Ima ih svuda oko nas, od
jugonostalgičara, preko ljudskopravaša do antiglobalista...
Novinar DEPO Portala sortira najčešće tipove ljevičara i
desničara koje možemo sresti u našem društvu. Prvi tekst na
ovu temu posvećen je tipovima bh. ljevičara...
Iako politička podjela na ljevicu
i desnicu varira od društva do društva, u zavisnosti od
političke tradicije i socijalnog ambijenta, većina nas je
barem na nekom nivou u stanju bez teškoća prepoznati tu
distinkciju, iako nije uvijek lako objasniti na posve
egzaktan način kako uspijevamo, i to s velikom dozom
međusobnog slaganja, raznim konkretnim stajalištima odrediti
mjesto na toj jednodimenzionalnoj skali. S tim u vezi,
novinar DEPO Portala sortira najčešće tipove ljevičara i
desničara koje možemo sresti u našem društvu.
Prvi tekst na ovu temu posvećen
je tipovima bh. ljevičara...
1. Jugonostalgičar
Ovaj simpatični luzer jedan je od
najrasprostranjenih ljevičarskih tipova u našem društvu.
Bilo kakav pokušaj ozbiljnog razgovora s ovim tipom je
suvišan, jer ti nekakvi argumenti i zvanični podaci koje mu
navodite su potpuno bezvrijedni u poređenju s njegovim
iskustvom življenja u najsvaršenijoj i u najsretnijoj državi
na svijetu - u kojoj si mogao bilo gdje zaspati na klupi bez
da brineš za svoju sigurnost (mada, nije baš najjasnije zbog
čega su spavali po klupama s obzirom da ljudski rod već
vijekovima ima nastambine), u društvu je vladala pravda,
nije bilo prevelikih socijalnih razlika, svi su imali sve,
išlo se na ljetovanja, dobijali se stanovi od države, imao
se siguran posao, ljudi se nisu gledali po imenima... I na
ovim, milion puta ponovljenim frazama, otprilike i završava
njihova sposobnost komunikacije.
Ako mu probate navesti činjenice
da jestandard Jugoslavije u cijeloj Evropi bio tek značajno
viši nego u Rumuniji i Albaniji, dok su je debelo šišale čak
i neke socijalističke zemlje poput DDR-a i Čehoslovačke
(zapadnoevropske države ne treba spominjati), da je zemlja
krajem osamdesetih de facto bila u bankrotu, da nije baš
logično da iz tako bogate i prosperitetne zemlje petina
stanovnika ode kriviti leđa po njemačkim gradilištima, te da
njegova sjećanja na zemlju dembeliju su možda prije
svojevrsna halucinacija uzrokovana žalom za mladošću, kao iz
topa će vam sasuti optužbu da ste pripadnik
klero-nacionalno-fašističko-feudalno-neoliberalne elite koja
širi klevete i laži o najboljoj zemlji u vasionu, kako bi
opravdala pljačku i tlačenje napaćene radničke klase.
Stoga, preporučljivo je
izbjegavanje bilo kakvog pokušaja ozbiljne rasprave s njima,
jer je to potpuno uzaludno, a kada vam nakon šeste pive s
ozarenim očima i zabalavljenim ustima počnu dočaravati svoje
seksualnu iskustvo sa izvjesnom Slovenkom u Zaostrogu '73.,
pravite se da vas zanima, potvrdno klimajte glavom i
ustvrdite kako žalite što i vi niste živjeli u Titin vakat,
jer danas se više niko tako ne zigu. U zadnje vrijeme sve je
izraženiji fenomen generacija rođenih devedeset i neke koje
ne znaju ko su im aktuelni članovi predsjedništva, koliko im
država ima kantona ili kako se tačno zove, ali u znak
nostalgije za boljim i sretnijem vremenima ponosno nose
majicu s Titovom slikom i mašu trobojkom s petokrakom.
Gdje ih možemo pronaći:
Predizborni skupovi SDP-a, kafić „Tito“, partizanske
obljetnice, kabinet hrvatskog člana predsjedništva,
najzabačenije gradske birtije...
