autor tekst 005 ›››

 

 

Blagoje Grahovac

 

Oni 

Komisiono izdanje jedne te iste klonirane politike balkanske političare čini uniformno smiješnim ljudskim figurama. U zatvorenim krugovima jedan drugog kleveću i ogovaraju poput zavađenih sokačara. Plahoviti su kao bujica, a strpljivi su kao zemlja kada je njihov interes u pitanju

 Velikani Ivo Andrić i Meša Selimović možda bi ovako opisali našu društveno-političku zbilju.

 Nakotila se carstvujuća „gospoda“ koja grčevito brani svoja stečena „prava“, dok se obična raja bori da očuva kakva-takva prava dostojna Čovjeka. Umjesto savjesti, tu carstvujuću „gospodu“ jedino muči njihova uvijek povrijeđena sujeta koja diktira njihove postupke. To prokletstvo im ne dozvoljava da se zaustave, zasite i zadovolje. Njihova umišljena gordost obogaćenih kriminalaca (a kasabalija u duši) pokazuje da su zadovoljni sami sobom, ali u isto vrijeme veoma zabrinuti za svoju budućnost.

 Zbog toga neprekidno vode izbornu kampanju i kada izbora nema, a političke protivnike doživljavaju kao mrske neprijatelje sopstvene zemlje. Njihova gordost je njihova unutrašnja mučna obaveza kako da očuvaju nedostižnu predstavu o sebi samima. Na druge ljude gledaju kao na povjerenike nepoznatih sila, a sumnjivih namjera. Balkanski političari su većinom ljudi veoma sumnjiva obraza, ali zato oni imaju više obrazina, što može da prevari čak i one najopreznije, i one najsumnjičavije.

 Doživljaj da su napušteni od svojih, a gonjeni od protivnika, sudbina je svih političkih šićardžija. Svoj život žive između važnosti laskanja i snage zastrašivanja. Redovno udružuju laži i nasilje. Partijske udbe nekada su pratile šta ko radi, a ove njihove udbe sada istražuju šta ko misli. Kratka pamet, tvrdo srce i visoko mišljenje o sebi znaci su prepoznavanja prostaka od zanata. Sve više se čeliče tuđim nesrećama. Bogati i silni, mrze sve što je okrenuto nejaku čovjeku.

 Vlast koja se plaši naroda nije narodna. Tada život teče u smjenama nadanja i strahovanja, a političari sve to rade njihovim usiljenim mirom i njihovom vještačkom vedrinom. Njima je više stalo do njihovih shvatanja o životu, nego li do života samoga. Oni život troše riječima, a ne biološkim procesom. Znaju da ih svi „žele“, a ti isti ih ne vole - uvijek su u pitanju vlast i novac. Ni Bog sami ne zna kada ti ljudi lažu, a kada govore istinu. Njihova sračunata gluma pretvara ih u otrovne mumije.

 Sa zanosom osluškuju i posmatraju sebe i ono što smatraju svojim. Za sve ono što nemaju, ne znaju, ne mogu, oni znaju da nađu zlu riječ ili pogrdno ime. Na taj način oni učestvuju u svim, pa i u onim najvišim stvarima u kojima, inače, nikada i niti po čemu ne bi mogli imati udjela. Umislili su da imaju uspjeha zanemarujući aksiom da umišljeni uspjeh čovjeku vrat lomi. Nesporazumi su prirodni, a neuspjesi su neminovni. Zanemaruju da u svim prevratima jedni stvar vode, dok je sasvim drugi izvode.

 Komisiono izdanje jedne te iste klonirane politike balkanske političare čini uniformno smiješnim ljudskim figurama. U zatvorenim krugovima jedan drugog kleveću i ogovaraju poput zavađenih sokačara. Plahoviti su kao bujica, a strpljivi su kao zemlja kada je njihov interes u pitanju. Pobjednici rano liježu, dobro spavaju i rano ustaju, dok je kod poraženih sve obrnuto. Ovi balkanski stalno glume pobjednika, ali kasno liježu i slabo spavaju, osim ukoliko ne koriste različita pomagala. To je siguran znak da su već sada poraženi ili i sami vide da će se to uskoro desiti. Monarh-uzurpator uvijek manje vrijedi negoli da je poginuo u najmanjoj svojoj pobjedi.

