Upravo je slovenski narod najveća žrtva ove sulude politike
svojih čelnika, koji Sloveniju pokušavaju pretvoriti u
konclogor. Bodljikava žica, kako to precizno zaključuje
sociolog Tomaž Mastnak u ljubljanskom Dnevniku, nikad nije
bila simbol sigurnosti, nego samo simbol isključenosti i
okupacije. Fašistički okupator u Drugom svjetskom ratu
opasao je Ljubljanu bodljikavom žicom, istom kakvom je tih
mračnih godina bio podijeljen i grad na Rječini. Cerarova
vlada žicom Sloveniju pokušava pretvoriti u svojevrsni
antemurale christianitatis, zemlju koja bi po Orbanovoj
recepturi Europu trebala obraniti od Balkana i »ilegalnih
migranata«. No, Cerarov se plan izjalovio kada je i Austrija
krenula podizati žicu na svojoj granici sa Slovenijom, čime
je i Slovenija, paradoksalno, ostala na južnoj strani žice,
koja dijeli Europu i Balkan, nered i civilizaciju.
_001.jpg)