biografija:
Boris Dežulović (Split,
20. studenoga 1964.), hrvatski novinar i pisac.
Novinarsku karijeru počeo u splitskoj Omladinskoj iskri, a
nastavio je kao reporter Nedjeljne i Slobodne
Dalmacije.
Jedan je od suosnivača Feral
Tribunea a
od 2000. stalni je kolumnist Globusa. Komentator je
Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacija te sarajevskog
Oslobođenja i ljubljanskog Dnevnika.
Nakon raspada Jugoslavije,
u razdoblju novonastalog pluralizma,
Dežulović, zajedno s Viktorom
Ivančićem i Predragom
Lucićem,
piše satiričke kolumne,
u kojima su prevladavajuće teme Domovinski
rat i
tadašnji hrvatski predsjednik Franjo
Tuđman.
Iz tog razdoblja se pamti serijal njegovih ratnih reportaža
objavljenih u Slobodnoj poput one iz okupiranog Vukovara
1991., zatim “Smrt u Čelebiću” i niz tekstova iz opkoljenog
Sarajeva.
Dežulović je i pisac. Zajedno s Predragom
Lucićem priredio
je “Greatest shits: antologiju suvremene hrvatske gluposti”.
Godine 2003. objavio
je "Christkind", znanstvenofantastični roman
o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama
vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa
Hitlera kao
bebe. Godine 2005. objavio
je "Jebo sad hiljadu dinara", satirični roman o Ratu
u Bosni i Hercegovini,
kao i knjigu poezije "Pjesme
iz Lore". Iako su njegov zaštitni znak satirični komentari o
anomalijama društva u kojem živimo, Dežulović relativno
često piše i o drugim temama, posebice sportskim. Od tih
tekstova među najzapaženijima su bili trilogija o Zinedineu
Zidaneu ili
ideološkim promjenama Hajdukovih
navijača i Hajduka kao
kluba. Dio tih tekstova sabran je u zbirci “Diego Armando i
sedam patuljaka”.
Godine 2004. proglašen je novinarom godine u izboru HND-a. A
godine 2014. dobio je "Europsku novinsku nagradu" u
kategoriji najboljeg komentara, i to za “Vukovar: spomenik
mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koju je napisao u povodu
godišnjice pada Vukovara, a objavio ju je Globus.
Dežulović od 2005. živi i radi u Beogradu.
.jpg)
_001.jpg)