 Tokom decenija, narod se poistovijetio sa svojim tlačiteljima, pa će se malo šta promijeniti kada ti tlačitelji budu otišli, na ovaj ili na onaj način. Baš kao što je slučaj sa narodima koji su bili pod tuđom okupacijom - ostali su lenjost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. Tada je teško biti dostojan slobode. Bolest je uvijek sirotinjska sudbina, ali je ona i bogataška kazna. Način bolovanja je različit, ali je shvatanje bolesti uvijek isto. Isticanje tobožnje lične gordosti, a upućenost na milostinju ili očekivanje darovanja znak su slabosti duha. Naglašena ožalošćenost zbog nekog pokojnika koji i nije bliski srodnik znak je sklonosti prema foliranju i skretanju pažnje na sebe. To je masovna pojava!

 Sitni i bezimeni ljudi se penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih. Oduvijek je poznato da se dva naraštaja, koji se dodiruju i smjenjuju, najteže i podnose. U stvari, oni se najmanje poznaju. Oni koji nisu u stanju oduprijeti se krupnim a rđavim stvarima, kao što su u stanju oni izuzetni i snažni pojedinci, postaju žrtve tih događaja. Oni koji se lako pomire sa tim događajima postaju dio gomile prosječnog svijeta.

 U ovakvom svijetu ljudska dobrota postaje golo siroče, pa se dobar čovjek može pohvaliti: “Ko se sa mnom druži, izgubiće položaj, ali će zato sačuvati slobodu“, a jedan pjesnik je kazao: “U djeci se obnavlja i čisti rijeka čovječanstva“. Valja se nadati! 

izvor: vijesti.me ›››

 

 

autor tekst 004 ›››

 

 

Blagoje Grahovac

 

DPS je udbaška i kriminalna organizacija

Šta je pokazao Sedmi kongres DPS-a, šta se dešava u toj partiji?

 GRAHOVAC: Samo nekoliko dana prije svrgavanja Nikolaja Čaušeskua, pri tajnom glasanju u parlamentu o povjerenju njegovoj politici, od 398 poslanika protiv njegove politike su bila smo dva glasa. Vođa DPS-a stoji znatno bolje. Protiv nije bio ni jedan glas. U isto vrijeme većina članstva DPS-a prema vođstvu te partije ima izražen prezir. Njihovu dosadašnju homogenost držao je njihov interes, sadašnju uglavnom drži strah od vođe, a već sjutra neka mu je sami bog u pomoć.

 MONITOR: Šta znači izbor Duška Markovića za zamjenika DPS-a i da li je to dokaz da je mojkovački klan apsolutno pobjednički?

 GRAHOVAC: To znači da je DPS bio, da je sada, i da će zauvijek biti udbaška, ne partija, nego organizacija. Godinama ističem da je to kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija. Đukanović će uvijek favorizovati onaj klan koji bunkerski štiti njegovo svevlašće.

 MONITOR: Đukanović je praktično penzionisao Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića. Vaš komentar.

 GRAHOVAC: Siguran sam da Đukanović o svima njima ima negativnije mišljenje nego sve zajedno što sam o njima kritički napisao. Marović je vrlo kompaktna ličnost u nagonu za novcem i vlašću. Prodaće i najrođenijeg samo da se domogne cilja. Vujanović je raspolućena ličnost. Ima daleko veće ambicije nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti. Ima i savjesti koja je ugrađena u njegovu vidljivo građansku pristojnost. On vidi šta sve DPS radi, pa ima strah od krajnjeg ishoda. Kao dugogodišnji advokat, on supozicijski logicira, pa mu je i taj ishod jasan. Najkraće rečeno – Vujanović je na golemim mukama. Lukšić je daleko ambiciozniji nego što na prvi pogled liči. Svjestan je da je svaka budućnost sa DPS-om veoma rizična.

 Đukanoviću je sve ovo dobro poznato. On u njih više nema povjerenja. I njima je sve ovo potpuno jasno, pa svi zajedno žive u ravnoteži straha jedni od drugih.

 MONITOR: Nedavno ste izjavili da je stvarni predsjednik Vlade Srbije Milo Đukanović. Šta Vam to znači?

 GRAHOVAC: To nije teza, nego je tragična zbilja. Naime, Jugoslavija je razbijena iz geopolitičkih razloga pod dirigentskom palicom KGB-a. KGB je formirao mrežu banditosa koja je bila sastavljena od vojnih i državnih službi, kriminogenih struktura, te od mladih političara gladnih vlasti i novca. Banditosi su operativno dirigovali ratom i mirom, pljačkaškom privatizacijom i tehnologijama političke, ekonomske i društvene tranzicije.

 Đukanović je ubjedljivo najosposobljeniji tehnolog takvog vladanja u regionu, pa i šire. Pošto je Srbija decenijama poligon ruske mitomanije i crnogorske mafije, tehnolozi vladanja na Balkanu Srbiju nikome neće lako prepustiti. Banditosi i dalje vladaju ex-yu državama koje nisu u EU. Vučić iskreno pokušava da Srbiju izvuče iz te mreže, ali potpuno pogrešnom fascinacijom - Milom Đukanovićem. Vučić ozbiljno može biti ugrožen od nečije ,,crne ruke".

