Teško da postoji grupa u svijetu
prema kojoj gotovo da postoji konsenzus u mržnji svih
ostalih prema njoj kao što je to slučaj sa romskim narodom.
Takav odnos prema ovoj zajednici seže daleko u prošlost kada
se pripadnost ovoj grupi kažanjavala smrću. Tako je bilo u
16. vijeku u Švajcarskoj, u Njemačkoj u 18. vijeku, a
početkom 20. vijeka i pojavom nacizma ponovo je na scenu
stupila mržnja prema Romima koji su masovno istrebljivani.
Ovakvo istorijsko nasleđe proizvelo je odnos društva prema
romskom narodu u kojem mržnja i dalje zauzima vodeće mjesto.
Ta mržnja prema romskoj zajednici danas se naziva
anticiganizam. Ovaj pojam označava poseban vid rasizma koji
je usmjeren prema romskom narodu, a koji u svom temelju ima
stav da je ova populacija inferiorna u odnosu na druge, te
da je nasilje nad njom opravdano. U korijenu ovog pojma je
shvatanje Roma kao bića koja imaju određene genetske
predispozicije koje im ne dozvoljavaju da se u potpunosti
uklope u društvo. Tako se Romi percipiraju kao narod koji
nije sposoban da poštuje društvene norme, koji je
promiskuitetan, nad kojim vladaju gotovo životinjski nagoni,
kao nomadski narod.
_001.jpg)