"Moje ime je 
					Alma Demirović, lekar sam, doktor nauka, 
					specijalista patolog. Međutim, ovdje danas nisam došla 
					govoriti po službenoj dužnosti već kao majka. Koja je, eto, 
					igrom slučaja i lekar. 
					
					Majka sam djevojčice koja je, 
					prije otprilike godinu dana, sa svojih pet godina, razvila 
					tešku nuspojavu na vakcinu u vidu alopecie areate totalis.
					
					
					Da pojasnim, u roku od dva 
					mjeseca nakon cijepljenja otpala joj je sva kosa, obrve, 
					trepavice i neki nokti!
					
					Na pomen ove priče većina ljudi 
					se malo strese, uzdahne, slegne ramenima i kaže: „Da, da, 
					vidiš to je jedna od onih rijetkih teških nuspojava, onih 
					jedan na milijun. Žao mi je.“ (usput i pomisli: „Huh, srećom 
					nije zadesilo mene i moje dijete“).
					
					Međutim, je li podatak o tako 
					malom broju teških ili neuobičajenih nuspojava točan?
					
					Priča koju ću ispričati zaključno 
					kaže: NE, TAJ PODATAK NIJE TOČAN! 
					
					Naime, potaknuta ovim ličnim 
					iskustvom počela sam se malo više interesirati za temu. 
					Dotad sam i ja sam bila poput većine roditelja, a i 
					liječnika. I nisam sumnjala u sistem u kome djecu 
					bespogovorno vodimo na vakcinacuju ne preispitujući čime, 
					zašto s toliko puno vakcina i tako učestalo. Jer, eto, zakon 
					je jasan. A iza njega stoje struka i nauka. 
					
					Nakon proživljenoga, a u potrazi 
					za pomoći i odgovorima usudila sam se pitati one koji se 
					deklarišu kao nadležni. Pitati Ministarstvo zdravstva, 
					Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatsku agenciju za 
					lijekove i medicinske proizvode, i druge. I znate što: 
					vijesti su jako loše!
					
					Podaci koje sam dobila, a sve su 
					to redom službeni dopisi potpisani od ministra zdravstva, 
					ravnatelja HALMED-a, ravnatelja HZJZ-a itd. kazuju 
					slijedeće:
					
					Obaveza prijavljivanja sumnji na 
					nuspojave za zdravstvene radnike propisana je Zakonom o 
					lijekovima i Pravilnikom o farmakovigilanciji. Za 
					neprijavljivanje sumnje na nuspojavu propisana je i novčana 
					kazna u iznosu 30.000,00-50.000,00 kuna. Međutim, 
					zakonodavac nije propisao NADLEŽNO TIJELO koje utvrđuje 
					postupanje u slučaju neprijavljene sumnje na nuspojavu. To 
					znači da:
					
					1. U RH ne postoji nadzor nad 
					liječnicima cjepiteljima po pitanju prijava sumnji na 
					nuspojave cijepljenja!
					
					I još gore:
					
					2. Ne provodi se niti sustavni, 
					aktivni postmarketinški nadzor sigurnosti cjepiva. Odnosno, 
					ne postoji niti jedna neovisna relevantna znanstvena studija 
					koja se bavi dugoročnim aktivnim postmarketinškim praćenjem 
					cjepiva, a koja govori u korist nesporne dobrobiti naspram 
					štete.
					
					Jezikom brojeva to znači 
					slijedeće: prema službenim podacima za 2016. godinu u RH je 
					prijavljeno ukupno 142 nuspojave na cjepiva iz programa 
					obaveznog cijepljenja. Ukupno iskorištenih doza je 508.575. 
					U postotku je to tek mizernih 0.02%. To jednostavno nije 
					moguće!
					
					Vrlo jednostavnom logikom može se 
					zaključiti da se zapravo točan broj nuspojava ne zna! Sudeći 
					barem prema podacima koje navode proizvođači cjepiva u 
					vlastitim uputama o lijeku, očekivani broj nuspojava 
					cijepljenja je znatno veći!
					
					Međutim, naši nadležni javno 
					izgovaraju da se zapravo niti ne trebaju prijavljivati sve 
					nuspojave jer bi to izazvalo hiperinflaciju prijave blagih 
					nuspojava, a što je njima potpuno nebitno. Osim što je 
					ovakav stav zakonski neutemeljen i trebao bi biti 
					sankcioniran on nije niti etičan. Neuobičajene ili teže 
					nuspojave te dugoročno praćenje zdravlja cijepljene djece je 
					nešto što niti jedna institucija, zdravstveni radnik, 
					farmaceutska organizacija ili medicinska ustanova ne 
					proučavaju. Zvuči nevjerojatno, ali je tako.
					
					Pridodajmo tome i činjenicu 
					promijenjene tehnologije proizvodnje cjepiva, prisutnost 
					adjuvansa u obliku teških metala te zaprepašćujuću činjenicu 
					da se u RH na tržištu može naći cjepivo koje nije odobreno 
					nigdje u EU (poput konkretnog cjepiva iz naše priče), pa se 
					onda zapitajte jeste li potpuno sigurni u dvije stvari: jesu 
					li vam dijete ili unuk uopće zaštićeni cjepivom i hoće li 
					ono biti slijedeće koje će dobiti „nepostojeću“ nuspojavu?
					
					Jer svim je roditeljima cilj 
					isti, a taj je ZAŠTITITI SVOJE DIJETE. Postavlja se vrlo 
					teško pitanje da li ga zapravo cijepljenjem uopće štitimo 
					ili izlažemo nepoznatom i neprepoznatom riziku?
					
					Stoga vas molim za komentar i 
					odgovor na dio pitanja koji su iskrsnuli iz ove priče:
					
					1. Pada li vam na pamet prijedlog 
					konkretnih mjera koje se mogu poduzeti kako bi djeca doista 
					bila zaštićena – kako od zaraznih bolesti tako i od 
					nuspojava cijepljenja?
					
					2. U kontekstu zakonske obaveze 
					propisane od države, a zbog koje se postupak cijepljenja 
					trenutno i provodi, zašto država ne preuzima odgovornost 
					kako bi sustav bio siguran? Zašto država ne štiti Vaše 
					dijete?
					
					Jer možda je baš ono sljedeće na 
					redu!"
					
					
					
					izvor: vakcine info ›››