Kad netko spomene sektu zamislim
izmanipulirane ljude koji su povjerovali u nešto čime ih
nekakav guru drži u šaci da bi se na njima bogatio, imao moć
te kontrolu nad drugima. Bez ikakvih dokaza su ti ljudi
povjerovali da stiže smak svijeta, u bolesti kojih nema, u
neke čarobne maske koje jedino članove sekte štite od
smrti... i oni sad slijepo vjeruju u sve to, mrze sve koji
ne vjeruju i misle da su bolji od njih i fino čekaju svoj
smak svijeta u nekakvom podzemnom zagušljivom skloništu dok
drugi ljudi normalno žive. Još im po mogućnosti guru daje
"svoj lijek" od kojeg umiru i obolijevaju, ali oni misle da
ih održava na životu i da zapravo umiru te obolijevaju svi
oni koji normalno žive. Guru usput zabranjuje kontakt s
vanjskim svijetom, cenzurira informacije te svojem stadu
"objašnjava" što je zapravo istina te čemu nedostaje
kontekst. To zamislim kad netko spomene sektu. I onda ovi
čipirani maloumnici govore da smo sekta mi koji ne vjerujemo
njihovim guruima, ne nosimo svete maske i ne želimo popiti
njihov kool-aid.