Društvene veze su presudne za
opstanak ljudi kao vrste na planeti. Pokidamo li te veze,
kasnije je sve uzalud jer ljudi prestaju biti ljudi. Bez
dobrog poznavanja te važne činjenice, niko se nikada ne bi
smio upuštati u postupak donošenja pandemijskih mjera
Strah, nepredvidljivost,
neizvjesnost, tjeskoba, stres, nedostatak zraka,
vrtoglavica, naglo znojenje, ubrzan rad srca, apatija,
nervoza i razdražljivost. Tu su i doticaj sa smrću, gubitak
posla, pretjerano dezinformiranje i manipulacije na način
kakav do sada nismo doživjeli. Sve su to posljedice
pandemije u ovim vremenima. Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO) procjenjuje da 25 posto stanovništva pati
od depresije ili anksioznosti. Uporaba farmaceutskih
terapija antidepresivima i anksioliticima (lijekovi koji
otklanjaju osjećaj straha i napetosti) mogla bi se čak i
povećati jer se, prema podacima WHO-a, oko 50 posto velikih
depresija ne liječi. Jasno je da taj fenomen zahtijeva
intervenciju uglavnom terapijske prirode.
Znanstvenici Danilo Bzdok i
Robin I. M. Dunbar u svome istraživanju o trendovima u
kognitivnoj znanosti (“Trends in Cognitive Sciences”,
2020.), između ostalog navode: “Nikada prije nismo doživjeli
društvenu izolaciju tako velikih razmjera kao odgovor na
bolest koronavirusa. Međutim, znamo da društveno okruženje
ima dramatičan utjecaj na naš osjećaj zadovoljstva životom.”
Pritom posebno ističu: “U vrijeme nevolje, krize ili
katastrofe, ljudska otpornost ovisi o bogatstvu i snazi
društvenih veza, kao i o aktivnom angažmanu u skupinama i
zajednicama. Tijekom posljednjih godina, dokazi iz
različitih disciplina jasno su pokazali da posebice
usamljenost, može biti najjača prijetnja opstanku ljudi.”
Do sličnih rezultata došli su i
njihovi kolege Ritwik Ghosh, Mahua J. Dubey, Subhankar
Chatterjee i Souvik Dubey proučavajući utjecaj COVID-19 na
djecu: “Iako medicinska literatura pokazuje da su djeca
minimalno osjetljiva na bolest COVID-19, ona su najteže
pogođena psihosocijalnim utjecajem ove pandemije. Karantena
u domovima i ustanovama može predstavljati veći psihološki
teret od fizičkih patnji uzrokovanih virusom. Zatvaranje
škola, nedostatak aktivnosti na otvorenom, bitne promjene
prehrambenih navika i spavanja poremetit će uobičajeni način
života djece i potencijalno promicati monotoniju,
uznemirenost, nestrpljivost i različite neuropsihijatrijske
manifestacije. Istovremeno je u porastu obiteljsko nasilje,
zlostavljanje djece. Roditelji, pedijatri, psiholozi,
socijalni radnici, bolnica, vlade i nevladine organizacije
imaju važnu ulogu u ublažavanju psihosocijalnih štetnih
učinaka COVID-19 na djecu i adolescente” (Minerva
Pediatrics”, 2020.). Njihovi kolege znanstvenici, Ben J.
Smith i Michelle H. Lim u “Public Health Research and
Practice” (2020.) upozoravaju da “društvena izolacija i
usamljenost predviđaju preranu smrtnost, depresiju,
kardiovaskularne bolesti i kognitivni (spoznajni) pad”.
Tijekom proteklog mjeseca,
Američka akademija za pedijatriju (AAP), Američka akademija
dječje i adolescentne psihijatrije (AACAP) i Udruženje
dječjih bolnica (CHA), koje zajedno predstavljaju više od
77.000 medicinskih djelatnika i više od 200 pedijatrijskih
bolnica, izjavili su da je riječ o nacionalnom izvanrednom
stanju u pogledu mentalnog zdravlja djece i adolescenata, te
pozvali kreatore politike da im se pridruže. “Problemi
mentalnog zdravlja s kojima se djeca susreću, bili su vrlo
zabrinjavajući, a sada ih je COVID-19 samo pogoršao”,
prenosi Children’s Health Defense. Prema Svjetskoj
zdravstvenoj organizaciji (WHO) 25 posto europskog
stanovništva pati od anksioznosti ili depresije. Sve više
ljudi u EU koristi antidepresive i anksiolitike, a njihova
se potrošnja posebno povećala u Španjolskoj, Italiji,
Hrvatskoj i Slovačkoj. Među mentalnim bolestima, demencija
je drugi vodeći uzrok invaliditeta među populacijom starijom
od 70 godina na globalnoj razini. Ona je vodeći uzrok
najbrže rastuće invalidnosti na svijetu. Fond UN-a za djecu
ističe da je samoubojstvo drugi vodeći uzrok smrti među
mladima u Europi. Izvješće pokazuje da 19 posto europskih
dječaka u dobi između 15 i 19 godina pati od problema s
mentalnim zdravljem, a slijedi ih više od 16 posto djevojaka
u istoj dobnoj skupini. Na Starom kontinentu ima devet
milijuna adolescenata (između 10 i 19 godina) koji žive s
poremećajem povezanim s mentalnim zdravljem: anksioznost i
depresija čine više od polovine slučajeva. Paul McLaughlin,
koordinator jedne studije iz područja socijalne psihijatrije
britanskog centra za mentalno zdravlje koji surađuje s
WHO-om, upozorio je javnost na “primjenu prisile” u skrbi za
mentalno zdravlje. Najočitiji oblici prisilnih postupaka su
prisilna primjena psihotropnih lijekova.
Prema Washington Postu od lipnja
prošle do kasnog proljeća ove godine prosječno je petero
djece svaki tjedan primano u bolnicu Sveučilišne medicinske
škole u Sjevernoj Karolini, zbog predoziranja paracetamolom,
opijatima, antidepresivima i slično. “Nikada nismo vidjeli
nešto poput ovako brzog rasta kod djece s problemima
mentalnog zdravlja i ozbiljnosti tih problema”, izjavila je
Jenna Glover, direktorica psihološke obuke u dječjoj bolnici
Colorado. Iz epidemioloških podataka opće medicine proizlazi
da, primjerice, u Italiji teška depresija pogađa oko 12,7
posto stanovništva, od čega 33,1 posto uzima antidepresive.
Znanstvenici Gillian A. Matthews i Kay M. Tye u časopisu
“Annals of the New York Academy of Sciences” (2019.),
opisujući svoje istraživanje, između ostalog navode jednu
prevažnu činjenicu koju moramo dobro upamtiti: “Društvene
veze su vitalne za opstanak ljudi kroz životni vijek. Sada
postoje teške posljedice društvene izolacije i usamljenosti.
Socijalna podrška mora postati sve više primarna briga u
zdravstvenoj skrbi, prevenciji bolesti i oporavku.” Oni
društvenu povezanost smatraju “urođenom potrebom” ljudi,
navodeći da “evolucijski očuvani neuronski sustavi u našem
tijelu leže u samim temeljima održavanja društvenih veza”.
Bez dobrog poznavanja te prevažne činjenice, nitko se nikada
ne bi smio upuštati u postupak donošenja pandemijskih mjera
“u ime sigurnosti i zdravlja ljudi”.
Jer društvene veze su presudne
za opstanak ljudi kao vrste na planetu. Pokidamo li te veze,
kasnije je sve uzalud jer ljudi prestaju biti ljudi.
.jpg)
_001.jpg)