Manje od godinu dana trebalo je
da "teorije" o kojima se na sav glas upozoravalo, a zbog
kojih su ti koji su upozoravali proglašavani teoretičarima
zavijere, ili nekom drugom sličnom etiketom kako bi ih se
omalovažilo, postanu realnost. No ipak mnogi još uvijek
spavaju, uvjereni kako je cijela ova "pandemija" puka
slučajnost i kako njihove vlade i sistem koje one
predstavljaju brinu o njima. Među njima su i oni koji su
"polubudni", a koji su naslućivali da tu nešto "smrdi",
međutim još uvjek takvi polupospani zabijali su svoju glavu
u "jastuk" u nadi kako će ih sve to nekako zaobići, i da će
se oni ipak nekako provući, te da mogu još malo sanjati svoj
san o prividnoj slobodi. Međutim realnost je počela brutalno
kucati i na njihova vrata, a život im je počeo nemilosrdno
dijelit "šamarčine" tjerajući ih u kut, ostavljajući im vrlo
malo izbora.