autor tekst 001 ›››

 

 

Eckhart Tolle

 

Prigovaranje – jedna od omiljenih metoda kojima ego jača sebe

 Prigovaranje se ne treba miješati s pružanjem obavještenja drugoj osobi o nekoj pogrešci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti.

 Uopšte nije važno žalite li se naglas ili samo u mislima. Ego nekih ljudi koji se nema sa čime drugim identifikovati preživljava samo kroz prigovaranje. Kad ste u vlasti takvog ega, prigovaranje vam je, osobito drugim ljudima, prešlo u naviku, ali je, dakako, nesvjesno, što znači da ne znate šta radite. Dio toga obrasca je i pripisivanje negativnih mentalnih etiketa drugim ljudima, bilo da to radite direktno ili, što je uobičajenije, kad govorite o njima s drugima ili dok jednostavno razmišljate o njima.

 Nadijevanje imena najokrutniji je oblik pridavanja etiketa i potrebe ega da bude u pravu i da bude nadmoćan drugima – budalo, gade, gaduro – a protiv tih se izričitih izjava ne možete boriti. Na sljedećem nivou ljestvice nesvjesnog stanja nalaze se vikanje i vrištanje, a odmah u blizini i tjelesno nasilje.

 Zamjeranje je emocija koja prati prigovaranje i dodjeljivanje etiketa ljudima te egu pruža dodatnu energiju. Ako zamjerate, tada ste ogorčeni, ljuti, povrijeđeni ili uvrijeđeni. Zamjerate drugima njihovu pohlepu, nečasnost, nedostatak poštenja, ono što rade, ono što su napravili u prošlosti, ono što nisu napravili, ono što su trebali ili nisu trebali napraviti. Ego voli takve stvari.

 Ponekad “pogreška” koju primjećujete u drugima čak i ne postoji. Potpuna je zabluda, projekcija uma uslovljenog da posvuda uočava neprijatelje, da dokaže kako je u pravu ili nadmoćan. Ponekad pogreške mogu uistinu postojati, ali ako vidite samo njih, katkad isključujući sve ostalo, samo ih uvećavate. Osim toga, u sebi jačate ono na što reagujete kod drugih. Ako ne reagujete na ego drugih ljudi, to je jedan od najuspješnijih načina ne samo za nadrastanje vlastitoga ega, nego i za rastvaranje kolektivnog ljudskog ega. Ali, takvo stanje možete postići samo ako shvatite da ponašanje druge osobe proizlazi iz ega, kao izraz kolektivnog ljudskog poremećaja. Kad shvatite da nije riječ o nečemu ličnom, više nećete osjećati prisilu da reagujete kao da jeste. Kad ne reagujete na ego, nerijetko ćete biti u stanju izvući najbolje iz drugih ljudi, onu neuslovljenu svijest za razliku od uslovljene. Povremeno možda morate preduzeti nešto konkretno kako biste se zaštitili od izuzetno nesvjesnih ljudi. To možete napraviti, a da ih ne pretvorite u neprijatelje. No, najveća vam je zaštita vlastita svjesnost. Druga osoba postaje vam neprijatelj ako njeno nesvjesno stanje, ego, shvatite lično. Ako ne reagujete, to nije slabost, nego snaga.

 Druga riječ za odustajanje od reakcije je opraštanje. Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića. Ego se voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama možete se odnositi na isti način: pretvoriti ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se ne bi trebalo događati, ne želim biti ovdje, ne želim to raditi, prema meni se nepravedno postupa. A najveći neprijatelj egu je, dakako, sadašnji trenutak, odnosno sam život.

 Prigovaranje se ne treba miješati s pružanjem obavještenja drugoj osobi o nekoj pogrešci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti. Ako se suzdržavate od prigovaranja, to ne mora značiti da se mirite s lošom kvalitetom ili ponašanjem. Kad konobaru kažete da je supa hladna i da je treba podgrijati, u tome nema ega ako se držite činjenica, koje su uvijek neutralne. “Kako se usuđujete poslužiti me hladnom juhom?” To je prigovaranje. Tu se javlja “ja” koje se voli osjećati lično uvrijeđenim hladnom supom i iz toga će izvući sve što može, “ja” koje uživa dokazati da je neko drugi pogriješio. Prigovaranje o kojemu govorimo u službi je ega, a ne promjene.

 Ponekad je očito da ego zapravo ne želi promjenu da bi se mogao nastaviti žaliti. Pokušajte uhvatiti, odnosno primijetiti, glas u glavi možda već i u samom trenutku dok se žali na nešto i prepoznati njegovu pravu narav, shvatiti da je to glas ega, samo uslovljeni misaoni obrazac, puka misao. Kad god primijetite taj glas, istovremeno ćete spoznati da vi niste taj glas, nego onaj ko ga je svjestan. Zapravo, vi ste svijest koja je svjesna glasa. U pozadini svega uvijek se nalazi svijest. U prednjem je planu glas, mislilac. Tako se oslobađate od ega i neprimijećenog uma. Onoga trenutka kad postanete svjesni ega u sebi, on više, u strogom smislu riječi, i nije ego, nego samo stari, uslovljeni misaoni obrazac. Ego podrazumijeva nesvjesnost. Svijest i ego ne mogu postojati istovremeno. Stari umni obrazac ili mentalna navika mogu preživjeti i neko se vrijeme ponovno javljati, jer ih podržava snaga od nekoliko hiljada godina kolektivnog ljudskog nesvjesnog, ali svaki put kad ih prepoznate, oni postaju sve slabiji.

izvor: www.atma.hr ›››