biografija:
Alija Sirotanović je bio rudar iz
Trtorića kod Breze u tadašnjoj SFRJ republici Bosni i
Hercegovini. Bio je udarnik i junak socijalističkog rada i
oborio je svjetski rekord u kopanju uglja.
Posle Drugog svjetskog rata u zemljama socijalizma na
inicijativu SSSR su pokrenute akcije obaranja rekorda u
proizvodnji: kopanju uglja, građenju kuća, košenju trave i
sl. Prvi je to u SSSR uradio Aleksej Stahanov, pa su njegovi
sljedbenici nazvani stahanovci.
Andžej Vajda, čuveni poljski režiser, snimio je antologijski
film „Čovek od mermera“ o toj pojavi, ovog puta u Poljskoj.
Na savjetovanju sa stručnim osobljem Rudnika i kopačima,
koje je održano u julu 1949. godine, kopač Alija Sirotanović
je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri
radilišta i dao obavezu da će premašiti rekord čuvenog
sovjetskog rudara Alekseja Stahanova, rudara koji je imao
rekord od 102 tone iskopanog uglja u toku sedmočasovnog
radnog dana.[1] Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je
već sutradan, 24. jula 1949. godine, počela sa obaranjem
rekorda. Predsjednik komisije koja je kontrolisala rad
objavio je:
Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati
rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica), prebacio normu
za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i
postigao svoj svetski rekord u iskopu uglja.
Jama 1 u kojoj je srušen rekord bila je poznata kao Rov
vojvode Putnika.
Još jedan rudar iz Breze i heroj rada, Nikola Škobić, samo
dva dana poslije rekorda Alije Sirotanovića, 29. jula 1949.
godine, sa svojom brigadom je prebacio njegov rekord za 14
tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda u
Jugoslaviji.
Alija Sirotanović je umro 16. maja 1990. godine.
Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije
Sirotanovića, a u krugu rudnika stoji njegova bista.
.jpg)
_001.jpg)