Proizvodnja smrada je naš
svakodnevni posao, to je naš usud i naša sudbina – sve dok
smo živi. Prednost SMRADA u odnosu na SRAM je u tome što za
SMRAD imamo ugrađene detektore, pa je SMRAD mjerljiv, može
ga se izbjeći, na primjer … Priroda se pobrinula, dala nam
je nos ali to nije naša zasluga. Od svog začetka, prvih
pelena … ljudsko biće najprije proizvede smrad, čak i prije
prvog glasa ili glasovanja … a onda ukoliko bude malo sreće,
znanja i dobre volje učini i poneku radost drugome, pa je
ukupni smrad podnošljiv. Sa svojim smradom se treba znati
nositi. Oni najbolji od nas, znaju SMRAD svesti na minimum,
međutim ima i onih koji svoj vlastiti smrad ne mogu
kontrolirati, pa se taj smrad širi nekontrolirano. Čovjek je
u osnovi slab, nemoćan i jadan. Nosi svoju kanalizaciju sa
sobom, a neki od nas je baš prazne naokolo… i to prosipanje
traje li ga traje i kako stvari stoje niti za SRAM niti za
SMRAD nemamo lijeka.