 MONITOR: Kako komentarišete Đukanovićevu poruku da više neće trpjeti da SDP bude istovremeno i vlast i opozicija?

 GRAHOVAC: Različitost i drugost apsolutistima nisu svojstveni, iako se baš oni busaju demokratijom. Ukoliko se taj drugi usudi biti i neposlušan, ne gine mu DPS politički streljački stroj. I ne samo politički. DPS, kao samozvani lider u regionu svega i svačega, tako radi punih 26 godina.

 MONITOR: Ranko Krivokapić je uspio da ostane lider SDP-a. Mogu li se očekivati neke promjene u SDP-u, pa i napuštanje koalicije sa DPS-om?

 GRAHOVAC: U posljednjih deset godina više puta sam savjetovao Ranku Krivokapiću da uhapse Vujicu Lazovića. Njegovo hapšenje bi bilo potpuno jasno i građanima, a i samom Lazoviću. Iako je Lazović po svemu tipičan DPS-ovac, ne bih se iznenadio da ga uhapsi baš Đukanović, čime bi on zadao smrtni udarac SDP-u. Briljantan je on tehnolog svevlašća. Svaki dan iščekivanja da SDP nešto preduzme, deset je dana njihovog kraćeg političkog života. Trenutno napuštanje koalicije sa DPS-om jedini je način za opstanak SDP-a. To je za Crnu Goru strateški daleko važnije od izgovora da to ne bi bilo dobro zbog ulaska Crne Gore u NATO.

 MONITOR: Razjedinjena i posvađana opozicija priprema proteste za jesen, da bi se, kako najavljuju, stvorili uslovi za formiranje prelazne vlade. Šta opozicija time može postići?

 GRAHOVAC: Malo šta. Formula za pravilno detektovanje političke situacije u Crnoj Gori glasi: ,,Ko god je za bilo kakav savez sa DPS-om, direktno je odgovoran za nepostojanje demokratije i vladavine prava". Manjinske partije, zbog šićardžijskog interesa njihovih rukovodstava, svojim narodima trajno nabacuju hipoteku krivca. Evidentno je da neke opozicione partije u svojim redovima imaju DPS udbaške diverzante. Kako ih prepoznati? To su one partije koje prihvate bilo kakvu saradnju sa ovakvim DPS-om. Kako prepoznati drugačiji DPS? Biće drugačiji onda kad iz državno-političke hijerarhije budu sklonjeni svi oni koji su od sadašnjeg DPS-a birani ili imenovani za dužnosti.

 MONITOR: Premijer se na kongresu hvalio uspjesima Crne Gore. Kako biste Vi opisali stanje u ovoj državi po pitanju kriminala, korupcije i vladavine prava?

 GRAHOVAC: Ritual u kongresnoj sali je više ličio na ritual u konclogoru, nego u kongresnoj sali. Od upravnika konclogora zarobljenik ima strah, čak i onda kada izađe iz zatvora. Međutim, perverziju i morbidnost tog skupa najbolje je odslikavao vozni park ispred kongresne sale. Bio je luksuzniji od VIP parkinga ispred Pentagona. Vidio sam to svojim očima. Naspram toga, većinska Crna Gora jeca i grca od oskudica svih vrsta. Sluti da se iznenada može desiti svenarodni antifašistički ustanak.

 MONITOR: Šta se nakon smjene Bora Vučinića dešava u ANB-u?

 GRAHOVAC: Marširaju u više kolona: Đukanovićevoj, Marković-Veljovićevoj, Roćenovoj, Grandovskoj, Natovskoj i Kagebeovskoj. Ali, vrlo marljivo prate sa kim se sve sastaje general Grahovac. Nikako da otkriju ko generalu piše sve ove tekstove, jer izražavaju sumnju da te tekstove piše jedan čovjek.

 MONITOR: Prije četiri godine ste izjavili da Vojska Crne Gore predstavlja neodrživ sistem. Da li se u međuvremenu u VCG nešto promijenilo?

 GRAHOVAC: Ostajem pri ranije iznesenim ocjenama, a promijenilo se to što su odnosi u vojsci danas zatrovani do stepena maligniteta.

 MONITOR: Da li je ugrožen mir na Balkanu, dižu se tenzije u BiH, Makedoniji, Kosovu...?

