autor citat 002 ›››

 

 

Filip Kovačević

Samo jedan od svijetova u kojima živi Milo Đukanović jasno je vidljiv crnogorskoj javnosti. To je svijet ojađene i sumračne svakodnevice kojim on, kao premijer vlade i lider autoritarne vladajuće partije, upravlja. To je svijet propalih preduzeća, nerasvijetljenih ubistava, banalne kulturne proizvodnje, razorene prirode, obespravljenih građana, gladne djece. To je svijet u kome zarobljeno živi 99% crnogorskog stanovišta. To je svijet iz kojeg su Đukanović i njegov kartel zacementirali sve izlaze, osim onaj koji kao privatnu, slobodnu zonu koriste oni i članovi njihovih porodica. Kroz taj izlaz, Đukanović i njegovi ulaze u drugi svijet. To je svijet ogromnog novca i privilegija, blještavih satova i dijamanata. To je svijet krupnih bankara, trgovaca zlatom, naftom i oružjem, aluminijskih tajkuna, šeika, prinčeva i korumpiranih zapadnih političara. U tom svijetu, Đukanović kao ulaznicu i jedini ulog stavlja cjelokupnost države Crne Gore. Sve, od njenih prirodnih bogatstava, potencijala njenih građana i kulturne baštine, do geostrateškog položaja i administrativno-birokratskih produkata, od kojih su najtraženije kreditne garancije i državljanstvo. Sve to na jednom tasu vage, a na drugom privilegije i moć za njega i njegove. I to zlokobno mjerenje i odmjeravanje kojim je ovaj kartel ukrupnio svoju imovinu stotinama miliona eura traje već decenijama.

autor citat ›››

 

 

autor citat 001 ›››

 

 

Filip Kovačević

Prije desetak dana, dok sam čitao o najnovijim dešavanjima u američkom Kongresu, pao mi je na pamet Žan-Žak Ruso, ženevski filozof, inspirator Francuske revolucije. Sjetio sam se dramatičnog početka drugog djela njegovog eseja o porijeklu nejednakosti. ,,Prvi čovjek koji je, ogradivši parče zemlje, rekao 'Ovo je moje'" je krivac za sve zločine i ratove koji su uslijedili'', pisao je Ruso. Taj čovjek je prevario okolinu, uspostavljajući princip koji se kosi sa prirodnim stanjem stvari jer ,,plodovi zemlje pripadaju svima, a sama zemlja nikom".

Za trenutak mi se učinilo da potomci tog ,,prvog čovjeka", velika većina njih, sada sjedi u Kongresu i glasa za zakonska rješenja zbog kojih bi Rusoovi sljedbenici, da ih ima u onolikom broju kao pred kraj 18. vijeka, ponovo jurišali na Bastilju. Naime, ne samo da je dejstvom kapitalističkih normi koje u svojoj unutrašnjoj i spoljnoj politici oličava SAD premrežen cijeli svijet (osim nekoliko latinoameričkih država i Sjeverne Koreje) i, u skladu s njima, ,,plodovi zemlje" podijeljeni na način da jedan odsto svjetske populacije posjeduje više od 50 odsto ukupnog bogatstva, nego se ovih dana te norme pokušavaju prenijeti i na svemir.

Tako su, čitao sam, dok sam se prisjećao Rusoa i Marksa, Senat i Predstavnički dom usaglasili Zakon o svemiru kojim se omogućava američkim kompanijama da ostvare vlasništvo nad mineralnim i drugim resursima sa izvanzemaljskih planetarnih i vanplanetarnih tijela, uključujući komete i asteroide.

autor citat ›››