2. Ljudskopravaš
Pripadnik dobro uhljebljene
društvene elite koja je shvatila da vještine prodavanja
magle stečene na rodnim studijama i public relationsu mogu
itekako biti profitabilne, samo ako se stekne dovoljan broj
idiota koji su spremni pušiti tu priču i doživljavati ga kao
društveno bitnu osobu. Za razliku od jugonostalgičara, on je
okrenut budućnosti. Kosmopolit je spreman da ponese teški
križ oblijepljen novcem iz EU i drugih međunarodnih fondova,
kako bi u svoju primitivnu, zatucanu balkansku sredinu donio
dašak ljudskih, ženskih, gay, životinjskih, biljnih,
šumsko-vodenih... PRAVA!
Iako njegovo političko
opredjeljenje nije toliko posljedica jasnih svjetonazora,
koliko vrlo isplativog slijeđenja globalnih trendova, za
sebe će reći da je lijevo, najprije zbog svojevrsnog gađenja
prema svemu što ima veze s narodom, vjerom, tradicijom i
ostalim tekovinama „srednjovjekovne slabosti“, a koje,
jelte, povezuje s desnim. Po potrebi može uputiti i kritiku
na račun nečovječnog neoliberalnog svjetskog poretka i
multionacionalnih korporacija koje ugnjetavaju jadnog malog
čovjeka, ali ne što ima blagog pojma o čemu govori, nego jer
je fancy.
Gdje ih možemo
pronaći:
Nevladine organizacije, marginalne političke stranke (lafo
lijeve orjentacije?!), društveni fakulteti, specijalizirane
fabrike za proizvodnju magle...
3. „Šveđanin“
Zabavan tip. Neuk i ignorantan.
Srce mu je na pravoj, lijevoj strani, no pokazuje određen
otklon prema komunizmu i radikalističkim konceptima. Od njih
ga prvenstveno razlikuje što mu je privatno poduzetništvo u
suštini ok, ali samo ako je pod strogom državnom kontrolom i
ako država sprječava da njegovu dušu mori nepodnošljiva
zavist uzrokovana pohlepnim komšijom koji se besramno bogati
i usuđuje se na njegove oči uparkirati Cayennea u dvorištu.
Za to on ima pravo rješenje – Švedska.
Da, na svijetu postoji jedna
država gdje možeš neraditi, a živjeti kao bubreg u looju;
gdje poslodavac mora da te drži na radnom mjestu ma kako
radio, a ako dobiješ otkaz, da ti nastavi isplaćivati punu
platu; gdje nema velikih socijalnih razlika, jer ovim što
puno zarađuju država oduzima najveći dio prihoda; gdje su
najveće kompanije u vlasništvu države; gdje država brine o
pojedincu od kolijevke do groba...
Problem u težnji ka skandinavskom
eldoradu, pored sičušne činjenice da BiH nema ni približno
toliko akumuliranog kapitala neophodnog za održavanje takvog
sistema, je što on ni u Švedskoj više ne postoji. Barem
nekih dvadesetak godina. Početkom devedesetih glomazni
švedsju socijalni sistem doživo je svojevrtsan krah, a
zemlja (a također i cijela Skandinavija) je od tada provela
niz reformi liberalizacije. Porezi i socijalna davanja su
značajno smanjenji, većina državnih firmi je privatizovana,
uveliko su olakšani uslovi za bavljenje poduzetništvom, a
javna potrošnja je smanjena za gotovo dvadesetak posto.
No, bosanskom „Šveđaninu“
navedene stvari su špansko selo, jer na ovom svijetu postoji
jedna zemlja Švedska, koju baš i ne zna pokazati na karti,
ali zna da u njoj možeš do besvijesti zabušavati i opet
živjeti lagodnim životom, jer tu je država da brine o tebi.
Gdje ih možemo naći:
Besmislena forumska i facebook laprdanja, socijaldemokratske
stranke, birtije, taksi vozila...