 GRAHOVAC: Balkan je od postkonfliktnog ponovo postao predkonfliktni region. Sve to odrađuju oni isti banditosi iz istih geopolitičkih razloga, a za potrebe istog centra. Bojim se da će vašingtonsko-briselska birokratija opet biti nadmudrena. Provjerićemo to po tome da li će opet neko od njih proglasiti Đukanovića faktorom stabilnosti u regionu.

 MONITOR: Stalno se gata kada će Crna Gora ući u NATO. Kada će se to desiti?

 GRAHOVAC: Desiće se vrlo brzo ne zbog toga što je Crna Gora spremna za NATO, nego što je to geopolitička potreba. Kada vašingtonsko-briselska administracija shvati da je do sada više puta bila geopolitički nadmudrena na Balkanu, onda će preduzeti mjere da građanima ex-yu država pomognu da uklone banditose iz državno-političke hijerarhije, čime će Balkan prestati da bude sredstvo geopolitičkih igara. Balkan mora biti tamo gdje geografski i civilizacijski pripada, a to je Evropa. Najdalje za godinu, Crna Gora će dobiti poziv za NATO.

 MONITOR: Da li baš ovakva EU?

 GRAHOVAC: EU će se uskoro početi reformisati i za očekivati je da će ona biti ili troslojna ili troprstenasta. Za planetu je sudbonosno da se uspostavi američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama, što će se uskoro i desiti. Formula svih uspjeha je u čestim promjenama vlasti, što je jedina garancija za demokratiju i vladavinu prava. Do zarobljenih građana Crne Gore to još ne dopire.

 MONITOR: Švercuje li se i dalje oružje preko Crne Gore?

 GRAHOVAC: Stara je formula da, kada se u medijima ekskluzivno javlja o švercu oružja, najčešće je to dimna zavjesa iza koje neko drugi stvarno švercuje oružje. Za promet naoružanja i vojne opreme treba pribaviti mnogo državnih i međunarodnih dozvola i sve su to javna dokumenta. Često se dešava da se medijski inkriminišu baš takvi poslovi, a da iza toga neko drugi zaista vrši inkriminišuću radnju. Baš ti drugi nasankaju lakovjerne novinare. Treba biti oprezan.

 MONITOR: Zbog Vaše knjige ,,Glasovi iz gluve sobe" izloženi ste velikim napadima u Srbiji. Zašto?

 GRAHOVAC: Upravo zbog toga što knjiga otkriva zašto i kako je razbijena Jugoslavija. Kao praćka su reagovali banditosi i lica sa potjernica. Iako u Srbiji ima najviše srdžbe, ipak se dirigentski štap nalazi u Crnoj Gori, a idejni pokretač akcije je na Istoku. Sve im je uzalud, jer su građani Srbije knjigu dočekali kao melem na ranu, pa se knjiga i dalje nalazi na top listi najtraženijih. Izašlo je i drugo izdanje, a ovih dana izlazi i elektronska knjiga. Očigledno je, knjiga se traži na mnogim meridijanima. 

izvor: monitor.co.me ›››

 

 

autor tekst 003 ›››

 

 

Blagoje Grahovac

 

Država stražara

 Kada je kultura u pitanju, moderne društvene teorije ni u čemu nijesu modifikovane u odnosu na one tradicionalne

 U kakvom su stanju mentalnog zdravlja i duhovonog bogatstva oni koji stalno očekuju da im se nešto da ili su u iščekivanju da nešto dobiju? U groznom su stanju. U kakvom li su tek stanju oni koji stalno od drugih, a posebno od države i društva, otimaju?

 Bez obzira na velike bankovne račune, oni se uvijek nalaze u stanju naglašene pohlepe i straha od besparice. Osjećaju jaku potrebu "za samo još malo". Inače, to je genetski kod siromaha. Još teži slučaj je kada u nekome proradi genetski kod lopova. Onog švercerski špekulativnog. A tek kakav težak slučaj je kada se svi takvi udruže, pa uzmu vlast. U stanju su pogaziti svačiju vrijednost kako bi do izražaja došla njihova svekolika sićušnost. I ona moralna i ona duhovna. 

 Ukoliko prepoznate nešto od prethodno rečenog, zaključićete da se radi o patološkom poremećaju u nekom društvu. To je znak za uzbunu. Od svega rečenog, gore je ako neko nešto nekome daje, ali, da bi zauzvrat dobio još više. Tako se formira lanac zavisnika od vlasti. Ima li šta gore od toga? Ima - kada ovi pobrojani postanu uzorom osiromašenoj većini. Posebno osiromašenoj omladini. Ima li nešto gore od ovoga? Ima - kada, one u najnižem staležu, počne da nagriza zavist, ljubomora i međusobna netrpeljivost, ali ne prema lopovima, špekulantima i vlastodršcima, nego prema onim "svojim", koji imaju istu životnu sudbinu. To je znak da vlastodršci, švercerski špekulanti i lopovi mogu mirno lamentirati i likovati nad žrtvama njihovog zločina. Takav im je genetski kod. Ali, i žrtve znaju da lamentiraju u svojoj nesreći. Čak bi se mnoge od njih rado pridružile svojim dželatima. To je oblik genocida na koji se dobrovoljno pristaje. I to je genetski kod.

