odgovara samo onima koji imaju što izgubiti.

izvor: jutarnji.hr ›››