Socijalan sam i volim slušati
ljude. Ali, znate, treba imati i sreće. Bez obzira na to
koliko čovjek radi, okolnosti se moraju posložiti. I sam
ponekad razmišljam kao sam to od izbjeglice postao
gradonačelnik, za što su uz moje vrline zaslužni i ljudi iz
stranke koji su u mene vjerovali, još od 2002. kad sam se
učlanio, pa ubrzo postao skupštinar. Nakon osam godina već
sam bio mjesni vođa stranke koja je u posljednjih 40 godina
bila na vlasti u samo jednome mandatu jer živimo u mjestu
gdje je dugo dominirala seljačka stranka. Sad smo najjači,
čemu su, smatram, pridonijeli moji kontakti kroz školovanje
i nogomet, radoznalost i pozitivan pristup životu te
rješavanje problema s osmijehom na licu. Okružujem se
ljudima koji pokazuju htijenje, poštenje, odgovornost,
radišnost i postavljaju pitanja jer to vodi razvitku.