Ademir Gogić iz Kladnja snimio je
osmominutni film “Jugoslavija” . “Ovim filmom sam prikazao
raspad Jugoslavije kako sam ga ja doživljavam i vidim – kao
zasljepljenosti nacionalizmom, propagandom i sitnim ljudskim
interesima”, kazao je Gogić.
Ademir Gogić iz Kladnja u
osmominutnom filmu “Jugoslavija”, koji je uspio snimiti za
samo sedam dana, obradio je temu raspada SFR Jugoslavije. U
snimanju filma učestvovali su mladi ljudi iz Kladnja, a
Ademir Gogić, koji je rođen 26. maja 1992, kazao je nakon
snimanja da je u filmu uokvirio priču o korupciji, moći,
novcu, religiji i nacionalizmu na svoj način s ciljem
ukazivanja na problem koji naziva “najvećim neprijateljem
kako prošlosti tako i budućnosti”.
Šta
je za Vas bilo inicijalno da se upustite u snimanje kratkog
filma
o raspadu Jugoslavije?
– Prvenstveno me navela ljudska
podložnost uticaju medija, društvenih mreža, političara i
drugih, da budu zavedeni i zaslijepljeni, kako kod nas tako
i širom svijeta. Toga smo svjedoci u mnogim današnjim
dešavanjima. Mišljenja sam da mi na Balkanu treba da živimo
zajedno u miru i da poštujemo i cijenimo naše različitosti.
A ne da nam one budu razlog za mržnju. Takođe sam napravio
ovaj kratki film da pošaljem jednu pozitivnu poruku našoj
balkanskoj omladini da je sad naš red da ispravimo greške iz
prošlosti.
Bratstvo
i jedinstvo
Kako
Vi doživljavate Jugoslaviju?
– Nažalost ja nisam rođen u
Jugoslaviji, ali iz razgovora sa mojim roditeljima, starijim
prijateljima i mojih ličnih istraživanja došao sam do
zaključka da Jugoslavija sigurno nije bila savršena država,
ali je bila socijalno uređena i prvenstveno se poštovao
čovjek. Imam utisak da su moji roditelji živjeli u državi
koja je pružala dosta više mogućnosti mladima, nego što se
to meni dešava danas.
U kojoj mjeri je za
Vas kao pripadnika generacije koja se rodila poslije njenog
raspada Jugoslavija svojevrsna utopija?
– Jednostavno mi se sviđa ta
ideja bratstva i jedinstva, bogatstvo raznolikosti i
različitosti, bogatstvo kulturnih dešavanja, uspijesi u
oblasti sporta i umjetnosti. Mogućnost posjećivanja svih
bivših republika i obilazaka njihovih ljepota bez da te iko
gleda kao drugačijeg.
Podijeljena
javnost
Da li mislite da su
sjećanja koja generacije rođene neposredno prije i poslije
raspada Jugoslavije imaju, posredstvom kulture i porodičnih
odnosa, opterećenje o boljem razdoblju u koje nema povratka?
– Imam utisak da moja generacija
skoro pa nikako ne razmišlja o Jugoslaviji, ali je umorna od
posljedica rata i međusobne mržnje. Mislim da je spremna
napraviti korak naprijed ka boljoj budućnosti. Želim još da
dodam da je poruka moga filma bila krajnje pozitivna i
anti-nacionalistička. Poslije objavljivanja moga
kratkometražnog filma javnost se podijelila, što sam ja i
očekivao i bio spreman na razne komentare. Ovom prilikom
želim da kažem da sam najviše negativnih komentara dobio
uvrštavajući u film religiju kao jedan od faktora raspada.
Mnogi nažalost nisu shvatili da je religija, koja treba da
širi ljubav i poštovanje, na negativan način iskorištena na
našim prostorima.