Ono u šta sam postao siguran je da se taj dio 4-te
dimenzije, ta tzv. «iluminati svijest» hrani emocionanom
energijom sa ovog našeg nivoa, pogotovo na frekvencijama
koje mi emitujemo kad smo u stanju straha i neizvjesnosti,
osjećaja krivice, osjećaja mržnje i agresivnosti. Odatle kad
”OŃI“ kreiraju raznorazne događaje koji izazivaju takva
stanja kod nas –
”OŃI“ nas jednostavno pretvore u neku vrstu
baterije. Kad god se bojimo nečega, mi emitujemo specifičnu
emocionanu energiju – kojom se
”OŃI“ hrane.
Postoji takođe jedan institut u Americi (Institute of
HeartMath) gdje su čak izmjerili frekvencije raznih emocija
i pokazali kako je frekvencija straha vrlo niska i spora dok
je npr. frekvencija koju emitujemo u stanju ljubavnog zanosa
mnogo brža i jača.
Vrlo je bitno da ovo dobro razumijemo, jer kad čovjek stalno
živi u neprestanom strahu i stalno emituje te vrste
frekvencija, on ne može da dođe u kontakt sa svojim višim
oblikom svijesti, koji je po svojoj prirodi funkcioniše na
drugoj, višoj frekvenciji. To je isto kao što ne možemo na
televizoru ili radiju da gledamo ili slušamo dva programa u
isto vrijeme, jer su oni na različitim talasnim dužinama.
U suštini, dok kod smo u ovoj našoj fizičkoj formi uronjeni
u realitet baziran na emocijama straha, dotle smo
vibracionalno isključeni i odvojeni od realnih potencijala
koje bi imali kad bi se uspjeli povezati sa onim drugim
dijelom naše svjesti, koji potiče sa mnogo višeg nivoa.
I sad se postavlja pitanje, pa dobro kako da izađemo odavde?
Gdje su «dobri momci»? Gdje su oni koji će nam pomoći?
Problem je da postoji vibracioni procjep između nas i njih.
Oni jednostavno, operišu na mnogo višim frekvencijama koje
su rezultat njihovog stanja svijesti i mi u stanju kakvom
jesmo ne možemo da uskladimo naše frekvencije sa njihovim,
da bi mogli uopšte da ih «čujemo». Jedini način da se
uskladimo sa njima je da se oslobodimo straha, time bi se
oslobodili i ove naše trodimenzionalne iluzije.
Ja već odavno
izučavam područje svijesti entiteta iz 4’te dimenzije, i još uvijek
pokušavam da saznam šta je njihov krajnji cilj. Čini se da su
”OŃI“
nekako i sami sebe zarobili u tom realitetu gdje jesu, i da odatle
ne mogu nikako da naprave neki veći progres.
”OŃI“
grčevito pokušavaju
da održe kontrolu kroz tu manipulaciju strahom i ko god se koristi
strahom da manipuliše druge, i sam je nekako zahvaćen tom vrstom
frekvencija i tako ne može da ostvari nikakav napredak. Njima je
jedino preostalo da održavaju taj status quo, i tako obezbjede svoju
egzistenciju sve dotle dok se mi ne počnemo da budimo, čega se
”OŃI“
najviše boje.