autor tekst 001 ›››

 

 

Bojana Komnenić

 

Iz ugla Crnogorca u Norveškoj: Zašto Norvežani ne žele da "prevare" sistem?

 Podgoričanin Ivan Đurišić odlučio je da 2009. ode iz Crne Gore. Prije šest godina, Norvešku je izabrao jer je bila obećana zemlja za određene profile zdravstvenih radnika koji su imali obrazovanje kompatibilno obrazovanju koje se primjenjuje u toj zemlji. Tako je i danas.

 "Stigao sam početkom decembra. Bilo je jako hladno, tmurno i ne baš obećavajuće na prvi pogled. Ulice su bile puste, komšiluk je bio tih, dok je snijeg bio sve što vas okružuje. Živio sam 50 km od Osla. Odjeljenje na kojem sam radio nije bilo ultra sofisticirano, naprotiv, izgledalo je decenijama staro. Osoblje je bilo gostoprimljivo i predusretljivo. Svaki početak je izazov", kaže Ivan za CdM.

 Imao je pomoć svoje bivše mentorke sa fakulteta, sadašnjeg profesora na Oslo and Akehus University College-u, kojoj je, kako kaže, zahvalan za dolazak i profesionalni napredak, te što nije morao puno da razmišlja o asistenciji pri dobijanju radne dozvole.

 "Uprkos velikoj pomoći na koju sam naišao, počeci života u Norveškoj su predstavljali najveću neizvjesnost i unutrašnju borbu u mom životu. Godinu sam radio kao tkz. “zdravstveni radnik”, profil sličan medicinskom tehničaru ili bolničaru, u zavisnosti od mjesta/posla koji sam obavljao. Godinu kasnije dobio sam autorizaciju zdravstvenog radnika sa visokom stručnom spremom, samim tim stabilniji posao i bolje uslove. Ono što me je definitivno vezalo za Norvešku je selidba za Oslo. Čovjek se ne smije miriti dok ne dobije bolje", poručuje naš sagovornik.

 Ivan je pojasnio šta mu je sve bilo potrebno od dokumentacije kada je aplicirao za posao. Svojstveno Norvežanima, precizno je naveo čitavu proceduru. 

Potrebno je:

 1. Potvrda o znanju jezika,  minimum – norskprøve 3  ( www.vox.no ), za visoke stručne spreme potrebna je potvrda o akademskom nivou norveškog jezika, zvanom nors høyere nivo ( testovi se nazivajuTrinn 3 ili Bergen test )  (www.uio.no ili www.vox.no ili)

 2. Autorizacija zanata ili visoke stručne spreme, www.sak.no ili www.nokut.no

 3. Ponuda za posao ( arbeistilbudskjema http://www.udi.no/ord-og-begreper/skjemaer/

 4. Potvrda o mjestu stanovanja

 Jednom kada prikupite svu neophodnu dokumentaciju morate aplicirati za radnu   dozvolu, http://www.udi.no/skal-soke/arbeidsinnvandring/.

 Kako je naveo, u toku dobijanja prve radne dozvole možete boraviti u Norveškoj ukoliko aplicirate iz te zemlje, ali nemate pravo na rad i ne smijete napustiti državu u tom periodu, odnosno morate aplicirati u periodu u kom se boravak smatra važećim (do 90 dana).

 I dodaje-svi koraci su jednako bitni i ne mogu se preskočiti, osim u slučaju da tražite azil ili u slučaju pripajanja porodice. I sve je dostupno na internetu, ne pitajte druge, pročitajte.  

Norveški jezik je važan, morate ga znati.

 "Kada razmislite to ne bi trebalo da bude razlog za ljutnju ili čuđenje. Da li neko od vaših kolega dolazi iz Irana i priča persijski jezik na poslu? Ne. I da imate Iranca na poslu morao bi pričati službenim jezikom naše države. Određene struke, IT inženjeri, elektro-inženjeri i slične profesije, imaju mogućnost zaposlenja sa visokim znanjem engleskog jezika, ali ovi slučajevi su rijetki. Engleski možete koristi kako bi se informisali, naručili pivo i ispričali se sa drugom vašeg druga, ali onda dođe ponedjeljak i govori se norveški", priča Ivan.

 Ivan je kazao da je posao koji je želio dobio, dakle, nakon godinu. I to je bio uspjeh. Posao je dobro plaćen.

 "Svi oni koji imaju pitanja u vezi sa zaradom, industrijom, tržištem, javnim sektorom, mogu pročitati informacije na birou za statitistiku http://www.ssb.no. Ne zaboravite da napravite razliku između neto i bruto zarade", kaže sagovornik CdM-a.

 Sigurno se pitate zbog čega Norvešku svi zovemo obećanom zemljom, te šta je recept za tako uređen sistem koji, zamislite, niko ne želi da “prevari”.

 "Građani Kraljevine Norveške imaju izrazito razvijenu socijalnu odgovornost i veoma su svjesni ozbiljnosti poštovanja zakona. Sa druge strane država je njegovala takvu svijest i formirala pravila kako bi relacije u društvu dovodile do sinergije. Niti jedna indvidua, nijedna država nema koristi od nepoštovanja zakona. Niti životna sredina, niti kućni ljubimci, niti naša pokoljenja neće imati koristi", uvjeren je Ivan.

 Tako se, objašnjava on, u Norveškoj, porez plaća tabelarno u odnosu na zaradu.

 U odnosu na oblik organizovanja preduzeća porez se plaća na različite načine i uvijek je u vezi sa visinom zarade.

 Stopa poreza je od 0-51 odsto, a faktori koji utiču na povraćaj poreza mogu biti kredit za stan ili kola kada se porez umanjuje 28 odsto od ukupne kamate plaćanje na ime kredita.

