Predviđanja poznatog britanskog
naučnika Džejmsa Lavloka govore da će do 2020. ekstremne
vremenske prilike na Zemlji postati norma, uzrokujući
globalna razaranja
Godine 1965. rukovodstvo Shella
željelo je da zna kako će svijet izgledati u 2000.
Konsultovali su razne stručnjake koji su špekulisali o
letećim vozilima na fuzijski pogon i “svim drugim mogućim
vrstama fantastičnih tehnoloških izuma”. Kada su isto
pitanje postavili naučniku Džejmsu Lavloku, on je predvidio
da će glavni problem u 2000. biti životna sredina.
“Situacija će se pogoršati u tolikoj mjeri da će ozbiljno
uticati na vaše poslovanje”, rekao im je. “I naravno”, kaže
Lavlok 43 godine kasnije, “upravo to se i dogodilo”.
Temelj
nauke o klimatskim promjenana
Svoja crna predviđanja Lavlok
šalje iz svoje privatne laboratorije smeštene u starom mlinu
u Kornvolu, s dosljednom tačnosti koja mu je donela
reputaciju jednog od najuglednijih, nezavisnih, naučnika,
uprkos svoj njegovoj ekscentričnosti. Od svoje 40. radi
samostalno, izumio je uređaj za detekciju CFC
(hloro-fluoro-ugljenika), kojim je pomogao otkriće rastućih
rupa u ozonskom omotaču, i uveo Geja hipotezu,
revolucionarnu teoriju po kojoj je Zemlja samoregulišući
super-organizam. U početku ismijana od mnogih naučnika kao
new age glupost, danas ta teorija čini temelj gotovo
cjelokupne nauke o klimatskim promjenama.
Njegovo zalaganje za nuklearnu
energiju već decenijama izaziva otpor njegovih kolega
ekologa - ali u posledenje vrijeme sve više njih se slaže s
njim. Njegova najnovija knjiga Osveta Geje predviđa da će do
2020. ekstremne vremenske prilike na Zemlji postati norma,
uzrokujući globalna razaranja; da će do 2040. veći dio
Evrope imati klimu sličnu saharskoj; i da će dijelovi
Londona biti pod vodom. Najnoviji izvještaj Međuvladinog
panela o klimatskim promjenama (IPCC) napisan je manje
dramatičnim jezikom - ali proračuni u njemu su slični
Lavlokovima.
Kao i kod većine ljudi, moja
panika zbog klimatskih promjena adekvatna je mojoj
zbunjenosti šta bi s tim u vezi trebalo da se radi. Susret s
Lavlokom zbog toga pomalo liči na susret sa prorokom.
Skriven na kraju vijugave šumske staze, u sobi punoj knjiga,
papira i nekih naprava sa brojčanicima i žicama, ovaj
88-godišnjak prezentuje svoje misli mirno, s čvrstom
uvjerenošću koja obeshrabruje. Još alarmantnija od njegovih
apokaliptičnih klimatskih predviđanja je njegova beskrajna
ubjeđenost da je gotovo sve što pokušavamo učiniti pogrešno.
Uzaludne
fantazije
Na dan našeg susreta, časopis
Dejli mejl pokrenuo je kampanju da se V. Britanija jednom za
svagda riješi plastičnih vrećica. Ova inicijativa udobno je
smještena među kanonadom drugih ekoloških ideja, odmah uz
etičku potrošnju, karbonsko izravnanje, recikliranje i tako
dalje - a sve one zasnovane su na pretpostavci da
individualno prilagođavanje životnog stila još uvijek može
spasiti planetu. To su, kaže Lavlok, zaludne fantazije.
Većina od onog što nam je rečeno da trebamo raditi možda će
nam pomoći da se osjećamo bolje, ali neće napraviti nikakvu
razliku. Globalno otopljavanje je prošlo svoj vrhunac,
katastrofa je nezaustavljiva.
“Prosto je prekasno”, kaže on.
“Da smo kojim slučajem pošli tim putem 1967, možda bi nam
još i bilo pomoći. Ali sad više nema vremena. Sve standardne
“zelene” stvari kao što je održivi razvoj, samo su riječi
koje ne znače ništa. Posećuje me dosta ljudi koji mi govore:
ne možete tako pričati, ne ostavljate nam prostora da nešto
uradimo. Ja im kažem, naprotiv, pred nama je ogroman posao.
Samo to nije ona vrsta posla koju biste vi htjeli da
radite”.
Odbacuje eko ideje žustro, jednu
po jednu. “Karbonsko izravnanje? Ni u snu ne bih pomišljao
na to. Mora da se šale. Uplaćivati novac kako bi se zasadilo
drveće koje će neutralisati oslobođeni ugljenik? Tako stvari
vjerovatno postaju samo gorim. Mnogo je bolje platiti
dobrotvornoj organizaciji “Cool Earth” koja taj novac daje
domorocima da ne sijeku svoje šume”.
