Reagujući post festum, na
opravdani revolt generisan ogromnom krizom koja nam se svima
bez najave sručila na glave, predsjednik Milo Đukanović je
izjavio, citiram: „Ne može se vratiti kvalitet crnogorske
ekonomije kroz pojačanu tražnju. Moramo prije svega pojačati
ponudu, odnosno proizvodnju, a toga nema bez rasta
investicija... potrebno je nastaviti stimulisati investitore
i pokušati da se malo boljom disperzijom država oslobodi od
zavisnosti od turizma i usluga.“ Dakle, morala se pojaviti
razorna pandemija, da bi i naš predsjednik shvatio da država
ne može da živi od vazduha (sektor usluga, turizma i
trange-frange ekonomija), koja deficite pegla besomučnim
zaduživanjima. Tek sad je puklo pred očima da je neadekvatna
privredna struktura uzrok duboke sistemske krize kojoj se ne
nazire kraj? Što je još opasnije, država ne posjeduje
adekvatne mehanizme da se, dugoročno gledano, efikasno
izbori sa ovom pošasti, jer je voz neophodnih strukturnih
reformi već krenuo sa stanice.