 Refundacija preplaćenog poreza za prethodnu godinu se uplaćuje u periodu između juna i septembra sljedeće godine.  

Osiguranje je jako važno

 CdM-ov sagovornik objašnjava da je zdravstveno osiguranje unutar državnih granica plaćeno kroz porez i doprinose poslodavca, dok se životno i putno plaća dodatno i to je stvar ličnog izbora.

 "Norvežani, uzimam za pravo da budem prost generalizujuću jedan narod, pate od jednog čudnog tipa anksioznosti, i to ne od bilo kakvog straha, već od straha da nešto slučajno ne bude osigurano. U slučaju gubitka posla država pokriva 66 odsto plate, dok se preostalih 34 odsto osigurava dodatno. Da ne nabrajam u nedogled, sve je osigurano. Ukoliko pojedinac nema mogućnost za tim, centar za socijalni rad definitivno ima", objašnjava Ivan.  

Radnik se cijeni

 Godišnji odmor u Norveškoj uglavnom traje pet nedjelja. Prekovremeni rad daje mogućnost za dodatnim odmorom. Nedjeljni rad iznosi 40 sati i ukjučuje pola sata odmora dnevno, a svaki sat preko 40-og se plaća kao prekovremeni rad.

 "Radnik može da izabere da skuplja slobodne sate kako bi zaradio slobodan dan i više slobodnih. Zdravstveni radnik, kao i svi ostali radnici imaju svoju autonomiju i poštuju se od strane poslodavca i tima u kom rade. Svuda postoje dobri i loši ljudi, tako da mogućnost da doživite neprijatnost uvijek postoji, ali rijetko na relaciji neobrazovan-obrazovan-više obrazovan. Van posla ljudi znaju biti hladni, asocijalni i neinteresantni, što oni sami priznaju, ali naravno postoje i oni koji su suprotnost jednom autentičnom primjeru Norvežanina. Ono što ja vidim kao mane života ovdje, neko vidi kao prednosti i vice versa. Mane života u Norveškoj se lako rješavaju resursima stvorenim u Norveškoj", priča Ivan.

 Ivan je bivši turnus lider i socijalni terapeut na odjeljenjima za psihijatrijsku brigu. Sada je i student ekonomije na univerzitetu BI, Oslo. Jer nikad nije kasno da još nešto naučite.

 "Ljudi ne razmišljaju na isti način ovdje kada je posao posrijedi, iako im je sigurnost na prvom mjestu. To dovoljno govori o sigurnosti posla. Ja sam promijenio nekoliko poslodavaca od 2009.godine, ne što sam morao, već zbog boljih uslova. Uvijek sam radio kod privatnika. I da, ovdje istinski važi pravilo da nikada nije kasno, tako da sam i ja nakon nekoliko godina postao zaražen tim motom. Počeo sam druge studije po redu, ovoga puta u oblasti ekonomije", kaže Ivan.

 Budite iskreni prema sebi i svojoj okolini pa se zapitajte da li na prste jedne ruke možete izbrojati prijatelje koji imaju jasan plan za budućnost. Ili jednostavno pođite od sebe. Imate li planove za budućnost sa prosječnom platom od 480 eura?

 U Norveškoj stvari stoje znatno drugačije. I suludo bi bilo da se upoređujemo. Ali dobre primjere iz prakse bi trebalo koristiti.

 "Pitate me kakvi su moji planovi u Norveškoj ili planovi za budućnost mojih bliskih prijatelja? Plan je da plana nema. Mogućnosti koje su pružene u Norveškoj mijenjanju životne stavove, moral i kogniciju na bolje. Kako god, mogućnosti su svuda oko nas. Kroz život se ne može ići izgovorima, svako od nas ima šansu, neko veću, neko manju. Uspjeh je stvar odluke isto kao i strah", zaključuje Ivan u razgovoru za CdM.

 Ako ste čitajući prethodne redove prevrnuli očima ili prosto shvatili da smo miljama daleko od Norveške, dobro bi bilo da znate da “promjene zahtijevaju vrijeme“. Možda vam ova rečenica trenutno ništa ne predstavlja. Dobro bi bilo ponavljati je svakog dana. Ali kroz djela. Kako je prenijeti među ljude najbolje zna Norvežanin Stejnar Brin, domaćin polaznika XIV generacije i alumnista Škole Demokratskog Rukovođenja, čiji sam član ove godine bila i ja.

 U Norveškoj smo bili, zahvaljujući Građanskoj alijansi, od 17. do 24. oktobra i to u Lillehammeru i Oslu. Bili smo gosti Nansen Akademije, gdje je Stejnar jedan od sjajnih predavača. Akademija koja godinama i godinama unazad gaji dijalog,posebno na Zapadnom Balkanu, otvorila nam je nove vidike.

 Bilo je zadovoljstvo slušati predavače koji stvaraju konkretne promjene, posebno u našem regionu, gdje se dijalog često odmah preskoči.

 Tokom studijske posjete "Šta je demokratija u praksi?" upoznali smo predstavnike izvršne vlasti, političkih partija, sindikata, pa čak i predsjednika Parlamenta Norveške.

 Iako se svako od sagovornika, naravno, potrudio da svoj dio posla opiše u najboljem mogućem izdanju, stiče se utisak da red, poštovanje zakona, disciplina i osjećaj da svako može nešto da priušti zaista dovode do rezultata. I to je negdje najjača uspomena koju smo, usudiću se reći, svi ponijeli iz Norveške. Koju bi mogli da oživimo u Crnoj Gori, ali je potrebno da svi učestvujemo. I da niko ne pokuša da “prevari” sistem.

 izvor: cdm.me ›››