Gdje i kad smo izgubili osjećaj za odvajanje bitnog od
nebitnog. Da li se to desilo slučajno ili smišljeno? Opštim
propadanjem u posljednjih 25 godina nestali su i svi
kriterijumi. Ono što je bilo zapisano da nije svojstveno
Crnoj Gori desilo se. Tako je čojstvo i junaštvo o kome je
pisano nestalo, a priče koje su o tome svjedočile postale su
bajke. Kako nismo imali ni države, ni sigurnosti, ni bilo
kog instituta koji je svojstven normalnim narodima, počeli
smo ih praviti u iluzijama. Što je stvarnost bila lošija,
to je naša iluzija bila veća. Vremenom smo se uživjeli u
iluziju, toliko da nam se izmiješala sa stvarnošću. Sad
nemamo ni čiste iluzije, a ni prave stvarnosti. Šta da
uradimo, da raskinemo sa iluzijom ili sa stvarnošću? Radije
bismo raskinuli sa stvarnošću, jer je iluzija ljepša, ali
smo svjesni da će se ona ipak razbiti, te nam “mali” mozak
nalaže da ipak ostanemo pri stvarnosti. Ipak mislim da nam
je iluzija još potrebna. Stvarnost danas kod nas funkcioniše
po principu uređenog haosa. Kako to - uređeni haos? Moralne
vrijednosti koje se uzimaju zdravo za gotovo odnosno samo
materijalistički, dovele su do toga da je i Država ostala
bez skrupula (državu isto vode ljudi). Zakon funkcioniše
onda kad nekom odgovara, ili ne funkcioniše kad nekom ne
odgovara. Zato je to uređeni haos - uređen je za one koji
zakon sprovode po svom nahođenju. Haos je za sve ostale.
_001.jpg)