Ne znam mora biti da je najrjeđe upotrijebljena riječ na
ovim prostorima.
Jeste li kad razmišljali o tome?
Samo kada su lektori raspravljali da li se piše ne znam
skupa ili odvojeno, tada je bila na tapetu, a onda lijepo
vraćena u rječnike koje nitko ionako ne otvara.
Danas ama baš svi sve znaju.
Ko je kriv za ovo stanje u državi, koliko para se potrošilo
na državničke plaće, tko je viđen na skijanju prošli
vikend...??
Kakvo će vrijeme biti sutra, kada će ovu cestu više
dovršiti? Kako nam je nekad bilo?
Nema toga što balkanac ne zna, samo ga pitajte. Nema ne
znam, sramota je reći ne znam, ne može da se ne zna.
Ja poznajem ljude kojima je potrebna samo jedna jedina riječ
da im se kaže, da bi od njih dobili reakciju od bar 369
riječi u minuti.
I ne neka posebna riječ, već bilo koja riječ...ja ih zovem
Guglaš, Google ljudi, oni sve znaju. A od njih se ništa ne
može naučiti.
Jeste li primijetili da najbolje na poslu prolaze oni koji
ništa ne znaju?
Vi se trudite, mučite, za sve imate odgovor i rješenje ko
profesor Baltazar,ostajete duže na poslu, radite i vikende,
a onaj glupan, neradnik i neznalica uvijek zadnji dođe, prvi
izađe, a ima plaću kao i vi i za ništa ne odgovara.
Zato što je on u pravo vrijeme na pravom mjestu rekao ne
znam.
Možeš li mi molim te kopirati ovo dole: A šefe, ja vam to ne
znam, ja sa botunima sam nespretna, bojim se da ću samo
uništiti stroj.
Molim te možeš li otići na poštu ovo uplatiti: A šefe, bi
rado ali ja imam fobiju od čekanja u redu, jednom sam pala u
nesvijest tako.
Hej, je li znaš kako da izbrišem ove poruke na mobitelu: Ne
znam vam ja te nove pametne mobitele šefe.
Samo reci ne znam i niko te više neće mučit.
Ako se u startu nudiš, pokazuješ, guraš...biti ćeš manualni
radnik i glavni krivac za sve.
Gospodine, jeste li što pili večeras? Ne znam.
Kako ne znate, jeste li ili niste? Pa ne znam.
Ako kažete da jeste, ne gine vam kazna, ako kažete da niste,
onda ste lagali ako jeste, a ionako svi govore da nisu, pa
vam to ništa ne znači.
Kažete da ne znate, i molite Boga da kapula koju ste pojeli
sa ćevapima će ublažiti litru pive koja je išla sa tim.
Vozite se sa novom djevojkom u autu i odjedanput problem,
auto stao, a sad ste taman ulili benzin. Djevojka vas pita
da li znaš što je?
Naravno da znate...otvarate haubu i nadate se nekoj debeloj
žici koja je iskočila iz neke sklopke, i samo treba da je
vratite nazad i vi ste supermen.
Naravno toga nema, vrtite, kopate, pravite se da znate i
psujete sve Francuze redom kojih se sjetite.
Zar nije bolje samo reći ne znam? Zovneš prijatelja koji je
dovoljno stručan da to popravi (kao i zadnjih 20 puta), a
dovoljno ružan da djevojka ne ode s njim doma i problem
riješen.
Kad ste u stranome gradu i pitate nekoga za put do mjesta
koje tražite, obično se izgubite mahnito se pitajući jeste
li ga dobro čuli.
Je li rekao 100 metara pa lijevo, 50 metara pa desno, kod
benzinske opet lijevo, ili je ipak bilo preko mosta?
Poslušate, pa se izgubite i završite na periferiji, a ako
ste u Sloveniji, završite u drugoj državi.
Bolje bi bilo da su rekli ne znam i stvar bi bila riješena,
pratili bi znakove i plan grada i već se nekako snašli.
Ne znam je jako mudar odgovor i u delikatnim situacijama sa
ljudima čije opredjeljenje ne znate, a izbjegavate popušiti
batine:
Tko je započeo rat? Ne znam.
Koje si ti vjere? Ne znam.
Za koga ćeš glasati? Ne znam.
Kolika ti je plata? Ne znam.
Ko ti je onaj lik sa ženom sinoć? Mooolim??
Zamislite da političare pitaju za Dnevnik pred izbore: I
kakvo vi nudite rješenje za izlazak iz krize? Ne znam.
Zašto da laže, mulja, vara. ne zna i gotovo. Da zna ne bi
bio tu gdje je.
Neki su davno kod nas imali slogan: Zna se, a 20 godina
kasnije su ipak mudro to preformulirali u Ne Zna se, kada ih
se pitalo gdje su nestali novci.
Kada zovete neku državnu službu, i tražite odjel da dobijete
1 od onih 120 papira koji vas traže kad se zapošljavate.
Šalju vas na 1 šalter, pa u drugi ured, pa u treću zgradu,
pa opet na dežurni telefon na koji se nitko ne javlja.
Što ne kažu da ne znaju, da ne znaju ni kada će znat i
riješe vas nevolja i iluzija da će vas uopće itko zaposliti
jer ste najkompetentniji? Ovako samo izgubite dvije godine
života na sve stepenice na koje su vas poslali i pola
socijalne pomoći na telefonske račune.
Ako pak imate posao, zadovoljno stojite kao radnik na
minimalcu u trgovačkom centru, koji služi ljudima više kao
izložba odjevnih predmeta iz budućnosti nego trgovina u
kojoj će neko zaista nešto kupiti. Odbrojavate sekunde do
kraja radnog vremena i torture, 10, 9, 8, 7, 6...kad ono:
Dobra večer, je li znate možda kako bih mogao ovo
zamijeniti? Naime kupio sam jedan bijeli pulover jučer na 6
mjesečnih rata, a moja žena misli da će mi crni duže
trajati, bar dok ga ne platim.
- Ne znam brate, ne znam. Samo dvije godine radim ovdje,
možeš li doći sutra, u drugu smjenu?.
Koliko je sati? 9 manje kvarat. Koliko? Ma ne znam, nemam
sat.
Ne znam je li psihološki i duhovno jako dobar odgovor.
Ne znam oslobađa od stresa, ne znam oslobađa od
odgovornosti, od rada, od osuda,očekivanja.
Ne znam vam pruža neslućeno puno mogućnosti.
Netko tko je rekao da ne zna, a sigurno zna, nikada nije
optužen za laž.
Ako mislite da znate, bolje recite da ne znate, da
izbjegnete sramotu kada se dokaže suprotno.
Ako pak znate da znate, opet će vas neko uvjeriti da ipak ne
znate sve, i da on bolje zna od vas. Ne valja se sa
"znalcima" boriti, lako ispadnete glupi nego što jeste.
Da li ste znali da vaš ministar prima mito? Ne znam.
Što ne znate? Ne znate da li znate ili ne znate da li je
primao mito? Ne znam.
Pa dobro je li vi išta znate? Ja samo znam da ništa ne znam.
Neznanje je blagostanje.
.jpg)
_001.jpg)