 Kada je kultura u pitanju, moderne društvene teorije ni u čemu nijesu modifikovane u odnosu na one tradicionalne. Kultura i danas, baš kao i vijekovima ranije, ima pet dimenzija. To su: prvo, odnos čovjeka prema čovjeku; drugo, odnos čovjeka prema društvu; treće, odnos društva prema čovjeku; četvrto, odnos čovjeka prema prirodi i peto, odnos društva prema prirodi. Država, koja u svojoj politici ovo prepoznaje i politički u tom pravcu djeluje, izgradiće društvo tolerantnosti, humanosti i održivosti. Politika, u kojoj se kultura, prvenstveno, mjeri brojem filmskih ili pozorišnih predstava, muzičkih festivala, sportskih priredbi ili likovnih izložbi, ne može se nazivati politikom.

 Jer sve to su samo ljudske potrebe, baš kao što su to voda ili hrana. U društvima, gdje među ljudima vladaju vučiji odnosi, znak je da vlast nije pronašla svoju pravu ulogu. Ili možda, svjesno gradi takve odnose da bi bezbrižnije vladala. U mentalitetu u kome postoji sklonost "kreiranja" prošlosti, rizikuje se da se ugrozi budućnost. "Kreiranje" prošlosti je iracionalnost koja produkuje razne podjele i zavađe, koje, u vladanju, veoma vješto koriste političke mafije.

 Naprijed rečeno produkuje različite društvene devijantnosti, a i svakojako međusobno nepovjerenje među ljudima. Različiti strahovi su najčešća prateća pojava. Kako sve to prepoznati? Preko broja ličnih gardi, straža, ograda, blindiranih vrata i... Više od pola godine, po tom pitanju, pokušavam izanalizirati situaciju u Crnoj Gori, radi poređenja brojne veličine dvije skupine. Prva skupina je broj proizvodnih radnika (ne računajući poljoprivredne proizvođače na ličnim imanjima), a druga skupina je ona koju sačinjavaju: pratioci, tjelohranitelji, stražari, vratari, čuvari, portiri i različita registrovana i neregistrovana sekjuriti. Ono što je nepobitno, više je nego alarmantno. Druga skupina je daleko brojnija. To je čitava divizija naoružane paravojske. Crna Gora je pretvorena u stražaru, a stanje opšte sigurnosti građana je sve nepovoljnije. Ne pomažu ni ograde ni brave ni kalauzi. A ni obezbjeđenja. Veći, a ne tako uočljiv, problem je sadržan u činjenici da je borbena snaga te naoružane paravojne divizije daleko veća od snage regularne vojske i policije. Može se samo pretpostaviti ko je stvarni komandant te naoružane sile.

 Uoči jednih izbora prije pet godina, javno sam upozoravao građane da ne glasaju za bilo koju listu na kojoj se nalaze lica koja imaju telohranitelje. Takva lica redovno imaju nečistu biografiju i nečistu savjest. Po pravilu, diskretno obezbjeđenje je potrebno trojici predsjednika: države, Vlade i Skupštine, iz razloga da neko lice, koje može imati psihičke probleme, ne bi izazvalo bilo kakvu neugodnost. Fizička zaštita bi, itekako, trebala šefu policije i državnom tužiocu koji, po službenoj dužnosti, gone kriminalce. Ovim dosadašnjim crnogorskim, zaštita nije potrebna iz razloga što se, još uvijek, kriminalcima nijesu zamjerili. Zbog toga i jesu veoma grešni, ali, prema građanima i prema zakonima.