Da li on i njegova supruga
pokušavaju ograničiti svoja putovanja avionom? “Ne, to nema
smisla. I recikliranje je gotovo sigurno čisto gubljenje
vremena i energije”, dok je priklanjanje “zelenom životnom
stilu” tek nešto više od “razmetanja velikim gestovima”. On
ne vjeruje u etičku potrošnju “zato što to uvijek na kraju
ispadne neka muljaža… ili ako nije bilo tako u početku,
vremenom se u to pretvori”.
Spas
nije u povratku prirodi
Lavlok priznaje da je Dejli
mejlova kampanja protiv plastičnih vrećica “na prvi pogled
dobra stvar”, ali jasno je da u stvari smatra da je to samo
još jedno premještanje ležaljki na palubi Titanika. “Naučio
sam da nema smisla izazivati svađu baš oko svega”. Čuva se
kako bi osuo paljbu po onome što smatra najispraznijim
lažnim obećanjem od svih - obnovljivim izvorima energije.
“Nikada iz vjetra nećete dobiti
dovoljno energije kojom biste pokretali društvo kao što je
naše”, kaže on. “Vjetrenjače! Nema šanse da to funkcioniše.
Možete pokriti cijelu zemlju prokletim spravama, milionima
njih. Sve je to gubljenje vremena”. Sve ovo iznosi uz
dobroćudno čuđenje neizrecivoj ljudskoj gluposti. “Ljudi
samo žele da i dalje rade ono što su do sad radili. Priznaju
da ima problema, ali ne žele ništa da promijene”.
Lavlok smatra da je globalno
otopljavanje sada nepovratan proces i da ništa ne može
spriječiti da velike dijelovi planete ne postanu prevrući za
nastanjivanje, ili da ne nestanu pod vodom, što će
rezultirati masovnim migracijama, glađu i epidemijama.
Britanija će postati čamac za spasavanje za izbjeglice iz
kontinentalne Evrope, pa umjesto što gubimo vrijeme na
turbine na vjetar, moramo početi planirati kako da
preživimo. Za Lavloka, logika je jasna.
Ludi su oni koji misle da se možemo
spasiti povratkom prirodi; naša jedina šansa za
preživljavanje neće doći smanjivanjem tehnologije, već
njenim uvećanjem.
Nuklearna energija, tvrdi on,
može riješiti naše energetske probleme - veći izazov će biti
hrana. “Možda će sintetizovati hranu, ne znam. Sintetička
hrana nije neka suluda vizionarska ideja. Možete je kupiti u
Tescou. Nije tako dobra, ali ljudi je kupuju. Može se na
njoj živjeti”. Međutim, on se plaši da nećemo pronaći
neophodne tehnologije na vrijeme, te očekuje da će “oko 80%
svjetske populacije biti zbrisano do 2100. Proroci su
predviđali armagedone otkako je svijeta, ali sad je to
realnost”.
Uživajte
dok još možete
Novinari često primjećuju
suprotnost između Lavlokovog predviđanja propasti i njegovog
smisla za humor. “Ja sam veseo čovjek! Optimista sam kada
vjerujem će do propasti zaista i doći”. Čovječanstvo je u
vremenu sličnom onom iz 1938/9, objašnjava on, kada smo “svi
znali da će se nešto strašno desiti, ali nismo znali što s
tim u vezi činiti”. Ali kada je II svjetski rat počeo, “on
je donio i uzbuđenje, ljudi su voljeli to što se s tim u
vezi nešto moglo učiniti, pa kad pomislim na ovu predstojeću
krizu, mislim na taj način. Služiti svrsi - to je ono što
ljudi žele”.
Kakve
su Lavlokove kvalifikacije za proroka?
Socijalista u mladosti, on sada
favorizuje tržišne snage, i nije najjasnije da li su njegovi
politički stavovi uslovljeni njegovom naukom ili obratno.
Njegov neprijateljski stav prema obnovljivim izvorima
energije, na primjer, očituje se u izrazitom
euroskepticizmu, u smislu njegove iritiranosti subvencijama
i birokratijom. Ali smiri se kad govori o Zemlji ili Geji:
“Bilo je sedam katastrofa otkad su ljudi na zemlji, vrlo
sličnih onoj koja upravo treba da se desi. Mislim da ovi
događaji nastavljaju odvajanje žita od kukolja. Imaćemo na
kraju čovjeka na planeti koju istinski razumije i u stanju
je s njom živjeti onako kako treba. To je izvor mog
optimizma”.
Što bi Lavlok uradio kad bi bio
na mom mjestu, pitam ga. On se smiješi i kaže: “Uživajte u
životu dok možete, jer ako budete imali sreće, imate 20
godina prije nego što sve ode dođavola”.
izvor: www.vijesti.me ›››
.jpg)
_001.jpg)