autor tekst

 

 

autor: Elvis Beriša

 

 

TEKST

Anticiganizam 

Ovaj pojam označava poseban vid rasizma koji je usmjeren prema romskom narodu, a koji u svom temelju ima stav da je ova populacija inferiorna u odnosu na druge, te da je nasilje nad njom opravdano 

Teško da postoji grupa u svijetu prema kojoj gotovo da postoji konsenzus u mržnji svih ostalih prema njoj kao što je to slučaj sa romskim narodom. Takav odnos prema ovoj zajednici seže daleko u prošlost kada se pripadnost ovoj grupi kažanjavala smrću. Tako je bilo u 16. vijeku u Švajcarskoj, u Njemačkoj u 18. vijeku, a početkom 20. vijeka i pojavom nacizma ponovo je na scenu stupila mržnja prema Romima koji su masovno istrebljivani. 

Ovakvo istorijsko nasleđe proizvelo je odnos društva prema romskom narodu u kojem mržnja i dalje zauzima vodeće mjesto. Ta mržnja prema romskoj zajednici danas se naziva anticiganizam. Ovaj pojam označava poseban vid rasizma koji je usmjeren prema romskom narodu, a koji u svom temelju ima stav da je ova populacija inferiorna u odnosu na druge, te da je nasilje nad njom opravdano. U korijenu ovog pojma je shvatanje Roma kao bića koja imaju određene genetske predispozicije koje im ne dozvoljavaju da se u potpunosti uklope u društvo. Tako se Romi percipiraju kao narod koji nije sposoban da poštuje društvene norme, koji je promiskuitetan, nad kojim vladaju gotovo životinjski nagoni, kao nomadski narod. 

Crna Gora, ustavno definisana kao građanska država, ipak ima problem sa rasizmom prema Romima. Usvajanjem međunarodnih deklaracija i strategije EU za borbu protiv anticiganizma država priznaje da ima problem. Manifestacije anticiganizma u našem društvu su brojne. One se najprije vide u odnosu građana prema pripadnicima romskog naroda koji se bilježi kroz ogromnu etničku distancu većinskog stanovništva prema ovoj zajednici. Uglavnom su rezultati svih istraživanja isti, najveća etnička distance je prema romskom narodu. Da li je to slučajno? 

Najveći broj građana ne želi Rome za komšije, kolege na poslu, čak ni kao sugrađane. Gotovo niko u našem društvu ne želi Roma za supružnika. Ova istraživanja pokazuju ukorijenjeno shvatanje romskog naroda kao manje vrijednog. To u konačnom stvara sliku o ovom narodu koja može biti podloga za nasilje nad njima. 

Opasnije od ovoga je pojava institucionalnog anticiganizma kada institucije koje bi morale da sprovode zakon i štite ljudska prava Roma zapravo imaju poptpuno pasivan odnos prema svemu onome što dolazi iz ove zajednice. Puno je slučajeva u našem društvu kada institucije ne reaguju na kršenje prava romske populacije pravdajući takav stav “načinom života” koji krasi romsku zajednicu. 

Uz tu pasivnost, nerijetko se manipuliše romskom zajednicom koja se zloupotrebljava u političke svrhe koristeći se njihovim nižim stepenom obrazovanja i nepismenošću. Siromašni i marginalizovani Romi predstavljaju laku metu za lovce na glasove jer je njihov glas puno “jeftiniji” od drugih građana. Nerijetko se, uglavnom u predizbornim procesima, u toj priči kao izvršioci manipulacije pojavljuju i sami članovi zajednice, njeni “lideri”, koji umjesto da emancipuju svoj narod guraju ga još dublje u propast. Kako nazvati tu pojavu? Autoanticiganizam. 

Zašto je Crna Gora još jedina zemlja u regionu koja nikada nije imala (nema i dalje) autentičnog predstavnika u Skupštini CG? Od uvođenja instituta afirmativne akcije u izborno zakonodavstvo, 18 puta je izmjenjen Zakon o izboru odbornika i poslanika, a nijednom se nije razmotrila opcija da se romskoj zajednici omogući niži prag za sticanje jednog mandata. Još ako dodamo da je jednoj manjinskoj zajednici spušten taj prag sa 0.70 na 0.35 odsto važećih glasova, a koja je, inače, po demogrtafskoj strukturi gotovo ista kao i romska, onda se postavlja pitanje da li je to država slučajno propustila da uradi. Kako se to naziva? Politička diskriminacija ili Anticiganizam. 

Iako postoje određeni pomaci u ukupnom položaju romskog naroda u našem društvu, dometi socijalne inkluzije su i dalje ograničeni. Stalno je potrebno da aktivisti romskog civilnog sektora “guraju” institucije da rade svoj posao nerijetko izazivajući kod njih nezadovoljstvo prema zajednici. 

izvor: vijesti.me ›››