U vrijeme sprovođenja referenduma
o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije mišljenja
stručnjaka niko nije slušao. Kada s vremena na vrijeme elitu
optuže za prenebregavanje “realnih” ljudi, razočaranje i
gnijev nadjačaju razmišljanja zasnovana na činjenicama
Ušli smo u uznemirujuću novu eru.
Već i sama količina izjava koje ne odgovaraju stvarnosti i
otvorenih laži koje smo čuli u predsjedničkoj izbornoj
kampanji u SAD, kao i širenje vijesti bez prethodnog
novinarskog filtriranja na društvenim mrežama kakve su FB i
Tviter - ukazuje na rastući prezir prema činjenicama.
U vrijeme sprovođenja referenduma
o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije mišljenja
stručnjaka niko nije slušao. Kada s vremena na vrijeme elitu
optuže za prenebregavanje “realnih” ljudi, razočaranje i
gnijev nadjačaju razmišljanja zasnovana na činjenicama. U
okolnostima zabrinutosti, konfuzije i nostalgije za
fantastičnom prošlošću preovladavaju gole emocije. Pravila
javnih nastupa su zastarjela, moguće varijante budućnosti
sužene su na jedan put za bjekstvo koji raspirivači straha
predstavljaju kao jedini put napretka.
To je loš način da se izađe na
kraj sa neizvjesnošću i on se oštro kosi sa metodama nauke i
slobodnog istraživanja. U nauci je neodređenost,
neizvjesnost moćan stimulans da se dođe do znanja; to je,
faktički, osnovna motivacija za istraživački rad.
Tokom slobodnih istraživanja u
neistraženim oblastima često se dođe do novih otkrića.
Naučnici koji sprovode osnovna istraživanja ne mogu da
predvide šta će tačno naći ni kada će naći. Mnoga važna
otkrića su rezultat intuicije: istraživač naiđe na nešto
neočekivano, što nije tražio, a onda se značaj toga brzo
potvrdi.
Naučna zajednica nastoji da
dostigne konsenzus o već stečenim znanjima, ali ona zna da
ima još mnogo toga za otkrivanje. Zato su sva naučna znanja
preliminarna i širiće se, dopunjavati i mijenjati novim.
Nauka i tehnika su nam istovremeno dale mogućnost da
predvidimo opasnosti, ali i da izazovemo dodatnu
neizvjesnost. Što više znamo, to više i shvatamo šta ne
znamo.
Ali dok se naučna zajednica miri
sa neizvjesnošću i ostaje radoznala i ubijeđena da nauka i
tehnika mogu stvoriti nove mogućnosti za zajedničku
budućnost čovječanstva, ostali slojevi društva baš i ne
dijele takve prognoze. To obavezuje naučnike da shvate zašto
stvari tako stoje.
Moguće je da postoji tanka linija
između prerogativa stručnjaka da iznosi tehničke procjene i
prerogativa laika da ocjenjuje posljedice tih procjena. Ali
među tim pozicijama leži široki spektar neplaniranih
posljedica. Kada ljudi pretaču znanja u djelo oni iniciraju
nove interakcije unutar složenih sistema ne znajući pod
obavezno kakve će biti konačne posljedice tog djelovanja.
Ljudi su se razvili do shvatanja
jednostavnih uzročno-posljedičnih veza. Sada su nam potrebni
savršeniji matematički alati i modeli simulacije da bismo
shvatili skrivene nepoznanice koje se mogu javiti kao
rezultat interakcije složenih društvenih i prirodnih
sistema.
Osim toga, ljudi su razvili u
sebi žeđ za jasnoćom, za određenošću. Prethodne civilizacije
koristile su različite vrste bajanja pokušavajući da saznaju
šta će biti u budućnosti. Ali od tada je čovječanstvo otišlo
daleko od vjere u predodređenost sudbine i priklonilo se
aktivnom uticaju na svoj položaj.
Nauka i tehnika imale su određeni
značaj u tom procesu, ali su one same nedovoljne. Bile su
nam potrebne i nove ideje o razmjerama čovjekove
djelatnosti. Oduševljeni dostignućima savremene nauke počeli
smo da smatramo budućnost potpuno otvorenom, jasnom. Iako
putanja zavisnosti, nepotpune informacije i kognitivne
predrasude i dalje može smetati čovjekovim aktivnostima, mi
više ne moramo smatrati da iskustvo iz prošlosti obavezno
određuje buduće rezultate.
Budućnost je po svojoj suštini
neizvjesna, a to znači da se sadašnjost u bilo kom trenutku
može ispostaviti drugačijom nego što jeste. Neizvjesnost je
lukava sila u prirodi i životnom iskustvu. Njena logika
funkcioniše uvijek kada se susretnemo sa okolnostima koje se
stalno mijenjaju. Ona se razvija i ispoljava na razne
načine: nekada dovede u sumnju naše pretpostavke i
pronevjeri naša očekivanja; često nas ostavi zatečene. Zbog
neizvjesnosti naša su dostignuća nisu uvijek onakva kakva
smo planirali, a naš se život nikada ne pretvara u prostu
rutinu. Neizvjesnost za nas otvara mogućnosti koje bi u
protivnom bile propuštene.
Naši životi imaju karakter
vjerovatnoće, a ne predodređenosti i što to više budemo
shvatali manje ćemo se plašiti neizvjesnosti. Ipak,
nezadovoljstvo je danas široko rasprostranjeno, a pametni
političari su uvijek spremni da iskoriste gnijev naroda. Ako
ljudi osjećaju da ih je progutala kriza i smatraju budućnost
krhkom i nestabilnom, oni će teško pristati na neizvjesnost.
I upravo tu nauka ima predlog.
Nauka čini vidljivim to što bi u suprotnom ostalo
nevidljivo. Ona nas upozorava na haotičnost u fizičkom i
socijalnom svijetu i na ulogu koju neizvjesnost igra u našem
društvi i ličnom životu. Otvarajući nam oči za haotičnost
svijeta koji smo stvorili - namjerno ili nenamjerno - ona
nam omogućava da shvatimo kako možemo stvoriti svijet
iznova, sve priznajući da će budućnost ostati otvorena i
neodređena.
.jpg)
_001.jpg)