Ne molim Te, Gospodine,
za čuda i
viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdvajanju vremena.
Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje
važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,
da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored,
da primijetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem
vremena za ljepotu,
umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode
daleko.
Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,
da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći.
Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće,
neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i
zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum.
U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći
istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana.
Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.
Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i
najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,
na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez
njega.
Stvori od mene čovjeka koji će
brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me
straha da propuštam život.
Ne daj mi ono
što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću
malih koraka.
.jpg)