U transhumanizmu se ističe da ovo
nije kraj evolucije već čovjek treba da evoluira dalje,
odnosno, da će za „novog čovjeka”, ovaj čovjek kakvog danas
poznajemo biti kao za nas nekada majmuni. I zato ova
transformacija čovjeka dovodi do logičnog pitanja što će
biti suština čovjeka, da li će postojati ta suština, za koju
se vjekovima unazad vjerovalo da je čovjek ima. Jer, suština
mu je omogućavala nepromjenljivost, a to bi mogao biti
remetilački faktor ove mračne vizije transhumanizma.