Danas je ljudima strano svako
dublje razmišljanje o Bogu, riječ Bog nas ne podsjeća više
na činjenicu da naše postojanje nije plod slijepe nužnosti i
fatalističkog usuda, već upada jedne personalne Drugosti
Stvoritelja u samo postojanje. Mi smo to istinsko osjećanje
tog božanskog prisustva u našim životima u Crnoj Gori ne
tako davno i imali, znali šta je istinska radost te
blagovijesti, zato što smo kao zajednica upućeni i zadojeni
još od utrobe naše narodne na taj odnos i tu bliskost, sve
je od naših epskih pjesama, naših mitova, narodnog pamćenja,
slikarstva izraslo i razgranalo se od tog osjećanja da smo
narod izabrani da smo rod rođeni sa Novorođenim. Odsječeni
od povjesnog tijela te istine, pritisnuti tjeskobom
tragičnog osjećanja života ispražnjenog od smisla potrage za
lučom makrokozma, prepušteni smo svijetu u kojem ništa nema
veću vrijednost od naših želja i naših života. U tom i
takvom pankosmičkom teatru riječ Bog je samo još jedna
vikipedijska odrednica, u kojoj je Hristos osnivač jedne
religije, harizmatični etičar, pobunjenika i borac za
ljudska prava koji je propovijedao ljubav jednih prema
drugima, mir u svijetu skoro kao neki vudstokovski manifest.
_001.jpg)