Homo sapiens živi
uronjen u svoj svakodnevni život do točke u kojoj zaboravlja sebe i
zaboravlja gdje ide, pa ipak, i bez da to osjeća, on zna da smrt
prekida sve. Kako možemo objasniti da su intelektualac koji je
napravio sjajna otkrića i tehnokrat koji ih je iskoristio, završetke
naših života izostavili izvan polja svojih potraga? Kako možemo
objasniti da znanost koja sve pokušava i sve ustvrđuje, uprkos tome
ostaje indiferentna prema zagonetci koja se otkriva u pitanju smrti?
Bilo da čovjek umre u
krevetu ili na međuplanetarnom brodu, ljudska uslovljenost nije se
ni najmanje promijenila.
.jpg)
