Mi
samoodrživu proizvodnju imamo u malo toga. Naše tržište se
otvorilo bez rezerve. Posljedice toga su da proizvodimo samo
dva ili tri npr. poljoprivredna proizvoda dovoljno za domaće
potrebe. Zato mislim i pokušavam dokazati upravo na
primjeru hrane (ali vjerujem i u drugim proizvodnim
djelatnostima) da je pravi trenutak da se uz pomoć države
pokrene ili bolje proširi naša postojeća proizvodnja
Koronavirus
mijenja svijet. Pandemija je i globaliste natjerala da se
zatvore u svoje granice i podignu plotove koje čuva vojska.
Mali čovjek bavi se sobom i sigurnošću svojih najbližih.
Strah i neizvjesnost zaustavio je, i u zadane okvire stavio
nas, i naše životne navike. Proći će i ta korona, no kako ju
preživjeti?
Život ide dalje i poslije nje.
Dobili smo, gospodarske mjere
koje će nam sigurno pomoći da lakše prebrodimo ovaj
gospodarski kolaps koji je prouzročila pandemija. Ja bih
išao malo dalje.
Postavljam pitanje svima nama:
nije li pravi trenutak, da državnim mjerama očuvamo i tako
slabašnu gospodarstvenu aktivnost, ali i da krenemo u novi,
potreban razvoj?
Vladine mjere su tu za
spašavanje i održavanje onoga što imamo. No, kriza je
prilika da pokrenemo ono što nemamo.
Pandemija je natjerala sve
zemlje da se zatvore i okrenu sebi, tako i velika Njemačka
ne dozvoljava izvoz onoga što nedostaje na njenom tržištu.
Mi samoodrživu proizvodnju
imamo u malo toga. Naše tržište se otvorilo bez rezerve.
Posljedice toga su da proizvodimo samo dva ili tri npr.
poljoprivredna proizvoda dovoljno za domaće potrebe. Zato
mislim i pokušavam dokazati upravo na primjeru hrane (ali
vjerujem i u drugim proizvodnim djelatnostima) da je pravi
trenutak da se uz pomoć države pokrene ili bolje proširi
naša postojeća proizvodnja.
Zbog virusa nećemo moći uvoziti,
npr. hranu kao do sada. Nije li to prilika da se pomogne
našim proizvođačima povrća, voća, mesa i drugog da
udvostruče dosadašnju proizvodnju i tako zadovolje domaću
potražnju - posebno za turizam. Tako ćemo pomoći domaćim
proizvođačima da narastu, ojačaju i pozicioniraju se na
domaćem tržištu ove godine, a dogodine i šire. (...)
Dakle, pravi je trenutak
pokrenuti novi razvoj na temelju naše male domaće
proizvodnje. Prilika je to da naši mali poduzetnici s
povećanom proizvodnjom ubuduće budu rentabilniji i
konkurentniji, ali i da otvore nova radna mjesta (probajmo
zaustaviti i zaposliti one koji su se zbog krize trenutno
vratili iz Europe). (...)
Koliko mi je poznato, dugoročno
znatniji rast nije nigdje u svijetu ostvaren spontano, nego
je bio plod svjesne akcije države, počevši od Japana, Južne
Koreje, Irske, pa do Kine. Država mora preuzeti svoj dio
odgovornosti za gospodarski razvoj.
“Povijest je ponovo pokazala da
dobra vlada nije luksuz, nego vitalna potreba. Bez uspješne
države održivi je rast, bilo ekonomski, bilo socijalni,
nemoguć” (World Bank, 1997:II).
“Naša dugogodišnja ekonomska
politika bez cilja i svrhe, dovela nas je, ne samo do uvozne
zavisnosti hrvatskoga gospodarstva, već i do visoke uvozne
zavisnosti javnih prihoda. Frapantno zvuči činjenica da je
od ukupno naplaćenih 34,9 milijardi kuna PDV-a u 2006.
godini oko 27,6 milijardi kuna (4,7 milijardi US dolara),
ili oko 79 posto, otpadalo na PDV naplaćen na uvezenu robu”,
(dr. Ivo Družić).
Svrha gospodarenja je povećanje
proizvodnje kako bi se omogućilo zapošljavanje ljudi i
njihov veći dohodak. (...)
Kako kod nas većina poduzeća
nema, ni u normalnim vremenima, mogućnost samostalnog
financiranja razvoja i uvođenja tehnoloških inovacija u
poslovne procese, mislim da je sada pravi trenutak da se
snažnim uplivom države očuva postojeća proizvodnja i
zaposlenost, ali i krene u novi razvojni ciklus na temelju
buduće potražnje koju neće moći zadovoljiti, kao do sada
uvozom.
Takvoj novoj razvojnoj politici
hrvatskog gospodarstva trebaju sada mjere kojima se na
konkurentskoj osnovi potiču proizvodnja i rast domaće ponude
što bi posredno djelovalo na rast optimizma potrošača i
zadovoljenje i oživljavanje domaće potražnje.
Za to su nam potrebni ljudi
dobrih namjera s velikim operativnim iskustvom iz svih
ključnih područja (osobito iz gospodarstva), znalci koji iza
sebe imaju dokazane i mjerljive rezultate u operativnoj
praksi, a ne samo iz knjiga, fakulteta, instituta,
akademije. Bez vlastitih ideja koje je trebalo provesti,
prepustili smo se uvozu i tako ostali bez vlastite
proizvodnje i naših proizvoda (jeftinije je uvesti nego
proizvesti).
Ostao nam je uglavnom turizam i
naglasak na snažnom tečaju kune koji kroz godine potiče uvoz
i jača stranu proizvodnju i njihov izvoz.
Stoga, ostavimo koronu
stručnjacima, epidemiolozima, liječnicima, a svi ostali
(naravno oni kompetentni) neka se bave budućnošću hrvatskog
gospodarstva i naše države. Za one
pametne, mudre, odlučne i sposobne upravo sada je vrijeme za
to, a za sve druge nikada neće ni biti.
U krizama, jedni
vide probleme, a drugi izazove i prilike.
Pronađimo ove druge i dajmo im
priliku!
.jpg)
_001.jpg)