 Dok genetski kod lopova, švercerskih špekulanata, hvalisavaca i lažova bude proizvodio ovako bučnu priču o Crnoj Gori, kao uspješnoj evropskoj priči, dotle će se uvećavati broj stražara i telohranitelja. A časni ljudi će sve više trpjeti. Veoma dugo, jer je i tolika količina trpeljivosti takođe gentski kod. Slobodarski genetski kod za odbranu od stranih zavojevača je istorijska konstanta Crnogoraca. Baš kao i onaj podanički prema domaćim plemenskim vlastodršcima. Mnogi, još uvijek, nijesu svjesni da Crnoj Gori ne prijeti nikakva opasnost izvana. Ali, zato se ona unutrašnja opasnost permanentno uvećava. Krajnje je vrijeme za veliku promjenu. Građani, vi koji ste još uvijek slobodni i vi koji bi željeli to biti, o tome odlučujete baš VI! 

izvor: vijesti.me ›››

 

 

autor tekst 002 ›››

 

 

Blagoje Grahovac

 

Banditi i dalje jašu

Pokazatelji nedvosmisleno ukazuju na tijesnu povezanost karaktera i ciljeva ratova sa kriminalitetom kao pojavom u destrukciji i devastaciji svega postojećeg uz permanentno nasilje nad civilnim stanovništvom

 Pojmove “komunizam” i “komunistički” razbijači SFRJ neprekidno ponavljaju kao mantru, da bi u nekakvom njihovom vulgarnom racionalizmu pokušali opravdati njihove gnusne postupke u razbijanju tog državnog, socijalno pravednog, političkog, etičkog i kulturološkog unikatnog dragulja. Mnoštvo je parametara koji pokazuju i dokazuju prethodni kvalifikativ.  Jedan svjedoči da je većina građana Jugoslaviju doživljavala kao svoju kuću. Naime, iz popisa stanovnika 1981. godine može se utvrditi da je 1.998.000 Srba živjelo izvan Srbije, da je 645.000 Hrvata živjelo izvan Hrvatske, da je 353.000 Muslimana živjelo izvan BiH, a da je više Crnogoraca živjelo izvan Crne Gore, nego u njoj samoj. Sljedeći parametar se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, koju je većina građana doživljavala kao Jugoslaviju u malom. Popis iz te 1981. godine govori da su Muslimani živjeli u 92%, Srbi u 84%, a Hrvati u 76% prostora BiHe. Od ukupno 10.000 naseljenih mjesta, preko 80% njih je bilo dvonacionalno ili tronacionalno, a ispod 20% je bilo jednonacionalno. Nacionalizmi, šovinizmi i klerofašizmi su doživljavani kao nakazni, nedozvoljivi ili sramotni oblici nečijeg ponašanja, pa je to uticalo da se profiliše etičko, duhovno i kulturološko biće jugoslovenske nacije na zdravim osnovama. Jugoslovenstvo je bilo doživljaj kod većine stanovništva, uz istovremeno poštovanje svoje nacionalne i republičke pripadnosti.

 I poslije toliko vremena od završetka ratova na ex-Yu prostoru, pouzdano se mogu izvući dva zaključka: prvo, ni danas nemamo tačan podatak o broju poginulih, ranjenih i nestalih lica; i drugo, i poslije svih sporazuma o završetku ratova, faktičko stanje je da (analizirajući društveno i duhovno stanje nacija) možemo konstatovati da se Hrvatska, Srbija, BiH i Kosovo i dalje nalaze u produženom ratnom stanju. Masovna pojava PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) na to upućuje.  Zapanjujuća činjenica je da je broj poginulih civila neuporedivo veći od broja poginulih vojnika. Ovo se može objasniti činjenicom koju je iznijela Ekspertska komisija UN, koja je već 1993.  identifikovala 83 paravojne oružane grupe, povezane sa kriminogenim strukturama, od čega 56 srpskih sa skoro 40.000 pripadnika, 13 hrvatskih sa blizu 20.000 pripadnika, te 14 bošnjačkih sa blizu 6.000 pripadnika. To je za posljedicu imalo da su kriminalitet i banditizam bili osnovno obilježje ratova na ex-Yu prostoru, što se ogledalo kroz: razbojništvo, pljačku i prisvajanje tuđe imovine, šverc, silovanja, ucjene, ratno profiterstvo, te kroz pljačkašku privatizaciju društvene i državne imovine kao jednim od oblika državnog kriminala.

 Pokazatelji nedvosmisleno ukazuju na tijesnu povezanost karaktera i ciljeva ratova sa kriminalitetom kao pojavom u destrukciji i devastaciji svega postojećeg uz permanentno nasilje nad civilnim stanovništvom. Sve to se kroz političku propagandu pokušavalo opravdati borbom protiv komunizma, protiv (kako oni kažu) partijskog jednoumlja, te tobožnje njihovo nacionalno i vjersko samoosvješćivanje. Tako je došlo do čvrste sprege između ekstremnih nacionalista, šovinista, klerofašista i lopova. Tada neminovno dolazi do političke ekspanzije poraženih klerofašističkih ideologija, prvenstveno kod potomaka klerofašističke kolaboracije sa Trojnim paktom, kao jedne, te one staljinističko-informbiroovske kao druge ideološke profilacije. Neminovno je da je sve ovo impliciralo tragičnu logiku da se ratovi na ex-Yu prostoru svrstaju u grupu prljavih, nehumanih i anticivilizacijskih. Ovo je rijedak presedan u istoriji ratova. Zbog toga, a u skladu sa odredbama Ženevskih i Haških konvencija koje tretiraju međunarodno ratno i humanitarno pravo, nije bilo teško kvalifikovati najteže zločine koji su počinjeni na ex-Yu prostoru među kojima su: zločin genocida, zločin protiv čovječnosti, zločin etničkog čišćenja, zločin deportacije i slično.