4. Antifa
Radikalni ljevičar vođen najvišim
vrijednostima socijalne pravde, jednakosti i miješanja
lexilliuma s najeftinijom brljom iz lokalnog granapa. U
životu knjižicu veću od 50 stranica nije pročitao, ali zna
da živi u krajnje nehumanom, nepravednom svijetu poremećenih
vrijednosti gdje vlada diktatura kapitala i jači tlače
slabe, te je zato odlučan da krvožednoj kapitalističkoj
aždaji prereže vrat. Inspiraciju za svoje poglede uglavnom
pronalazi u stihovima neprosvjećenim zatucanim masama
nepoznatih underground bendova koji im heroinskim,
neartikulisanim urlanjem saopštavaju pravu istinu o svijetu
u kome živimo.
Napraviti nešto od svog života
nikad nije imao želju, a ni za ličnu higijenu pretjerano ne
mari. Vrijeme provodi u kafićima za probranu raju, po
parkovskim klupama i gradskim zidovima, gdje kao
desetogodišnji student sociologije, s 0 dana radnog
iskustva, sjedi u majici s likom Che Guevare i s dvolitrom i
jointom u ruci kupljenim od crkavice koju je iskamčio od
roditelja penzionera, mašta o danu kad će razularene
proleterske mase zbačenih lanaca krenuti u lov na buržujske
i nacionalističke gadove. Povremeno s jednocifrenim brojem
ljudi pokušava organizovati demonstracije ili gradske zidove
išfrlja kojom zvučnom ljevičarskom parolom.
Cinik bi rekao da bi njihova
ideološka uvjerenja splasnula s prvim osjećajem držanja veće
sume zarađenih novčanica u rukama, no realno, ko da ih
zaposli?
Gdje ih možemo sresti:
gradski parkovi, underground klubovi, skvotovi,
kreterion...
5. Praksisovac
Sličan tip kao i prethodni uz
jednu bitnu razliku – ovaj je potkovan i određenim
teorijskim znanjem i ispred imena mu najčešće stoji mr. i
dr. Vrlo utjecajan i ugledan član društva. Ne potpada pod
kolektivnu euforiju, niti drži previše da bilo kakvih
političkih manifestacija namijenjenih širokim narodnim
masama. Naprotiv, sebe smatra neupitnim autoritetom čija je
dužnost prosvjećivati zatucani narod. Problem je međutim što
narod, blentav kakav jeste, puno više drži do Stanijine
zadnjice ili hodžine hutbe, nego do njihovih
visokointelektualnih poruka. Čak ni kod studentske publike
njihove besjede o socijalizmu kao poretku čije vrijeme tek
dolazi ili poznastvu s Jurgenom Habermasom ne nailaze na
pretjerano odobravanje, što često budi goleme frustracije
koje katkad rezultiraju pojavom gnojnih čireva po cijelom
tijelu.
Dobro su uhljebljeni na budžetske
jasle, uvezani su i jedni drugima obezbjeđuju katedre,
prostor u medijima, nagrade i priznanja, ili pak zgodne
glupave studentice kojima se baš i ne uči... Ako na
filozofiji ili političkim naukama sutra zasja neka
studentska markistička zvijezda, već sutradan ćemo je
vidjeti kao asistenta omiljenog profesora ili kao novu
kolumnističku zvijezdu, a ako je pride sin ili kćerka nekog
od njih, put do zvijezda mu je zagarantovan.
Gdje ih možemo naći:
Fakulteti filozofije i političkih nauka, mediji, nevladine
organizacije, udruženja kulturnjaka...
6. Antiglobalist
Iako nerijetko može biti i desno,
zbog učestalijeg vezivanja uz ljevičarske pokrete ipak ga
svrstavamo lijevo. Sadrži karakteristike svih prethodnih
tipova. Borac za obespravljene i potlačene narode, prezire
zapad i vodeće imperijalističke sile koje provode teror i
izrabljuju siromašne i nemoćne, simpatiše razne diktatore
širom svijeta, preferira domaće, a prezire multinacionalne
korporacije... Lider svake zapadne države je bez izuzetka
hoštapler i zlikovac koji nastupa s agendom porobljavanja
svijeta! Svaki socijalistički južnoamerički diktatorski
klaun je poštenjačina i borac za slobodu koji svom narodu
želi dobro.
Gdje ih možemo naći: Mokra
Gora, kabinet predsjednika Republike Srpske, nevladine
organizacije, fakulteti...
izvor: depo.ba ›››
.jpg)
_001.jpg)