 Pored velikog broja poginulih, i broj ranjenih se mjeri stotinama hiljada.  Broj nestalih se broji hiljadama. Broj onih koji su zbog ratnih dejstava privremeno morali napustiti svoj dom dostiže šest miliona, dok broj onih koji su trajno promijenili svoje prebivalište prelazi jedan milion. Materijalne štete se mjere hiljadama milijardi dolara, dok se zaostajanje u razvoju mjeri sa 3-4 decenije. Poslijeratno iseljavanje stanovništa iz ex-Yu država, a posebno mladih i obrazovanih ljudi, te demografsko pražnjenje prostora poprima biblijske razmjere. To bi moglo prouzrokovati dugoročnije i veće štete, nego što su bile one ratne.

 Očigledno da je Jugoslavija bila najveći državni i društveno-politički evropski projekat u XX vijeku, pa je samim tim razbijanje Jugoslavije najveći zločin u Evropi poslije II svjetskog rata. Ko su sve krivci ovakvih zločina? Glavni izvršioci razbijanja Jugoslavije su mreže banditosa sastavljene od vojnih i državnih tajnih službi, kriminogenog i podzemlja i nadzemlja, te od izabranih političara iza kojih su čvrsto stajale njihove političke partije. Ti političari su birani po profilu ličnosti, u kojem je dominirala njihova pohlepa za moći novca i moći vlasti. Apsolutno su ovladali svojim partijama, a njihove partije, tj. oni lično, su (kao svoje privatno preduzeće) prisvojili države (i entitete) na čijem čelu su bili.

 Postavlja se pitanje zašto institucije i zvaničnici međunarodne zajednice tako dugo i tako blisko sarađuju sa balkanskim kriminalnim političkim hazarderima. Odgovor je u činjenici da neoliberalizam kao najopakiji oblik fašizma hara planetom, a da su se balkanski ratni hazarderi vješto prilagodili tom procesu. Imaju identičan politički vokabular kao i zvaničnici Evrope i Amerike, dok istovremeno u praksi i na terenu ordiniraju ratnim pljačkaškim, te koruptivno-špekulativnim poslovima. Te iste ratne partije su privatizovale novonastale države koje im služe kao njihova partijska preduzeća. Njihove privatne države,  a u našim zemljama, funkcionišu na principu legalne nemoralnosti. Njihovo ratno političko bratstvo besprijekorno funkcioniše i dan-danas. Ratnim partijama nije bilo teško da za sebe vežu crkve i vjerske zajednice, jer u njima istim decenijama bujaju nacionalizam i klerofašizam. Crno bratstvo je spakovano, pa ne treba da čudi što su rehabilitacije mračnih ideologija i svakojakih zločinaca postale svakodnevna praksa na ex-Yu prostoru. Naša nevolja se nalazi u činjenici da te iste ratne partije čvrsto drže vlast u ex-Yu državama, izuzimajući Sloveniju, a od nedavno i Makedoniju. Da bi EU izbjegla svoju dezintegraciju i sopstvenu destrukciju, najvažniji korak je da njeni zvaničnici prekinu svaku komunikaciju sa ratnim partijama na ex-Yu prostoru. One se i danas mogu smatrati ratnim, jer niti jedna nije uzela otklon od svoje politike iz ratnih vremena. Briselske birokrate, urazumite se! 

izvor: vijesti.me ›››

 

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Blagoje Grahovac

 

DPS gang 

DPS gang svakodnevno priređuje igrokaz, kobajagi, hoće da pokažu kako je moguće prevaspitati "nestašno" čedo, tj. budvanski DPS

 Vijesti koje godinama dolaze iz Budve i Podgorice „uveseljavaju“ region, a već zabrinute građane Crne Gore uvode u strah. DPS gang svakodnevno priređuje igrokaz, eto kobajagi, hoće da pokažu kako je moguće prevaspitati svoje "nestašno" čedo, tj. budvanski DPS gang. Ćorava posla!

 Čitavu deceniju javno ističem da je DPS Crne Gore kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija. Za sve to vrijeme na ovakve stavove samo je jednom blago reagovao Filip Vujanović. Zapravo, po kriterijima savremenih političko-pravnih teorija nije teško klasifikovati po čemu je DPS kriminalna, po čemu je zločinačka, a po čemu  neofašistička organizacija. Vjerujem da su te elementarne stvari poznate pravniku Filipu Vujanoviću. Ali, očigledno je da je građanski pristojno vaspitani i do sada moralno kredibilni Filip svojevoljno pristao da bude fikus predsjednik u DPS gang državi. Sve ga je to dovelo do ličnog raspeća za šta postoji rješenje - da  prekine članstvo u toj gang partiji.

 Kako funkcioniše DPS Budve? Očigledno je da fukcioniše po svim uzusima opakog ganga. Zašto policija i tužilaštvo nisu u stanju razmrsiti budvanski čvor? Prvo, imaju strah od državnog DPS ganga i drugo, u budvanskoj zločinačkoj mreži uloge i zadaci su raspoređeni tako da pojedinačna aktivnost članova nije previše vidljiva. Radi se o zločinačkoj partijskoj organizaciji u kojoj je pojedinačna uloga u toj mreži poznata samo Kapou te organizacije.

 Godinama javno upozoravam Svetozara Marovića da  sam prizna bar neke svoje grijehe i da se sam prijavi u zatvor  u Spužu da te grijehe tamo okajava jer će u protivnom ugroziti svoj i život svoje porodice. Možda bi on to i uradio, ali mu to sigurno ne bi dozvolio DPS gang koji će u budućnosti, siguran sam, odlučivati o Marovićevoj sudbini i sudbini njegove porodice. Pravila svakog ganga su jednostavna - svjedok (a Marović to jeste) je na početku najskuplja, a na kraju, on postaje najjeftinija roba. Vrijedi taman toliko koliko i barutno punjenje jednog rafala. Prihvatanjem uloge svjedoka - saradnika otvara mu se mogućnost da sačuva život i kakvu - takvu slobodu.

 Svi dosadašnji vrhovni tužioci, te policajci koji su radili u resoru za otkrivanje visokog kriminala i zločina, postali su učesnici u zločinu DPS ganga. Sve su znali, ali su te zločine i visoki kriminal prećutkivali. Kada profunkcioniše pravna država Crna Gora, siguran sam, na optuženičku klupu će sjesti i Vesna Medenica, sada predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore.

 Više puta sam nekim pojedincima javno sugerisao da podnesu ostavku na državnu funkciju. Sugerisao saam hapšenje ministara Vujice Lazovića i Branimira Gvozdenovića, a sada dodajem ime Petra Ivanovića. Siguran sam da policija i tužilaštvo znaju zbog čega.

Pravo svakog građanina je da glasa koga god on hoće. Članstvo u nekoj partiji je političko-pravni status. DPS ima takvu partijsku dokumentaciju kojom su svakog svog člana trajno okovali tim statusom.

 Ne treba imati dilemu da će DPS biti proglašena kriminalnom organizacijom. Zbog toga sugerišem časnim članovima DPS da sa sebe skinu okov članstva u DPS. To treba da urade javno jer će ih, u protivnom, centrala ostaviti trajno okovanim DPS statusom. Ovaj savjet sugerišem i Filipu Vujanoviću, Milici Pejanović-Đurišić i Igoru Lukšiću. Zbog ove  javne prozivke, njih troje će, od DPS ganga, biti pod dodatnom sumnjom. Možda će im biti naređeno da javno reaguju, ali im to neće biti pametno jer ne treba sumnjati u procjene koje vrijeme potvrđuje.

 Smjena vlasti u Crnoj Gori je realnost. DPS gang će to osporavati po svaku cijenu uključujući i primjenu nasilja, pa i onog oružanog. Građani na to treba da budu pripremljeni.

 Izvjesno je da će Crna Gora u decembru ove godine dobiti poziv za članstvo u NATO-u. Poziv će formalno biti potvrđen na varšavskom NATO Samitu naredne godine. Zašto baš taj scenarij? U pitanju je istorijsko i političko pročišćenje. Tim činom će se označiti kraj posljednjeg boljševičko-udbaškog režima na Balkanu. Prijem nove članice NATO-a biće u povodu 60. godišnjice formiranja (zloglasnog) Varšavskog ugovora. Građani Crne Gore treba da se pripreme za ovakav put. Zbog toga i upozoravam na rizike od kojih baš ovaj boljševičko-udbaški režim neće zazirati. 

izvor: vijesti.me ›››